Održani 56. Đakovački vezovi - i ove godine uzbudljivo otvaranje uz scensku sliku „Šokačka sanjarenja“

Neizostavni dio festivala folklora Đakovački vezovi njihovo je svečano otvaranje koje se svake godine održava ispred katedrale, petkom u središnjem vezovskom vikendu. Središnji dio svečanog otvaranja Đakovačkih vezova je scenska slika za koju od 2004. godine uloge scenarista i redatelja obavljaju Mirko Ćurić i Darko Milas. Ovogodišnja scenska slika nosi naziv „Šokačka sanjarenja“ ili „Kad je najveći hrvatski slikar plesao šokačko kolo“ ,a ove je godine prikazana u petak 1. srpnja dok je festival završio 3. srpnja uz tradicionalne smotru folklor, reviju jednoprega i dvoprega iz Ergele Đakovo, izbor za najbolje nošeno narodno ruho (djevojke, snaše i momci) i dodjelu nagrada.

A kad je riječ "Šokačkim sanjarenjima" glavna je nakana scenarija svečanog otvaranja, koji Mirko Ćurić piše gotovo dva desetljeća, prikazati ljepotu slavonske tradicije u njenoj punini, pokazati kako je lijep, važan i ponosan naš kraj i čime je sve bogatim urodio i čime i danas rađa te kao unatoč nedaćama ima perspektivu.  

Pokušao je redatelj što skladnije oblikovati program u kojem će se međusobno nadopunjavati sve ono što ovo naše podneblje čini specifičnim: običaji, nošnje, zavičajni jezični idiom, pjesme, plesovi, tamburaška glazba, gastronomija, lipicanci, lijepe koreografije, mentalitet muškaraca i žena… Sve to je trebalo prikazati kroz jedinstvenu radnju, vezanu uz važan događaj, važne osobe, legende ili kroz književne/dramske tekstove iz Đakova ili Đakovštine. To se pokušalo i ove godine.

 Tema scenske slike boravak je velikog Vlahe Bukovca u Đakovu

Scenska slika vraća nas u 1893. godinu, naravno, s jasnim konceptom i razlogom. Naime, prije točno stotinu godina umro je, po mnogima, najveći, a svakako najpopularniji hrvatski slikar, Vlaho Bukovac. Početkom listopada 1893. Bukovac, sa suprugom Jelicom Pitarević, dva tjedna boravi u Đakovu kao Strossmayerov gost na svojevrsnom medenom mjesecu. Prethodne godine se oženio, a potom s mladom suprugom putovao od Dubrovnika preko Liverpoola do Pariza i Cavtata, pa onda do Đakova, u jedno od ključnih mjesta svoga života, u koje dolazi prvi i posljednji puta. Iako su se ranije i kasnije dopisivali, bio je ovo jedini susret slavnoga slikara i njegovog dobrotvora Strossmayera i što će također biti pokazano na pozornici ispred Strossmayerove katedrale.

 Ideja za slavni Gundulićev san nastala je u Đakovu

Mnogi ne znaju kako je osim veličanstvenog Strossmayerovog portreta koji tada nastaje, baš u Đakovu rođena ideja za nastanak jedne od najvažnijih Bukovčevih slika, kanonske slike hrvatske umjetnosti Gundulićev san. Ideja je nastala u Đakovu, na poticaj biskupa Josipa Jurja Strossmayera. Na slici je prikazan Ivan Gundulić, zavaljen u dubravi dok sanja ili zamišlja prizor koji će uključiti u Osmana.

„Sretno smo prispjeli u Đakovo. Bilo nam je kao da smo stigli u svoj očinski dom.  Katedrala učinila na nas neopisiv dojam. A pričati o velikanu našem biskupu Strossmayeru: gledati i slušati njega bilo mi je velebnije nego gledati sve katedrale svijeta“, zapisao je Vlaho Bukovac o svom pohodu u Đakovo, ali je spomenuo i kako je sa suprugom pohodio Trnavu u vrijeme berbe, gdje je bio obilato ugošćen te su na kraju i on i supruga zaplesali šokačko kolo uz pratnju tamburaša.

 Scenska slika želi prikazati naša slavonska sanjarenja

Scenskom slikom, koju režira Darko Milas, a glazbeni program osmišljava Tomislav Radičević, pokušao se prikazati taj događaj, ali i naša slavonska sanjarenja, ono po čemu se razlikujemo od svih drugih krajeva, ne samo Hrvatske već i čitavog svijeta. Stoga je na plakatu ovogodišnjih Vezova, Slavonac, Šokac, zavaljen poslije teškoga rada, u hladu nekoga hrasta. Ljetno je, vezovsko doba, a nakon što je završio rad, prvo je  objedovao kulina, slanine, seljačkog kruha i „trgnuo“ rakijicu. Nakrivio je šešir, u ustima mu slamka ili travka, oči mu zatvorene, a oko njega kovitlac slika: i ljeto je i jesen i zima i proljeće, i ore se, i sije se, i žanje se, odvoze plodovi u kolima, padaju kiše, sja sunce, vije snijeg, jure konji, tandrču kola, klize saone, prolaze mobe, procesije, svatovi, pogrebne povorke, prolaze dragi i nedragi, nestaju u ravnici, u vremenu i nevremenu, i sve je san i sve je java, i sve je bilo i sve će biti i nikada ta ljepota neće nestati, jer živi u svakome tko je ovdje rođen ili je ikada osjetio ljepotu našeg Đakova i Đakovštine, naše Slavonije, naše zlatne plodne ravnice.

Te snove dočarat će glumci Hrvatskog  narodnog kazališta iz Osijeka, članovi članice naših KUD-ova, konjogojskih udruga, Državne ergele lipicanaca, tamburaši i solisti, pjevačke skupine i svi oni koji sudjeluju u jedinstvenom programu  koji nas okuplja 56 godina, ispred jedinstvene pozornice – Strossmayerove katedrale…

„Želio sam da ovom scenskom slikom svatko tko bude gledao, ispred katedrale ili ispred malih ekrana,  barem nakratko osjeti ljepotu šokačkih sanjarenja i slavonskog života, da spozna važnost i povijesnu veličinu našega Đakova, sve ono što je očaralo i najvećeg hrvatskog slikara i njegovu suprugu.“, rekao je scenarist Mirko Ćurić.

Izvor: Đakovački vezovi

Više na https://www.facebook.com/VisitDjakovo/

CROATIA FULL OF LIFE