Na svečanom otvorenju nove zgrade Državnog arhiva u Varaždinu, ravnatelj Damir Hrelja obratio se okupljenima prigodnim govorom u kojem je istaknuo dug povijesni razvoj arhivske službe na području Varaždina i sjeverozapadne Hrvatske te značaj današnjeg trenutka za cijelu arhivsku zajednicu.
Na početku je pozdravio sve prisutne, uključujući predstavnike hrvatskih i slovenskih arhiva, naglasivši kako se tradicija čuvanja pisanog gradiva na ovim prostorima seže još od srednjeg vijeka. Uz zahvale izvođačima radova i svima koji su sudjelovali u pravovremenoj realizaciji projekta energetske obnove, ravnatelj Državnog arhiva u Varaždinu Damir Hrelja uputio je posebnu zahvalu ministrici kulture i medija Nini Obuljen Koržinek ističući da su u proteklih osam godina riješeni prostorni problemi koje arhiv nije uspijevao riješiti kroz gotovo sedam desetljeća.Istaknuo je i da je pri završetku i cjelovita obnova Dvorca Kulmer (Dvor Popovec) u Velikoj Vesi u kojemu je smješten Sabirni arhivski centar Krapina, a koji je pretrpio značajna konstrukcijska oštećenja za vrijeme zagrebačkog, a naknadno i petrinjskog potresa i koji se obnavlja u okviru Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, sredstvima u iznosu od gotovo 16 milijuna eura. Istaknuo je i zadovoljstvo time što će se kompletnim uređenjem dvorca Kulmer za potrebe Sabirnog arhivskog centra Krapina osigurati suvremeno opremljen središnji prostor za preuzimanje arhivskog gradova s područja Krapinsko-zagorske županije te što će dvorac zasjati opet nekad davno izgubljenim sjajem.
Govor ravnatelja Hrelje prenosimo u cijelosti:
"Tradicija čuvanja pisanog gradiva na području koje svojom djelatnošću pokriva Državni arhiv u Varaždinu seže sve do srednjeg vijeka, što se poglavito odnosi na urbana središta. Kultura življenja i svijest da samo pisano svjedočanstvo jamči pravnu sigurnost pojedinca, ali i zajednice u cjelini, utječu na zavidnu razinu očuvanosti arhiva pojedinih gradova i trgovišta, ali i feudalnih obitelji. Pritom je značajno istaknuti da je Arhiv grada Varaždina jedan od najcjelovitije sačuvanih komunalnih arhiva na području kontinentalne Hrvatske. On će ujedno biti i arhivski nukleus iz kojeg će sredinom 20.st. u Varaždinu niknuti samostalna arhivska ustanova - Gradski arhiv u Varaždinu. Temeljem Općeg zakona o arhivima iz 1950. osnovan je Arhiv grada Varaždina i to kao prvi u Hrvatskoj osnovan temeljem ovog zakona. Vjerojatno je na to utjecala i činjenica da je Grad Varaždin već krajem 19., a poglavito tijekom prve polovice 20.st. suočen s problemom smještaja vlastitog arhiva. Gradski će arhiv u tom razdoblju mijenjati nekoliko lokacija, da bi 1938. za njegov smještaj bila opremljena posebna zgrada- Žitnica, koju su u kompleksu Starog grada dali podići grofovi Celjski u 15.st. Iako u uređenju Žitnice za potrebe Gradskog arhiva možemo vidjeti stvaranje prostornih preduvjeta za osnutak samostalne arhivske ustanove, do njega će doći tek nakon 12 godina, točnije gledajući u pravnom smislu 13 godina. Štoviše, u prvim će poratnim godinama nositelj „arhivske djelatnosti“ biti varaždinski Gradski muzej. Stoga ne začuđuje činjenica da će nakon osnivanja Arhiv značajan dio arhivskih fondova i zbirki preuzeti upravo od Gradskog muzeja.
U kolovozu 1950. Narodni odbor grada Varaždina donosi odluku da se Gradski arhiv osnuje kao samostalna ustanova i traži potrebno odobrenje od Ministarstva za znanost i kulturu. Unatoč svim poduzetim pripremnim aktivnostima na odobrenje za osnivanje Arhiva trebalo je pričekati nešto više od godinu dana. Sve nedoumice oko statusa varaždinskog Arhiva su razriješene krajem 1951., točnije u mjesecu studenom, kada je tadašnja Vlada NRH odobrila osnivanje Gradskog arhiva u Varaždinu. Tako je ispunjen i formalni preduvjet da bi varaždinski arhiv stvarno mogao otpočeti s radom.
