Jean Poiret napisao je Krletku 1973.a iste godine predstava je praizvedena u Parizu. Po njoj je snimljen film La cage aux folles, a 1983. na Broadwayu je postavljen mjuzikl koji je ponovio francuski uspjeh te komedije. Snimljen je i američki remake francuskog filma u kojem su glavne uloge tumačili Robin Williams, Nathan Lane i Gene Hackman. Krletka spada u vrhunce žanra bulevarske komedije i pruža intrigantan zaplet, klasičnu komediju zabune i slikovite karaktere. Krletku postavljamo u žanrovski hibridnom suvremenom umjetničkom kodu koji podržava politički važnu temu odnosa prema različitim životnim izborima.
RIJEČ REDATELJA
Krletka spada u vrhunce žanra bulevarske komedije i kao takva pruža intrigantan zaplet, obilje zabuna i slikovite karaktere.
Prijevod: Vladimir Gerić
Adaptacija teksta: Krešimir Dolenčić, Željka Udovičić
Redatelj: Krešimir Dolenčić
Scenografkinje: Marta Crnobrnja, Marta Dolenčić
Kostimografkinja: Doris Kristić
Koreograf: Dinko Bogdanić
Dizajner svjetla: Deni Šesnić
Glazba, obrada pjesama: Mario Mirković
Izvođač glazbe: Vid Novak Kralj
Asistentica redatelja: Vida Huzjak
Asistentica kostimografkinje: Žarka Krpan
Asistentica koreografa: Nikolina Mekovec
Inspicijent: Sanjin Rožić
Šaptačica: Natalija Gligora Gagić
Premijera 23. studenog 2024.
Uloge:
GEORGES: Stojan Matavulj
ALBIN: Marinko Leš
FRANCIS: Robert Španić
MERCEDES: Karlo Mrkša
SALOME: Lovro Rimac
LUKAS: Denis Bosak/Vid Ćosić
FILIP: Nikša Eldan
G.TABARRO: Zdenko Brlek
ORNELA: Dea Presečki
G.PETIR: Darko Plovanić
GĐA PETIR: Helena Minić Matanić
ANDREA: Elizabeta Brodić
SIMONE: Beti Lučić
SMILJKA: Mladen Jerneić Grof Erdody
TELEPORT U DRUKČIJE
Krletka ne postoji samo kao dramsko djelo, vodvilj, boulevard. Krletka je zapravo jedan inspirativan kostur oko kojega se u procesu rada plete predstava. Mi smo u Varaždinu, prepravljali uloge, ubacivali tekstove, mijenjali scene, dodavali songove, poznate, naše, na svaki način intervenirali u tu, s jedne strane sasvim otvorenu formu-sadržaj malog svijeta kazališnog koji unutar svog kluba, music halla, cabareta, kako hoćete, živi svoj teško stečeni i izboreni život. Sa druge pak strane, tu je zadanu feydeauvska struktura punokrvnog vodvilja koji ne dopušta niti jednu sekundu opuštenosti ili glumačke improvizacije. I tu i počinju paradoksi rada na ovoj predstavi. Zadali smo si napraviti i „živi“ program, koji svakako podrazumijeva ad hoc kontakt s publikom, ali i uprizoriti vlastitu dramaturšku strukturu samog komada, ne udaljavajući se od osnovnog. To je naime i najinteresantnije od svega – što smo više intervenirali, što smo se više približavali sebi, ulazili u lica bruseći dijaloge prilagođavajući ih našem kazališno – uličnom – gradskom metieru, što smo više secirali ovu našu ksenofobičnu svakodnevicu, mijenjajući i nazive i imena i cijele situacije, to smo se više približili izvorniku. Jednom nostalgičnom svijetu kojem iza sve te lakoće koju nesebično daje publici svaku večer iza leđa stoje puno mračnije sile nastojeći sve što je god moguće svesti u okvir nekog sustava, bio on rodno, seksualno, nacionalno, korporativno, religijski, ili kako god postavljen. „Biti drugačiji“, fraza koja zatiče svakoga od nas u svojoj vlastitoj „drukčijoj stvarnosti“ od one propisane, kazališnim rječnikom više „ne igra“. Kazalište je ovdje izvanredan teleport izravno u svijet tog „drugačijeg“, mogućeg, a komedija jedno od najmoćnijih sredstava komunikacije danas. Predlošci su jasni – svijet je prepun lažljivaca, glupana, bahatih gramzivaca, svakojakih fanatika i političkih, korporativnih reptila. Što im se više smijemo, to će prije nestati. Entuzijazam, profesionalnost, zaigranost i radost varaždinskog ansambla duboko me se dojmila. Volimo vas i dobro došli u Krletku.
Krešimir Dolenčić