Marija Lešaja: "Glazba je moj životni izbor, ali i neprestano otkrivanje novih svjetova“

Marija Lešaja: "Glazba je moj životni izbor, ali i neprestano otkrivanje novih svjetova“

Sopranistica Marija Lešaja nakon nastupa u povijesnom salonu dvorca Trakošćan govori o svom umjetničkom putu, opernim i koncertnim iskustvima, ljubavi prema ranoj glazbi i izazovima profesionalnog glazbenog života.

Povijesni ambijent dvorca Trakošćan bio je nedavno pozornica posebnog glazbenog susreta u okviru projekta „Druga strana povijesti“, koji povezuje kulturnu i glazbenu baštinu Varaždina i Dubrovnika. Među izvođačima bila je i sopranistica Marija Lešaja, koja je zajedno s klarinetistom Sebastijanom Sarapom i pijanisticom Ivanom Jelačom publici približila glazbu kakva se nekoć izvodila u salonima plemićkih palača i ljetnikovaca. Posebnost koncerta bila je i izvedba na povijesnom fortepijanu bečkog graditelja Conrada Grafa iz 1830. godine.

Rođena u Zagrebu 1983. godine, Marija Lešaja nakon studija filozofije i sociologije svoj je profesionalni put usmjerila glazbi. Diplomirala je solo pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi profesorice Cynthije Hansell-Bakić, a potom se usavršavala na Sveučilištu za glazbu i scensku umjetnost u Beču, u opernoj klasi profesora Theimera i Orlowskog. Tijekom karijere nastupala je uz ugledne dirigente poput Vjekoslava Šuteja, Nikše Bareze, Uroša Lajovica i Tomislava Fačinija te surađivala sa Zagrebačkom filharmonijom, Orkestrom riječke Opere i drugim glazbenim ansamblima. Njezin repertoar obuhvaća operne, koncertne i komorne izvedbe, a posebno mjesto zauzimaju djela barokne i sakralne glazbe te projekti koji povezuju povijesnu i suvremenu glazbenu interpretaciju.

Široj publici poznata je i po zahtjevnim opernim ulogama, među kojima je i naslovna uloga u monoop eri „Dnevnik Anne Frank“ Grigorija Frida, izvedenoj u HNK-u u Varaždinu, koja je nagrađena Juditom za najbolje glazbeno ostvarenje na 67. Splitskom ljetu. U razgovoru za HIA Marija Lešaja osvrće se na svoj glazbeni put, iskustvo nastupa u jedinstvenom ambijentu Trakošćana, ulogama i projektima te suradnjama s drugim umjetnicima te na izazove i planove koji je očekuju u nastavku karijere.

Naš prvi razgovor vodile smo 2018. godine. Kada danas pogledate unatrag, kako biste opisali svoj umjetnički put i što se najviše promijenilo od tada?

Da, razgovarale smo u sklopu izvedbe monoopere Ljudski glas F. Poulenca u Varaždinskom HNK. Pa čini mi se da se dosta toga promijenilo. Bilo je divnih trenutaka, suradnji kojima bi se uvijek rado vraćala, puno toga novog se našlo na repertoaru, jako puno nastupa. Shvatila sam od onda da obožavam suvremenu klasičnu glazbu i proces učenja i uvježbavanja djela koje je netom stvoreno. Sasvim drugi pristup od kreiranja nečeg što je doživjelo bezbroj izvedbi prije tebe.

Koje biste nastupe, uloge i glazbene projekte iz proteklih godina posebno izdvojili kao važne prekretnice u svojoj karijeri?

Svakako bi se tu našla monoopera HNK u Varaždinu, Dnevnik Anne Frank 2020. godine, koja je 2021. osvojila nagradu Judita kao najbolje glazbeno ostvarenje Splitskog ljeta i za koju sam bila nominirana za Nagradu hrvatskog glumišta. Tu se našla i uloga Mozartove Ilie u operi Idomeneo na ovogodišnjem festivalu Noctes Aquae Iassae na predivnom arheološkom lokalitetu Varaždinskih toplica, i uvijek uživam u produkcijama sa zagrebačkim HNK-om. Projekt Renesansni vrt u Dubrovniku, Muzički biennale i koncerti u Salonu Očić u izravnom prijenosu na Hrv.radio.

Postoji li nastup ili uloga koja vam je ostala posebno u srcu i koja vas je na neki način profesionalno ili osobno obilježila?

To je svakako uloga Anne Frank, ulogu sam pripremala dok sam još dojila netom rođenog sinčića, predstava koja je nastala u turbulentnim vremenima pandemije Corona virusa. Predstava je bila vrlo emotivna i fizički zahtjevna jer sam sama na sceni 50 minuta.