Arhiv grada Varaždina nastavlja djelovati u zgradi „Žitnica“ pri čemu dolazi do postupnog uređenja i opremanja cijelog objekta za potrebe Arhiva.
Vrlo brzo Arhiv svojom djelatnošću izlazi iz gradskih okvira i počinje prikupljati gradivo s područja tadašnjeg kotara Varaždin, a zatim i s područja kotareva Ludbreg, Ivanec, Koprivnica, Krapina, Zlatar, Čakovec, Prelog. U razdoblju između 1953. i 1957. u Arhivu je prikupljeno 50-tak fondova sa šireg područja sjeverozapadne Hrvatske. U sklopu izgradnje cjelovite mreže arhiva u Hrvatskoj određeno je da je Arhiv grada Varaždina nadležan za obavljanje arhivske službe na području kotareva Varaždin, Čakovec, Koprivnica i Krapina. Sukladno promjeni teritorijalne nadležnosti Arhiv grada Varaždina 1959.g. mijenja naziv u Historijski arhiv u Varaždinu. Vrlo se brzo pokazalo da je za uspješan nastavak rada potrebno ustrojiti područne jedinice Arhiva. Tako se u razdoblju od 1959. do 1962.g. osnivaju tri arhivska sabirna centra: Krapina, Koprivnica i Čakovec.
Već od prvih godina svog djelovanja, a naročito nakon prerastanja u ustanovu regionalnog karaktera HAV će se naći u samom vrhu mreže arhivskih ustanova na području Hrvatske po količini u njemu pohranjenog arhivskog gradiva. Zbog toga je nedostatak spremišnog prostora vrlo brzo postao jedan od najvećih problema Arhiva, a to će ostati i tijekom sljedećih 6 desetljeća.
Već 60-tih godina prošlog stoljeća pojavit će se potreba za osiguranjem dodatnih spremišnih prostora. Konačno je 1969. Arhiv dobio na korištenje u Varaždinu zgradu Pavlinski marof, te sjeverno krilo Franjevačkog samostana (Đački dom). Ove su zgrade bile preuzete u lošem stanju, te su sljedećih petnaestak godina u njih morala biti uložena znatna novčana sredstva kako bi se stvorili odgovarajući uvjeti za čuvanje arhivskog gradiva. Stoga sjedište arhiva ostaje u zgradi Žitnica sve do 1976. kada je nakon znatnijih zahvata na zgradi Pavlinskog marofa premješteno u taj objekt. No, problem nedostatka spremišnih prostora na taj način nije trajno riješen.
S uspostavom samostalne Republike Hrvatske i odlaskom jugovojske iz Varaždina pojavit će se mogućnost rješavanja prostornih problema varaždinskog arhiva adaptacijom bivših vojnih objekata.
Godine 2002. varaždinsko je Gradsko poglavarstvo Arhivu dodijelilo na privremeno korištenje dvije zgrade ukupne površine 330 m2 na prostoru bivše vojarne u ulici Petra Krešimira IV. Ovi su prostori namijenjeni za interventna preuzimanja te će u nekoliko narednih godina i ova spremišta u najvećoj mjeri biti popunjena. Iste 2002.g. Arhiv će od Grada dobiti na korištenje i objekt površine oko 2.000 metara kvadratnih na prostoru bivše vojarne u Križanićevoj ulici. No, zbog potrebe širenja Centra za stručne studije (nukleus Sveučilišta sjever), ova je odluka ubrzo opozvana.
