Zanimljiv prikaz kulturne diplomacije na primjeru mariborske Varaždinke Dunje Pavelić Bezjak dala je u svom znanstvenom radu dr. Vesna Haluga, pod naslovom "Komunikacijski aspekti neformalne kulturne diplomacije u Gornjoj Podravini: povezivanje Hrvatske i Slovenije", PODRAVINA Volumen 24, broj 47, Str. 134 – 153 Koprivnica 2025. Dr. Haluga u svom radu osim objašnjenja pojma kulturne diplomacije i njezine važnosti u diplomatskom djelovanju donosi i niz činjenica iz života i rada Dunje Pavelić Bezjak, koje je prikupila putem intervjua i znanstvene analize. Dio rada prenosimo u ovom tekstu.
"Kulturna diplomacija, kao jedan od oblika diplomacije u okviru međunarodnih odnosa, može imati ključnu ulogu u promicanju međunarodnog razumijevanja i suradnje. Uz službene diplomatske predstavnike – poput veleposlanika, generalnih konzula, konzula i počasnih konzula – postoje i pojedinci koji, vrlo često iz posve altruističkih motiva, djeluju kao neformalni promicatelji kulturne suradnje među državama i narodima.
U ovom je radu, kroz studiju slučaja, analizirano djelovanje osobe povezane s Gornjom Podravinom, Dunje Pavelić Bezjak, Varaždinke s prebivalištem u Mariboru koja je svojim angažmanom značajno pridonijela kulturnoj razmjeni između Republike Hrvatske i Republike Slovenije, osobito na području Gornje Podravine te u gradovima Varaždinu i Mariboru.
Kroz projekte u području umjetnosti, obrazovanja, humanitarnog rada i medijske promocije, Dunja Pavelić Bezjak pokazala je kako pojedinac, koristeći tzv. »meku moć« (soft power), može inicirati međukulturni dijalog, unaprijediti kulturnu razmjenu i djelovati kao suvremeni neformalni diplomat, često obavljajući upravo one zadaće koje uobičajeno obavljaju profesionalni diplomati i kulturni atašei. Neformalni diplomati, koristeći jedinstveno iskustvo življenja u inozemstvu, mogu značajno pridonijeti promicanju kulturnih i obrazovnih veza te unapređenju političkih odnosa među državama. Aktivnosti Dunje Pavelić Bezjak, uključujući organizaciju izložbi, koncerata, izdavanje publikacija i humanitarne inicijative, potvrđuju važnost osobne posvećenosti u predstavljanju vlastite domovine na međunarodnoj sceni.
Njezin primjer zorno pokazuje da pojedinci koji djeluju izvan formalnih diplomatskih struktura mogu imati ključnu ulogu u kulturnoj diplomaciji, potičući suradnju i međusobno razumijevanje među narodima. Ova studija slučaja dodatno ističe potrebu za prepoznavanjem i podrškom neformalnim akterima i njihovim inicijativama u razvoju međudržavnih odnosa. Ključne riječi: kulturna diplomacija, diplomatska komunikacija, neformalna diplomacija, meka moć, međunarodni odnosi, hrvatsko-slovenski odnosi, Gornja Podravina Received/Primljeno: 21. 5. 2025. Accepted/Prihvaćeno: 11. 6. 2025. Original scientific paper/Izvorni znanstveni rad UDK / UDC: 316.73(497.5:497.4) [930.85:327.82] (497.5:497.4) PODRAVINA Volumen 24, broj 47, S.
Znanstveno-istraživačkom metodom studije slučaja, primjer Dunje Pavelić Bezjak, rođene Varaždinke koja živi u Mariboru, pokroviteljice kulture i umjetnosti, osobe koja dugi niz godina aktivno sudjeluje u međunarodnoj razmjeni i brojnim kulturnim projektima između Republike Hrvatske i Republike Slovenije, bit će detaljno obrađen iz komunikacijskog diskursa kulturne diplomacije kao važne sastavnice diplomacije u cjelini. Također se želi ukazati na važnost diplomatske memorije kao primarnog izvora koji nam iz prve ruke donosi saznanja o iskustvima diplomata (u ovom slučaju neformalne diplomatkinje) koja predstavljaju vrijedan i nezamjenjiv uvid u stvarnost kako su je doživjeli pojedini diplomati u svom djelovanju.