Kako se tijekom godina razvijao vaš glas i pristup interpretaciji? Što ste o sebi kao umjetnici naučili kroz iskustvo?

Glas se razvija i ima svoj put, posebice nakon dva poroda postaje zreliji, drugačije sam počela doživljavati čitav naš instrument. Jer za razliku od drugih instrumentalista naš je instrument u nama samima i podložan je mnogim promjenama. Također s godinama je došlo do boljeg savladavanja tehnike pjevanja, a pristup interpretaciji je postao dublji- više puno istražujem razne aspekte oko samog glazbenog djela.

Operna umjetnost traži veliku predanost, disciplinu i kontinuirani rad. Kako izgleda vaša priprema za novu ulogu ili koncert?

Smatram da je vrlo bitan kontinuiran rad na tehnici čak i kada su periodi u kojima nema puno angažmana, rad na novoj ulozi ili novom ciklusu pjesama. I u tom miru i „zatišju“ čovjek može puno novog naučiti i spoznati. I to je i glavna ljepota ovog posla, stalno učenje i rad na sebi koje ne prestaje sa dobivanjem diplome u ruke. Glazba je moj životni izbor, ali i neprestano otkrivanje novih svjetova.

Koliko su se promijenili vaši glazbeni interesi i repertoar? Postoje li skladatelji ili uloge kojima se posebno rado vraćate?

Kao što sam navela to je rad na suvremenoj glazbi i glazbi XX. stoljeća. Promatranje konteksta u kojem nastaje disonantna, atonalna i uhu ponekad „teško prihvatljiva“ glazba je za mene pravi užitak. A Mozart je skladatelj čija me glazba (ma koliko god mislim da ju već dobro poznajem) uvijek iznova duboko gane svojom iskrenošću i čistoćom.

Koliko vam je važno surađivati s različitim dirigentima, redateljima i glazbenicima te koliko takve suradnje utječu na vaš umjetnički razvoj?

Obožavam proces stvaranja i proba, pod uvjetom da je radna atmosfera ugodna i zdrava. Dobar dirigent i redatelj te tjera naprijed, daje ti alate da pređeš neki svoj limit i da otkriješ još nešto novo o sebi. Takve kvalitetne suradnje zlata vrijede za svakog pjevača, daju ti veliko samopouzdanje i vjeru u sebe samoga.

Kako danas doživljavate položaj operne umjetnosti i klasične glazbe u Hrvatskoj? Privlači li se dovoljno mlade publike?

Mislim da je vrlo dobar položaj, pa pogledajte rasprodano kazalište svake sezone. Puno se mladih bavi pjevanjem, puno ih upisuje Muzičku akademiju.

Koliko je međunarodno iskustvo važno za razvoj operne pjevačice i što vam donose nastupi izvan Hrvatske?

Imala sam sreću da sam stekla to iskustvo života i studiranja vani. Naime, nakon završetka Muzičke akademije u Zagrebu, otišla sam na dvogodišnje usavršavanje na Universtitaet fuer Musik und darstellende Kunst u Beču. Iskustvo rada sa raznim profesorima, suradnje sa brojnim dirigentima, odlasci na audicije i usavršavanje stranog jezika uvelike pomažu pjevaču da stekne samopouzdanje ali da i shvati da je tržište opernog svijeta ogromno i prepuno fantastične konkurencije. A nastupi izvan Hrvatske uvijek su predivno iskustvo.

Što vam je danas najveći profesionalni izazov, a što vas najviše ispunjava u glazbi?

Najveći profesionalni izazov je ono što ga i čini tako lijepim zanimanjem, konstantni rad na sebi. Na tehnici i na repertoaru. To može nekad biti i zamorno, još ako sve to moraš uskladiti i s obiteljskim životom i s pedagoškim radom. Ali barem nikad nije dosadno (ha ha ha).

Na kojim projektima i nastupima trenutačno radite i što publika može očekivati u nadolazećem razdoblju?

Trenutno pripremam recital Beethovenovih solo pjesama s pijanisticom Kosjenkom Turkulin koji ćemo izvesti u velikoj dvorani Hrv. glazbenog zavoda na proljeće, te snimanje CD-a s orguljašicom Katarinom Lamotte- hrvatski suvremeni skladatelji. Te nastupi s komornim ansamblom „Sve ostalo je glazba“.

Kada biste mogli birati jednu ulogu ili glazbeni projekt koji još niste ostvarili, a posebno biste ga željeli, što bi to bilo?

Hmm zanimljivo pitanje....Schubertov ciklus pjesama Winterreise i ulogu Grofice u Mozartovom Figarovom piru.

Hia.com.hr koristi kolačiće (tzv. cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti.