U Kerameikonovoj Galeriji K10/IZLOZI, Varaždin, Kukuljevićeva 10, tijekom travnja i svibnja može se razgledati izložba uvažene hrvatske keramičarke, Varaždinke, Blaženke Šoić Štebih, suvremene keramičarke, pedagoginje i publicistkinje, osnivačice i dugogodišnje (a sada počasne) predsjednice KERAMEIKON-HKU, Hrvatskog keramičarskog udruženja te organizatorice svih KERAMEIKON-ovih nacionalnih i međunarodnih izložbenih aktivnosti i edukativnih programa realiziranih u razdoblju 2002. do 2019.
O autorici
Blaženka Šoić Štebih nakon fakultetske diplome radila je kao novinarka, a keramikom se profesionalno počela baviti od 70-ih godina 20. stoljeća, nakon što se u ovome mediju usavršavala u respektabilnim keramičkim edukativnim centrima i kod vrsnih majstora u inozemstvu: u Centro Esperimentale d’Arte u Švicarskoj, zatim u Berlinu, Gmundenu i Luxoru pod mentorstvom Gustava Weißa, izdavača Neue Keramik, gdje je izučavala tehnologiju, umijeće i filozofiju keramike te u Höhr Grenzhausenu kod Heide Nonnenmacher, gdje je proučavala staklo i porculan, dok je litofaniju naučila kod Ilone Romule u Letoniji. Uz to, studijski je boravila u Sjedinjenim Američkim Državama u Ceramics Center Watershed/ Main.
Godine 1995. u Varaždinu je osnovala Studio za keramiku, gdje je uz gostovanje mnogih priznatih domaćih i inozemnih stručnjaka za keramički medij organizirala niz tečajeva za edukaciju budućih keramičara, kako bi ublažila nedostatak visokog obrazovanja u ovoj umjetničkoj kategoriji u Hrvatskoj. „Raku u svom trećem periodu“, „Porculan kao novi medij“, „Mixed Media“, „Neolitska keramika“, „Iluzionizam Velimira Vukićevića“ bile su samo neke od izazovnih tema tih radionica.
U svoju biografiju ubilježila je i bogat pedagoški rad, od čega valja istaknuti onaj u srednjoj Graditeljskoj školi u Čakovcu, gdje je neko vrijeme, na Smjeru keramičkog dizajna, predavala „Oblikovanje keramike“ i „Tehnologiju keramike“. Uz to, održala je i mnoga predavanja o hrvatskoj umjetničkoj keramici u Njemačkoj (Ludwigsburg), Bugarskoj (Sofija), Latviji (Zvartava) i Hrvatskoj. Uz to ona niz godina objavljuje i stručne članke o značajnim hrvatskim i inozemnim keramičarima, u stručnim publikacijama Neue Keramik (Berlin - Höhr Grenzhausen), Studio Potter (SAD), A Jour (Švicarska), i Konturi (Hrvatska). Vrijedno je tu spomenuti kako časopis Neue Keramik redovno stručnim komentarima prati izložbe keramike u Varaždinu, a njezinu radu posvetio je 1995. u jednom svom izdanju opširan osvrt.
Kao umjetnica-keramičarka Blaženka Šoić Štebih realizirala je brojne zamjetne samostalne izložbe te sudjelovala na mnogim skupnim žiriranim izložbama u Hrvatskoj, Belgiji, Portugalu, Njemačkoj, Austriji, Rumunjskoj, Sloveniji, Kini i Japanu (Kutani). Ostvarila je veliki broj studijskih putovanja - po Egiptu, Austriji, Bugarskoj, Italiji, Rusiji, Španjolskoj, Mađarskoj, Njemačkoj, Baltiku, Irskoj, Turskoj, SAD-u, Francuskoj , Rumunjskoj, Nizozemskoj... Pritom se u keramičkim radionicama tamošnjih umjetnika susrela s mnogim značajnim keramičarima, koji nakon toga dolaze u Hrvatsku, drže predavanja i razvijaju kontakte s hrvatskim umjetnicima. Svoja iskustva sa studijskih putovanja prenijela je u Hrvatskoj kolegama te im organizirala putovanja i posjete radionicama u Mađarskoj, Austriji, Španjolskoj i Portugalu.
Blaženka Šoić Štebih članica je AIC-IAC, Međunarodne akademije za keramiku u Ženevi i ULUPUH-a te dugogodišnja (sad počasna) predsjednica KERAMEIKONA-HKU, Hrvatskog keramičarskog udruženja. Autorica je i pokretačica KERAMEIKON-ove Zbirke suvremene svjetske keramike (od 2002. do danas fundus Zbirke obogatilo je preko 230 radova), kao i utemeljiteljica KERAMEIKON-ove Galerije K10 u Kukuljevićevoj 10 u Varaždinu. Dobitnica je 3. nagrade na izložbi Hommage baroku 1997. u Varaždinu, a godine 2005. nagrađena je Zlatnom medaljom grada Varaždina za izniman doprinos kulturi i promociji keramike kao umjetnosti.
O svome radu i pristupu keramici Blaženka Šoić-Štebih kaže:
„Keramika je ogromno područje stalnog i uzbudljivog proučavanja i istraživanja. Jer glina, kao prividno jednostavan i svima dostupan materijal, krije u sebi (...) beskrajni svemir nepoznatoga i iznenađujućega (...). Težnja da glina i drugi glini srodni materijali profunkcioniraju kao ravnopravni sudionici izraza, težnja je za ostvarenjem prožimanja i stapanja različitosti, pozivajući na eksperiment, na bezbroj pokušaja i pogrešaka, na varijacije i kombinacije.Sve to pretpostavlja strpljivost i spremnost na iznenađenja (...). Ja sam zaljubljena u bjelinu porculanske mase i izazvana problemima koje zaziva njezina obrada (...). Kombiniranjem kamenjače i porculana pokušavam izgraditi složene oblike od mase u koju dodajem osim šamota i različite okside, pigmente, podglazurne boje, ili pak engobe, ostvarujući tako željenu obojenost već u prvom paljenju. Moja stalna inspiracija izvire iz prirode, koja je naša učiteljica i voditeljica. (...), a zaronila sam (i) u svijet podmorja, očarana njegovom fantastičnom raznovrsnošću i bogatstvom oblika.“