U tom je smislu diplomatska memorija i memoari kao njen pisani, objelodanjeni proizvod, iz pera pojedinog diplomata, prvorazredni primarni izvor. Znanstveni i stručni doprinos ovog rada je unapređenje postojećih znanja o kulturnoj diplomaciji kao sredstvu »meke moći« (soft power) u međunarodnim odnosima kroz ulogu i značaj pojedinca koji nije formalni kulturni diplomat, kroz diplomatsku komunikaciju kao i ukazati na važnost diplomatske memorije kao primarnog izvora u disciplini međunarodnih odnosa. Praktični doprinos ovog rada je, kroz studiju slučaja i na primjeru Dunje Pavelić Bezjak, potaknuti pojedince koji žive u inozemstvu, da aktivno traže svoju ulogu u kulturnoj diplomaciji i time naprave pomak od formalne kulturne diplomacije, tradicionalno koncentrirane u veleposlanstvima i diplomatskom zboru, na neformalnu, meku aktivnost u svakodnevnom životu i aktivnostima u inozemstvu.
Dunja Pavelić Bezjak, rođena tijekom Drugog svjetskog rata u Slavonskom Brodu, veći dio života provela je u Mariboru, Republika Slovenija, gdje je stekla status značajne kulturne promotorice hrvatske kulture i neformalne veleposlanice svoje zemlje. Obrazovala se u Varaždinu i Sarajevu, a radila je kao profesorica stranih jezika u srednjim školama u Mariboru. U intervjuu za ovu studiju navodi da je prilagodba na novu sredinu i izgradnja društvenih veza bili dugotrajan proces koji je zahtijevao aktivan angažman. Njezin rad obilježen je humanitarnim i kulturnim inicijativama, poput organizacije dobrotvornih koncerata i umjetničkih izložbi koji su promovirali hrvatsku kulturu u Sloveniji, čak i tijekom političkih i ratnih kriza početkom 1990-ih godina. Sudjelovala je u brojnim projektima kulturne razmjene, uspostavljajući mostove između Maribora, Varaždina, Zagreba, Visa i Graza. Njezino djelovanje nije bilo pogođeno političkim tenzijama, što potvrđuje potencijal kulture kao faktora stabilnosti i povezivanja.
Kao članica međunarodne organizacije SILA, promicala je kulturu Hrvatske kroz brojne inicijative, uključujući i angažman oko izložbi i gostovanja uglednih kulturnih djelatnika i veleposlanika. Dobitnica je niza priznanja, uključujući Red hrvatskog pletera, Srebrni grb grada Maribora te nagrade grada Varaždina, potvrđujući svoj status važnog kulturnog aktera i neformalnog diplomata. 142 Podravina PODRAVINA Volumen 24, broj 47, Str. 134 – 153 Koprivnica 2025. V. HALUGA, P. KUREČIĆ, I. KOKORIĆ – ASPEKTI NEFORMALNE KULTURNE DIPLOMACIJE Njezine aktivnosti pokazuju širok spektar utjecaja – od kulturnih, preko humanitarnih, do obrazovnih – što dodatno potvrđuje važnost pojedinca kao pokretača meke moći.
Kulturna diplomacija sve se češće promatra kao proces u kojem ne sudjeluju samo državne institucije, već i neformalni akteri – pojedinci, udruge, lokalne zajednice i transnacionalne mreže. U tom kontekstu, studija slučaja Dunje Pavelić Bezjak predstavlja vrijedan primjer kako osobni angažman može rezultirati značajnim doprinosom bilateralnim odnosima, posebno u kulturnom i obrazovnom sektoru. »Uvijek sam vjerovala da kultura ima moć približiti ljude – bez obzira odakle dolazili.« Intervju s Dunjom Pavelić Bezjak analiziran je kvalitativnom metodom analize sadržaja, uz oslonac na teorijske koncepte kulturne diplomacije (CULL, N.J., 2009; NYE, J.S., 2004), transnacionalizma (VERTOVEC, S., 2009) i svakodnevne diplomacije (SENDING et al., 2015). Fokus je stavljen na mikro-prakse neinstitucionalnih aktera i njihovu ulogu u kulturnom povezivanju.
