Povod za ovaj razgovor je dvostruka čast i priznanje koje je Goranka Horjan nedavno ostvarila. Naime, osim što je već dugogodišnja ravnateljica jednog od najljepših hrvatskih dvoraca, Dvora Trakošćan, njezin rad i doprinos muzejskoj struci prepoznati su i na međunarodnoj razini. Na nedavno održanoj Trijenalnoj konferenciji ICOM-a u Dubaiju, Goranka je izabrana za rizničarku Međunarodnog savjeta za muzeje za mandat 2025. – 2028. Ova funkcija, koju će obnašati u nadolazećem mandatu, samo je potvrda njezinog dugogodišnjeg angažmana u muzejskoj i kulturnoj zajednici, te daljnji iskorak u njezinoj karijeri.
Trakošćan pod njezinim vodstvom doživljava značajnu transformaciju, prepun je novih izložbi, međunarodnih projekata, edukativnih programa i inovacija koje privlače sve veći broj posjetitelja. Tijekom razgovora osvrnut ćemo se na uspjehe koje je postigla s Dvorom Trakošćan, izazove u vođenju muzeja, važnost međunarodne suradnje te njezin pogled na budućnost muzejske struke i kulturnog turizma u Hrvatskoj i svijetu.
S Vama na čelu Dvora Trakošćan mnogo je promjena, novih događanja, izložbi, međunarodnih projekata, koje biste najljepše trenutke i postignuća iz svog mandata na čelu Dvora Trakošćan posebno izdvojili?
Najljepše što vam se u poslu može dogoditi jest kada okolina primijeti da ste unijeli pozitivne promjene. I to ne kažu samo kolege muzealci ili zaposleni u području kulture već i ljudi iz lokalne zajednice, županije ali i šira javnost. Zadovoljna sam kada nam čestitaju na tome što je Trakošćan postao „vidljiv“ na nov način i prepun zanimljivih programa. To je najbolji pokazatelj da dobro radite.
Sretni smo što smo baštinili fantastičnu lokaciju, prekrasan dvorac i dobro očuvane interijere no morali smo pokazati da na tome možemo stvarati i inovativne muzejske sadržaje. Bilo je potrebno puno truda za zaokret u poslovanju na način da poslanje i vizija „sjednu na pravo mjesto“ i postanu zamašnjak za nove aktivnosti. A nije lako niti držati tempo, jer svaka uspješnica „podiže ljestvicu“ i očekivanja su veća.
Što Vas osobno najviše ispunjava u svakodnevnom radu u jednoj tako posebnoj i zahtjevnoj kulturnoj instituciji?
Imala sam prilike raditi u nekoliko prestižnih hrvatskih muzeja ali i u izazovnom međunarodnom okruženju. Muzeji su mi jednostavno prirasli srcu i ispunjava me pomisao da pridonosim tome da postaju lideri u društvu promičući brojne pozitivne vrijednosti. Još uvijek smo ustanove od povjerenja i nadam se da ćemo to i ostati. U muzejima tražimo ne samo znanje, autentičnost i uživanje u umjetničkim dostignućima već i nove oblike povezivanja. U današnjem nesigurnom vremenu kriza i promjena, muzeji nisu samo čuvari prošlosti – oni su akteri budućnosti i svojevrsni „punjači energije“ za ljude. Više nego ikad svjesni smo koliko je važno povjerenje javnosti i osjećaj zajedništva. Sve više se govori o tome kako muzeji imaju blagotvoran osjećaj na ljude i želimo da našoj publici posjet Trakošćanu „napuni baterije“.
Na koji način uspijevate spojiti tradiciju i suvremene pristupe u prezentaciji dvorca i njegovih zbirki?
Muzejske zbirke nisu samo zapisi prošlih vremena – one su alati za dijalog sa sadašnjošću. Svaki predmet, slika ili komad namještaja iz nekadašnjeg života nosi u sebi priče, vrijednosti i obrasce ponašanja koje možemo usporediti s današnjima. Potičem stručnjake muzeja da prilikom koncipiranja novih projekata o tome vode računa. Primjerice, iako dvorac Trakošćan čuva zbirke iz feudalnog razdoblja, mnogi aspekti tadašnjeg života – poput društvenih uloga, stanovanja, odijevanja, obrazovanja ili odnosa prema prirodi – mogu se postaviti u odnos sa suvremenim temama. Što znači moć i privilegij nekada, a što danas? Kako su izgledale dnevne rutine plemića, a kako današnjih građana? Kroz takve paralelne narative, publika ne uči samo o prošlosti, već promišlja sadašnjost – otkriva razlike, ali i iznenađujuće sličnosti, razvijajući kritičko mišljenje, empatiju i osobnu povezanost s kulturnom baštinom.
