Prof. dr. sc. Andrija Hebrang svoj je život, uz ostalo, ugradio u „raskrinkavanje“ komunističkog režima koji je predvodio Josip Broz Tito, a koji mu je ubio i oca, za kojeg ni danas ne zna gdje je pokopan. Među prvima se uključio u stvaranje hrvatske države, bio je dragovoljac hrvatskog obrambenog Domovinskog rata, a u politici je obavljao niz značajnih funkcija. No, malo je poznato da je inicijator osnivanja Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava RH, koja je, doduše kratko, ali uspješno djelovala.
U razgovoru s dr. Hebrangom ovoga smo puta težište stavili upravo na ovu temu – žrtve komunističkog režima, od kojih mnoge nikada neće biti dostojno pokopane.
Na pitanje kako je nastao Ured, odnosno Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava, rekao je:
– Ured je nastao na moj prijedlog, najprije Vladi RH, a zatim i Hrvatskom saboru – istaknuo je i nastavio:
Na pokretanje osnivanja Ureda, odnosno Komisije, potaknula me spoznaja da u četvrt stoljeća postojanja naše neovisne Hrvatske nije otkopan ni jedan promil skrivenih grobišta u kojima su pokopane žrtve komunizma ubijene nakon završetka Drugog svjetskog rata. To je bila posljedica preuzimanja vlasti od strane potomaka komunizma, odnosno izabranih političara u državni vrh, čiji je prvi zadatak bio zaštititi svoje roditelje od optužbi za te zločine.
S vremenom sam shvatio da je jedan od temeljnih ciljeva njihova preuzimanja vlasti nakon 2000. godine upravo zaštita svojih predaka. Zbog toga su skrenuli suverenističku politiku u mutne vode neoliberalizma i lažnog globalizma, gdje sve postaje relativno ako ih to može održati na vlasti.
Prva Komisija koja je proučavala komunističke zločine osnovana je 1991. godine. Njezin rad bio je opstruiran političkim metodama koje tada nismo primjećivali jer smo se bavili obranom države od srpsko-crnogorske agresije. Polako su gasili funkciju Komisije tako da ona na kraju nikada nije imala priliku svoje rezultate prikazati pred Saborom.
U organizaciji te Komisije iskopana su 1.163 posmrtna ostatka u gori Macelj, tom velikom stratištu hrvatskog naroda. Vlast ih je potpuno zatajila. Ti su posmrtni ostaci utrpani u crne vreće i ostavljeni na tavanu Sudske medicine Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Kao profesor tog fakulteta nikada nisam čuo da te kosti postoje, a to nisu znale ni moje kolege. Mlada generacija komunističkih potomaka, koja vlada Hrvatskom još i danas, majstorski je režirala još jedan zaborav.
– Kada ste saznali za te vreće na tavanu?
– Za te kosti u vrećama za smeće doznali smo tek petnaest godina kasnije. Što komunistima znači smrt 1.163 nevina čovjeka ubijena bez suda? Bojali su se da bi njihovi posmrtni ostaci potaknuli daljnja iskapanja, pa su ih zatajili. Čim smo ih otkrili, organizirali smo preko Udruge Macelj 1945. njihov dostojanstveni pokop.
Dobrovoljnim akcijama sagradili smo zavjetnu crkvu Muke Isusove podno Maceljske gore u selu Fruki. Dana 22. listopada 2005. organizirali smo najveći masovni pokop pobijenih Hrvata – žrtava komunizma. Napravili smo i Križni put te spomen-sobu.
Mislili smo da će to biti početak daljnjih iskapanja, a onda smo utvrdili da je tu tajno zakopano oko 13.000 žrtava. Međutim, otpori vladajućih doveli su do novog zaborava. Žalosno je da je i ova Vlada, uz pomoć ministra Tome Medveda, odbila prijedlog da se donese zakon o osnivanju Spomen-područja Macelj.
– Međutim, gospodine Hebrang, prijedlog za osnivanje Ureda predali ste 2008. No otpori su bili veliki…
– Da, najveće otpore davao je tadašnji potpredsjednik Vlade Slobodan Uzelac. Odbijao je da se u nazivu navede da je riječ o žrtvama komunističkih zločina.
Sve je trajalo tri godine, nakon čega je Zakon 2011. izglasan jednoglasno. Predsjednik Kluba SDP-a Zoran Milanović prihvatio je Zakon, no ubrzo nakon dolaska na vlast Ured je ukinut.
– Koliko je onda radio ovaj Ured?
– Samo nekoliko mjeseci. Imao je tri zaposlena, a ja sam bio predsjednik Upravnog vijeća, volonterski. U tom kratkom razdoblju prikupili smo podatke o 700 lokaliteta, a ukupno ih je bilo 940 prema policijskim evidencijama.
Na 14 lokacija provedena su sondiranja, a na tri su dovršena iskapanja: Obernjak, Krivića Brijeg i Zaprešić – ukupno 106 posmrtnih ostataka.
– Metodologija je bila usklađena s EU?
– Da, imali smo veliku podršku iz Bruxellesa. Radili smo u tri faze: identifikacija lokacija, razgovori sa svjedocima i sondiranje.
– Dakle, nekima ne odgovara otkopavanje žrtava?
– Ne odgovara vlastodršcima od 2000. naovamo. Bez obzira na političku etiketu, riječ je o istom obrascu zaštite prošlosti.
– Zašto kažete „prividna demokracija“?
– Zato što bez istine nema stvarne demokracije. Mediji su pod utjecajem politike, a samim time i javnost.
– A što je s Jasenovcem?
– Jasenovac se istražuje jednostrano. Svaka znanost traži reviziju i provjeru činjenica.
– Tko se boji istine?
– Oni koji na iskrivljenim istinama održavaju vlast. Svaka iskopana kost približava istini.
– Vlada je osnovala novi ured na čelu s Penavom?
– Taj ured nema proračun – nula eura. Time je sve rečeno.
– Neki će reći da ste subjektivni…
– To je točno. Jedan sam od milijun Hrvata kojima su komunisti ubili oca i sakrili grob.
– Vaša poruka?
– Kratka i jasna: mislite svojom glavom i tražite istinu.
