Kada govorimo o akademiku Josipu Pečariću, ne govorimo samo o profesoru matematike ili o istraživaču koji je objavio na tisuće radova. Govorimo o čovjeku koji je svojim djelom prešao granice država, jezika i kultura i koji je pokazao da je znanost univerzalni jezik dostupan onome tko u njega uloži životnu energiju i posvećenost. Njegov put od Kotora do Zagreba, od Beograda do Moskve, od Europe do Azije, predstavlja kroniku neumorne težnje za znanjem.
Od 2000. godine akademik Josip Pečarić redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Time je službeno priznat kao jedan od najistaknutijih znanstvenika hrvatskog kulturnog i znanstvenog prostora. Međutim, ono što daje dodatnu dimenziju njegovu djelovanju jest činjenica da je od 2016. godine i inozemni član Dukljanske akademije znanosti i umjetnosti. To znači da je njegovo ime upisano i u crnogorski intelektualni i kulturni kanon, potvrđujući neraskidivu vezu sa zemljom u kojoj je rođen i u kojoj su njegovi korijeni.
Njegov doprinos znanosti potvrđen je i brojnim priznanjima. Još 1996. godine dobio je Državnu nagradu za znanost u području prirodnih znanosti, a 1999. odlikovan je ordenom Reda Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića. Kada se zna da je Ruđer Bošković jedan od najvećih znanstvenika i simbol europske znanosti prosvjetiteljskog doba, jasno je kolika je čast dobiti priznanje koje nosi njegovo ime.
Ali najveća potvrda veličine jednoga znanstvenika nisu nagrade i odlikovanja, već djela koja ostaju iza njega. A iza Josipa Pečarića stoji impozantno bogatstvo znanstvenog rada. On je jedan od vodećih svjetskih stručnjaka u području matematičkih nejednakosti, discipline koja se bavi fundamentalnim pitanjima odnosa među matematičkim izrazima i strukturama, a koja ima primjenu u mnogim granama moderne znanosti. Njegova istraživanja dala su ne samo teorijske rezultate, već i primjene koje su našle mjesto u suvremenoj analizi, statistici, fizici i inženjerstvu.
Brojevi govore sami za sebe. Objavio je više od 1300 radova u matematičkim časopisima. Kada se uzme u obzir da prosječan znanstvenik objavi desetke, a rijetko tko stotine radova, jasno je da se ovdje radi o znanstvenoj produktivnosti kakva se rijetko susreće. Pored toga, Pečarić je najcitiraniji hrvatski matematičar. Njegovi rezultati prisutni su u radovima kolega širom svijeta, a njegove ideje inspirirale su generacije istraživača.
Ako zavirimo u svjetske znanstvene baze, dobit ćemo jasniju sliku njegove veličine. Na Google Scholaru njegovo ime stoji uz 1694 publikacije i čak 24.748 citata, uz H-indeks 55. Na MathSciNetu ima 1382 publikacije i 7257 citata, s H-indeksom 28. U Scopus bazi evidentirano je 844 publikacija s 8436 citata i H-indeksom 39. U WoS bazi bilježi 843 publikacije i 7457 citata, s H-indeksom 36. Svaki od ovih pokazatelja otkriva koliko je njegovo ime prisutno u svjetskoj znanosti, koliko se drugi oslanjaju na njegove rezultate i koliko je njegov rad postao neizostavan dio matematičke misli.
Posebno treba istaknuti i istraživanja Sveučilišta Stanford u Kaliforniji koja prate rad i utjecaj stotina tisuća svjetskih znanstvenika. Na listi od preko 204 tisuće istraživača koji su obuhvaćeni analizom cijele karijere, Josip Pečarić nalazi se na 2434. mjestu. U istoj analizi prvi iz Republike Hrvatske je tek na 8046. mjestu. Ako pogledamo listu za 2022. godinu, koja obuhvaća 210.199 znanstvenika, Pečarić se nalazi na 2331. mjestu, dok prvi iz Hrvatske zauzima 9412. mjesto. Ovi brojevi ne znače samo redni broj na tablici, već predstavljaju svjedočanstvo da je čovjek iz Kotora svojim znanjem, radom i neumornošću ušao u sam vrh svjetske znanstvene elite.
Kada sagledamo sve ove podatke, vidimo da je Pečarić elita svjetske znanosti. On je institucija sam za sebe. Njegov znanstveni rad predstavlja riznicu koja ostaje budućim generacijama. Njegovi rezultati su poput stupova na kojima se gradi daljnja matematika, ali i mostova koji spajaju različite discipline.
I upravo tu se otvara šira refleksija. Znanstvenik ovakvog formata mogao se potpuno izgubiti u univerzalnosti znanosti, zaboraviti svoje podrijetlo i svoje mjesto. Ali Josip Pečarić to nije učinio. On je, i pored svjetske slave, ostao vezan za Kotor, za Boku, za Hrvate u Crnoj Gori i za Crnu Goru u cjelini. On je primjer da univerzalnost i pripadnost nisu suprotstavljeni, već da jedno drugo obogaćuju. Njegov znanstveni rad univerzalan je, ali njegov duh i identitet ostaju u svom korijenu.
Akademik Josip Pečarić uči nas da znanstvena veličina ne poništava zavičajnu pripadnost, nego je produbljuje. Njegovo ime danas stoji rame uz rame s najvećim svjetskim znanstvenicima, ali istodobno i s velikanima Boke kotorske, koji su kroz stoljeća spajali more i planinu, lokalno i svjetsko, svakodnevno i vječno. (Nastavlja se...)
foto: DUX radio
