Žitelji Krškog ponosni su na nasljeđe trapista, ali i svoj uzgoj cvičeka, na autohtonu krško-poljsku svinju, rašku čebulu, crvenoljubičasti raški luk koji će zaštiti oznakom geografskog podrijetla, a sortu je odnjegovao djed njihove sumještanke Melanije Trump danas prve dame Amerike.
Petnaestak hrvatskih turističkih novinara koji su nekoliko dana uoči slovenskog kulturnog praznika Prešernovog dana boravili na studijskom putovanju u Krškom zauvijek su se riješili predrasude o krškom poznatom jedino po mjestu nuklearne elektrane i zato putovanjoljupcima od srca preporučujemo: – Put pod noge pa u Krško.
Putovanje od Zagreba traje svega pola sata, nema ni komplikacija na granici, a i doživljaj je nezaboravan. Nas novinare oduševila je gostoljubivost domaćina ali i čitav niz posebnosti i kulturnih i turističkih atrakcija, koje su znalački vlastitim trudom i znanjem te sredstvima Europske unije pretvorili u mjesta koja svakako treba vidjeti. I ne može se nego uživati u priči o Krškom njegovoj bogatoj povijesti ali i bogatstvu ideja i različitosti.
A koliku su pozornost naši domaćini pridali našem posjetu svjedočila je i dobrodošlica hrvatske veleposlanice u Sloveniji, Vesne Terzić, ekonomskog savjetnika u slovenskom veleposlanstvu, u Zagrebu, Jakoba Štunfa, gradonačelnika Krškog, Stanka Mirana i mnogih drugih predstavnika kulturnog i gospodarskog života Krškog s kojim i prekogranično dobro surađujemo.
Krško je gradić smješten na obje obale rijeke Save, koja ovdje blago vijuga, a za lijepa vremena teče polako bez žubora, kao da potiho mrmlja o burnoj povijesti koja se iščitava već iz daljina pogledom na stari grad Rajhenburg smješten na uzvisini ponad desne obale Save. I sama rijeka Sava ovaj gradić spaja i razdvaja pa gradić pripada dvjema župama i dvjema biskupijama, dva su vatrogasna društva, dva lovačka društva i tako sve po dva - grad na kvadrat.
U pisanom obliku ime mjesta pronađeno je u darovnici kralja Arnulfa 895. godine, pa ponovno 1154. kada je posjed i grad u vlasništvu Heme Krške, a među kasnijim su gospodarima grofovi Bogenski, Celjski, pa Fridrich II. i Elizabeta Frankopanska. U njemu su živjeli i Ivan Ungdand te Juraj Thurn koji je dvorac prodao Janezu Valvasoru, kojeg je naslijedio Ionesco Moškon. Habsburgovci su dvorac dali u najam, a najveći pečat dali su mu trapisti, red reformiranih cistercita.
Dvorac Rajhenburg danas je spomenik kulturne baštine za čije obnavljanje je 5 milijuna eura stiglo iz Europe. Pri obnovi koja je trajala tek osam mjeseci otkriveni su njegovi najraniji romanički i gotički dijelovi. Ostala je sačuvana i zanimljiva drvena konstrukcija kupolastog krova na dijelu dvorca koji izgleda poput zvonika, a sam dvorac danas je muzej posvećen različitim dijelovima povijesti i njegovim vlasnicima. Najzanimljivija je priča o trapistima koji su dvorcem upravljali sve do drugog svjetskog rata. U drugom svjetskom ratu njemačkim okupatorima dvorac je poslužio kao zatvor, odnosno sabirni logor za narod koji je planirao raseliti. Zanimljivo je da će se ove jeseni u njemu održati skup hrvatskih i slovenskih etnologa, a prekogranična suradnja razvijena je između Krškog i Samobora upravo na području etnologije.
Trapisti su dali moćan pečat cijelome kraju, a primjerice već 1896. godine otpočeli su proizvodnju čokolade i likera, koje su izvozili u Europu, bavili se stočarstvom i izrađivali sir trapist. Njima u čast danas je u starom gradu otvorena čokoladarnica vinarske obitelji Kunej, koja osim čokolade proizvodi i vina, a jedan od prepoznatljivih proizvoda je i čokoladni liker ili čokoladno vino.
Nakon obilaska mjesnih znamenitosti ugodno iznenađenje bio je i restoran Ribnik u mjestu Brestanica. To je izletište na Savi u vlasništvu vinara Bogdana Dulara, koji nas je oduševio sočnim filetom smuđa, s kuhanom blitvom i pinjolima, te zapečenom palentom, i začinjeno s maslinovim uljem. U restoranu je održana i Skupština Zbora turističkih novinara HND-a .
Predstavili su nam se i vinogradari koji su zajedničkim snagama u mjestu Raki sagradili Cvičkov hram, zidanicu odnosno klijet s elementima slovenskog tradicijskog graditeljstva u kojoj je smještena etno zbirka njihova zavičaja. Osim uzgoja cvičeka, ponosni i na autohtonu krško-poljsku svinju, te rašku čebulu, tj. raški luk koji će zaštititi oznakom geografskog podrijetla, a sortu je odnjegovao djed prve dame Amerike Melanije. Ugodnom raspoloženju pridonio je i nastup lokalne klape kojoj se u jednoj pjesmi pridružio i naš riječki operni pjevač, putopisac i fotograf Voljen Grbac.
U svojoj Hiši Frankinje ugostio nas je i Lojze Kerin, ponosan i na svoju nagrađivanu bijelu frankovku kojoj je dao ime“First Lady“.U točenju su mu pomagale dvije od četiri kćeri, a ponudio nam je peninu Marija Rosa, bijelu frankovku, vinski liker Keros, dok su se za kušanje vinjaka od 56 posto alkohola odlučili samo hrabri. Vinjak je u bačvama od 2003. godine i još nije spreman za tržište.
Poseban ugođaj priredio nam je u netom obnovljenu restoranu Tri Lučke, na brdu Sremič, iznad Krškog bračni par Andreja i Igor Zorko. Restoran usred kojega je stara podrumarska preša, iz 1874. godine, koja je odjednom mogla istisnuti 5.000 litara mošta uklopljena je u interijer i na taj je način najbolje zaštićena. Kuhao nam je chef, Dean Masnak a od sljedova svakako treba naglasiti karpačo od kalifornijske pastrve, uz heljdin, krumpirov i kukuruzni kruh, krem juhi od tri vrste mrkve, s prženim i mljevenim goveđim jezikom, flam krško-poljske svinje... Poslužena su vina vinara Jerneja Žarena, a kruna na kraju bio je laški rizling (predikat), 2009, uz desert od pečenih jabuka. Pridružio se i Janez Živič, proizvođač vina te nam u ime svih domaćina Krškog, darivao magnum cvičeka.
https://hia.com.hr/turizam/item/3296-foto-s-turistickim-novinarima-u-posjetu-krskom-gradicu-poznatom-po-dvorcu-rajhenburg-trapistima-i-cviceku#sigProIdee456a96e8
