Iako smo prošli velikosrpsku agresiju, odnosno hrvatski obrambeni Domovinski rat, u Hrvatskoj još nitko nije proglašen „Narodnim herojem“, dok se Orden narodnog heroja Jugoslavije dodjeljivao od 2. svjetskog rata, pa do 1991. Prvi „narodni heroj“ bio je Srbin Petar Leković, a posljednji pripadnik zločinačke JNA Milan Tepić, koji je samoubilačkim potezom 29. rujna 1991. u Bjelovaru sa sobom u smrt odveo 11 hrvatskih branitelja.
Ovaj orden ukupno je dobilo 1.322 osobe, a samo Josip Broz Tito primio ih je – tri!
Također treba istaknuti da su nositelji ovog odličja i članovi njihovih obitelji imali brojne privilegije, jer je ovo odličje bilo i „zanimanje“, što je danas za mnoge nestvarno i neshvatljivo.
I tako, dok u Hrvatskoj nemamo ni jednog „narodnog heroja“ iz Domovinskog rata, a još manje da je nekome od svih tih junaka podignuta i bista, na kojoj bi pisalo da je bio narodni heroj, u Zagrebu još od 2017. u parku u Prilazu baruna Filipovića ponosno stoji bista „narodnog heroja“ Ive Lole Ribara (1916.-1943.). S obzirom da na ovom spomen obilježju jedino piše „Ivo Lolo Ribar-narodni heroj“ mnogi su, a poglavito mladi, uvjereni da je to spomenik nekom hrvatskom branitelju, a ne bezuvjetno odanom staljinisti, čovjeku koji je rame uz rame stajao sa svih „sedam sekretara SKOJ-a“ (po njima je prozvana i jugoslavenska nagrada, s kojom se pojedinci još i danas ponose!).
Zanimljivo je i to da je bista „narodnom heroju“ podignuta nakon što je bivši gradonačelnik Milan Bandić, nedaleko od ovog spomen obilježja dao srušiti „Zid boli“ i nakon što je promijenjeno ime Trgu maršala Tita!
Ako već i mora biti ova bista u ovom parku, onda neka barem napišu čiji je to i kakav je to „narodni heroj“, pa neka mu se i dalje dive boljševici, staljinisti i lenjinisti….
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)
