Igrom slučaja spašeni kipovi sa zvonika
Igrom slučaja požar u travnju 2019. nije u potpunosti uništio sve elemente zvonika. Obnova zvonika već je bila planirana , a samo četiri dana prije požara s njega je uklonjeno 16 skulptura koje su okruživale njegovo podnožje. Skulpture su bile podijeljene u četiri skupine , a svaka skupina od četiri kipa postavljena u nizu bila je okrenuta prema jednoj od strana neba. Riječ je o skulpturama 12 apostola i kipovima koji predstavljaju simbole svakog od evanđelista. Apostoli gledaju iza krova na grad. Postoji iznimkaSv. Tomaža, zaštitnika arhitekata, čije crte lica oponašaju Viollet -le- Duc i okrenut je prema zvoniku kao da promatra svoj rad.
Tako su kipovi slučajno pobjegli iz vatrenih očnjaka i moći će se vratiti natrag. Zvona u zvoniku su uništena. U njemu su bila manja, tzv. sekundarna zvona, a zvonik iz 19. stoljeća imao je primarnu ukrasnu funkciju. Glavni koji su preživjeli požar vise u dva prednja zvonika. Zanimljivost kod zvona je da svako od njih ima svoje ime. Poznato je da su imali imena već barem u 13. stoljeću. Neka su dobila imena po svecima, a neka po istaknutim pojedincima koji su bili pokrovitelji svakog zvona.
Zvonik visok 96 metara inače je bio nešto manje poznati simbol gotičke katedrale Notre Dame od zvonika s vodoravnim završetkom na glavnom ulazu koji su inače niži, visoki 69 metara. No, radilo se o iznimnom klesarskom remek-djelu.
Šiljasti zvonik, koji je stajao sve do tog kobnog 15. travnja 2019. godine, kada je katedralu zahvatio požar, inače nije bio izvorni toranj. Prvotna, koja se uzdizala na visinu od 78 metara, uklonjena je krajem 18. stoljeća jer ju je zub vremena nagrizao i prijetilo joj je urušavanje. Zvonik, kakvog poznajemo, projektirao je arhitekt Eugène Viollet-le-Duc . Iako bi trebalo biti drugačije. Izgradnja novog zvonika isprva je povjerena arhitektu Jean-Baptiste-Antoineu Lassusu , stručnjaku za rekonstrukciju srednjovjekovne arhitekture, no on je umro 1857.
I ovu rekonstrukciju pratila su određena neslaganja. Treba li dosljedno rekreirati prijašnji zvonik ili dopustiti arhitektima da predlože neke inovacije u izgledu. Biro Foster + Partners, na primjer, zamislio je stakleni krov i zvonik od čelika i stakla i bez detaljnih ukrasa. Stakleni krov također su predložili arhitekti dijonske tvrtke Godart + Roussel, a na izvornom mjestu spoja glavnog i transepta na krovu bi stajao minimalistički zvonik od stakla i bakra. Nešto bliži gotičkom stilu bio je atelje Fuksas, ali bi zvonik bio staklen i noću osvijetljen, tako da bi katedrala imala efekt snopa svjetla. Svejedno, na kraju je odlučeno kako je predložio francuski arhitekt Jean Nouvel. Smatrao je da je zvonik sastavni dio katedrale i da je stoga ispravno da obnova slijedi formu iz 19. stoljeća.
Lanac prijenosa modela
Novi bi zvonik stoga trebao slijediti uzor svog prethodnika. Ali ni to nije bilo posve originalno, već je slijedilo određene obrasce. Rečeno je da je Viollet-le-Duca inspirirana katedralom u Orléansu, a njezin je zvonik napravljen po uzoru na katedralu u Amiensu. Stoga je katedrala Notre Dame također izraz plodne kulturne razmjene.
Victor Hugo spasio Notre-Dame?
Kada govorimo o zvoniku, svakako moramo spomenuti knjigu Victora Hugoa Zvonar crkve Notre Dame. Ne samo zato što glavni lik knjige živi u zvoniku. Očuvanju katedrale mnogo je pridonio Victor Hugo. Tijekom Francuske revolucije bila je teško oštećena, a kada je vraćena Katoličkoj crkvi, bila je u prilično lošem stanju. Upravo je katedrala inspirirala Hugoa da napiše knjigu koja je objavljena 1831. godine, a dosta prostora posvetio je opisu arhitekture. Knjiga je također pomogla da Parižani postanu svjesni važnosti katedrale i nastojanja da se ona obnovi. piše rtvslo://www.rtvslo.si/kultura/dediscina/osrednji-zvonik-pariske-notre-dame-naj-bi-ponovno-postavili-do-odprtja-olimpijskih-iger/6816