Nakon još nekih lutanja u pronalaženju potrebnog prostora, Odlukom tadašnjeg Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom Arhivu je 2014. dodijeljen objekt ukupne površine oko 2.500 m² na prostoru vojarne „Ivan V. Drašković“. Međutim, povratkom postrojbi 7. gardijske brigade, legendarnih Puma u Varaždin, 2017. je opozvana i ta Odluka, te tadašnje Ministarstvo državne imovine istovremeno našem Arhivu dodjeljuje na korištenje tzv. Vojnu pekaru tj. prostor gdje se sada nalazimo, a površina ukupne parcele iznosi 22.600 m². U siječnju sljedeće godine o tome je potpisan i Ugovor između Ministarstva državne imovine i Državnog arhiva u Varaždinu. Tako smo konačno, nakon više desetljeća traženja i lutanja, konačno dobili prostor za trajni smještaj potrebnih spremišnih i radnih prostora našeg Arhiva. Već 2019. g. Ministarstvo kulture i medija osiguralo je sredstva u iznosu od gotovo 240.000,00 kn za izradu projektno tehničke dokumentacije rekonstrukcije objekata pred kojima se sada nalazimo. Ministarstvo kulture i medija osiguralo je kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti: Unaprjeđenje digitalne infrastrukture i usluga javnog sektora razvojem nacionalnog arhivskog informacijskog sustava i jačanjem nacionalne mreže arhiva (C2.2.R3-I2) potrebna sredstva za proširenje spremišnih i radnih prostora za osam hrvatskih arhiva. Među njima se našao i naš Arhiv, pa je u rujnu 2023. g. potpisan Ugovor o izvođenju radova sa zajednicom ponuditelja Core upravljanje d.o.o iz Varaždina i Oprema Pit d.o.o. iz Ludbrega. Projekt rekonstrukcije napravila je tvrtka „Brakus“ d.o.o iz Varaždina, stručni nadzor nad radovima obavljala je tvrtka Building d.o.o.iz Varaždina, dok je poslove Voditelja projekta građenja obavljala tvrtka BIM projekt d.o.o iz Zagreba. Iskreno im se zahvaljujemo na uspješno i na vrijeme dovršenom projektu. Vrijednost cjelokupne investicije, što uključuje građevinske radove i opremu, iznosi nešto manje od 7.300.000 EUR bespovratnih sredstava. Novouređeni prostor je ukupne površine od 3.600 metara kvadratnih, pri čemu spremište zauzima oko 2800, a uredski prostori i prostori namijenjeni javnosti (čitaonica i izložbeni prostor) oko 800 metara kvadratnih. Kapacitet spremišta iznosi oko 11.000 dužnih metara, pri čemu su u prizemlju ugrađeni klizni, a na katu klasični statični regali. To je posljedica statičkih proračuna međukatne konstrukcije, a zbog statike je u prizemlju izrađena nova armirano-betonska deka, izvedeno ojačanje potpornih stupova i izvorno gotovo u cijelosti otvoren prostor, razdvojen je novosagrađenim pregradnim zidovima. To je u manjoj mjeri smanjilo ukupni kapacitet spremišta u prizemlju, no osigurani spremišni prostor omogućit će preuzimanje arhivskog gradiva tijekom nekoliko sljedećih desetljeća. Naime, sada se u arhivskim spremištima u Varaždinu čuva oko 5.300 d/m arhivskog gradiva, pri čemu je kapacitet spremišta Pavlinskog marofa 500 d/m. Osim toga, građevinska parcela je oblikovana tako da će u budućnosti omogućiti izgradnju dodatnih spremišnih kapaciteta.
Iako se nalazimo u Varaždinu, vrijedno je spomenuti da je pri završetku cjelovita obnova bivšeg dvorca obitelji Kulmer u Velikoj Vesi u kojem je od 1962. smješten ASC Krapina. I dok je tijekom proteklih šest desetljeća dvorac samo osnovno održavan, zbog čega je bio u poprilično lošem stanju, do velikog preokreta dolazi tijekom posljednjih pet godina. Dvorac je stradao u vrijeme zagrebačkog i petrinjskog potresa, te je tijekom 2022. g. ugovorena i provedena sanacija konstrukcije financirana sredstvima Fonda solidarnosti u vrijednosti nešto većoj od 1.000.000 EUR. Zahvaljujući Ministarstvu kulture i medija za cjelovitu obnovu, koja je pred završetkom, osigurana su u okviru NPOO-a sredstva u iznosu od gotovo 16.000.000 EUR. Kompletnim uređenjem dvorca Kulmer za potrebe ASC Krapina osigurat će se suvremeno opremljen spremišni prostor za preuzimanje arhivskog gradiva s područja Krapinsko –zagorske županije u nekoliko narednih desetljeća, a sam dvorac će zasjati nekad davno izgubljenim sjajem.
Zbog svega navedenog na kraju bih želio naglasiti našu iskrenu zahvalnost Ministarstvu kulture i medija, a posebno ministrici, gđi. Nini Obuljen Koržinek. Tijekom proteklih osagodina Državni arhiv u Varaždinu riješio je prostorne probleme, koje nije uspijevao riješiti kroz gotovo sedam desetljeća."