Sama sugovornica naglašava važnost svakodnevnog djelovanja: »Meni je svaki susret s nekim tko nikad nije bio u Hrvatskoj prilika da mu je predstavim kroz kulturu.« Biografski kapital razvidan je kao temelj diplomatskog djelovanja. Dunja Pavelić Bezjak dolazi iz Varaždina, a njezin profesionalni i osobni put obuhvaća više regionalnih sredina, uključujući Slavonski Brod gdje je rođena, Varaždin u kojemu je provela mladost, Sarajevo gdje je studirala, Zagreb u kojemu je radila i naposljetku Maribor gdje živi i Vis na kojemu provodi dio godine. Njezin život u Sloveniji oblikuje se pod utjecajem ratnih okolnosti i kasnije integracije, a to iskustvo mobilnosti i prilagodbe formira njezin tzv. biografski kapital (BOURDIEU, P., 1986), koji koristi kao polazište za međukulturno djelovanje što potvrđuje njezina izjava: »Kao netko tko je prošao prilagodbu na novu sredinu, osjećala sam odgovornost pomoći drugima razumjeti obje strane.« Kulturni doprinos Dunje Pavelić Bezjak temelji se na osobnim inicijativama izvan institucionalnih okvira. Organizirala je brojne izložbe, koncerte, književne večeri i gostovanja hrvatskih umjetnika u Sloveniji. Ti su napori najčešće rezultat osobnih mreža i kontakata, što potvrđuje relevantnost koncepta »kulturne diplomacije odozdo« (MARK, S., 2010) i para diplomacije (CORNAGO, N., 2010).
Sama navodi: »Sve sam to radila sama, bez ijedne formalne potpore. Zvala sam umjetnike, tražila prostore, dogovarala prijevoze.« Razvidno je i snažno transnacionalno djelovanje kroz civilno društvo. Angažman kroz SILA International Club u Ljubljani ilustrira kako se kulturna diplomacija može ostvarivati putem ženski dominantnih, transnacionalno umreženih platformi. SILA se pojavljuje kao prostor neformalne razmjene i interkulturalnog susreta, a Pavelić Bezjak kroz njega djeluje kao kulturna posrednica između hrvatske i slovenske zajednice.
Ovakvo djelovanje (grassroot diplomacy)1 spada u sferu diplomacije odozdo (bottom-up diplomacy) i ilustrira često zanemarenu ulogu civilnog društva u mekim oblicima moći. Kako kaže: »SILA mi je otvorila vrata za predstavljanje hrvatske kulture ženama iz cijelog svijeta – kroz kuhinju, jezik, glazbu.« Kulturu definira kao neutralnu platformu i ukazuje na ulogu kulture kao komunikacijskog alata koji se pokazao posebno korisnim u razdobljima bilateralnih napetosti između Hrvatske i Slovenije. Kulturne manifestacije služile su kao neutralni kanali komunikacije, otvoreni za sve aktere i neopterećeni političkim konotacijama. Time kultura dobiva funkciju diplomatskog amortizera i prostora kontinuiteta odnosa.
Sugovornica potvrđuje: »Na kulturnim događanjima nikad nije bilo tenzija – svi dođu uživati, bez obzira na to što se događa u politici.« Analiza intervjua s Dunjom Pavelić Bezjak potvrđuje da pojedinci, osobito oni s transnacionalnim iskustvom i umreženošću, mogu imati značajan utjecaj na kulturnu diplomaciju, a njezin rad pokazuje kako se kulturni dijalog može graditi mimo službene diplomacije, kroz osobnu motivaciju, kulturni kapital i aktivizam. Studija slučaja upućuje na potrebu većeg prepoznavanja neformalnih aktera u teorijskim i praktičnim pristupima vanjskoj politici i kulturnoj razmjeni. Sama autorica to sažima riječima: »Ako čekamo institucije da sve pokrenu, ništa se neće dogoditi. Ljudi su ti koji čine razliku.«...