Realizirali ste neka investicijska ulaganja u očuvanje i modernizaciju prostora, posebno što se tiče energetske obnove i održivosti objekata.
U svom dugom muzejskom stažu realizirala sam mnogo investicija – od izgradnje novih muzeja, obnove spomenika kulture ili pak uređenja muzejskih čuvaonica. Uvijek to podrazumijeva koordinaciju širokog tima suradnika, i vanjskih i onih unutar kolektiva, i zahtjeva veliku posvećenost i energiju. Svi ravnatelji muzeja koji su to radili ili rade znaju o čemu govorim jer investicije uključuju područja drugih struka pa morate budno pratiti poslove koji vam izlaze iz okvira struke. A to nije lako.
Investicije su se nastavile i u Trakošćanu, koji je moram reći uvijek bio održavan, naravno u skladu s mogućnostima i strogom zaštitom samog spomenika. Svaki novi projekt donosi drukčije izazove pa je tako upravo završena energetska obnova naše pomoćne zgrade omogućila da imamo uređeni galerijski prostor i prikladna spremišta i radionice. Sredstva su dobivena iz Fonda za zaštitu prirode i energetsku učinkovitost, odnosno financirana su iz EU Programa oporavka i otpornosti, koji je središnji dio paketa NextGenerationEU, Projekt je sufinanciralo i Ministarstvo kulture i medija.
Muzej kao društvena infrastruktura mora biti inkluzivan, a to nije lako ostvarivo u spomenicima poput Trakošćana pa nam predstoje projekti kojima ćemo omogućiti pristupačnost osjetljivim grupama posjetitelja. Važno je postići usklađenost s konzervatorskim smjernicama i ti postupci često traju.
Kako odabirete razvojne prioritete i što Vam pritom najviše pomaže u donošenju odluka?
Danas muzeji predstavljaju važne uporišne točke za građane i zajednice, nudeći emocionalnu otpornost, razumijevanje različitih kultura uz naravno priliku za obrazovanje u neformalnom kontekstu. No, sve češće se muzeji nalaze „između dvije vatre“, u napetostima između tržišnih pritisaka i društvene misije. Primjereno održavanje, nove investicije i atraktivni programi postaju sve skuplji pa to pred nas postavlja zahtjeve kako ostvariti prihod i istovremeno biti dostupan većini publike.
To je izazov i za zaposlenike. Posebno se trudim potaknuti ih da u svom poslu vide potrebno nadahnuće. Profesionalci unutar muzeja moraju biti više od kustosa – oni su stratezi, komunikatori i vizionari. Potrebno je osvijestiti da rad u muzeju znači graditi nove mostove znanja i iskustva. Trudim se da naš svaki projekt započne s pitanjem: što želimo da naša publika vidi i doživi u muzeju i kako ćemo to postići. Da parafraziram našeg poznatog teoretičara baštine i muzeologa, prof. dr. sc. Tomislava Šolu, biti muzealac je poziv, a ne osmosatno zaposlenje.
Trakošćan je postao dio brojnih međunarodnih suradnji — što su Vam takvi projekti donijeli u smislu znanja, iskustava i stručnog umrežavanja?
Međunarodna suradnja je područje u kome imam zaista veliko iskustvo pa mi je prioritet bio povezati vrijednu baštinu o kojoj skrbi naš muzej s inozemnim partnerima. Naime, Trakošćan nije samo nacionalni spomenik već ima i svjetsku važnost kao jedan od najljepših europskih dvoraca. Stoga sam odmah krenula s međunarodnim projektima, prvo s američkom umjetnicom Lekhom Singh i projektom „Žene nose svijet“ za koji smo dobili nacionalnu nagradu. Ove godine smo ponovili uspjeh i nagrađen je naš projekt s portugalskim partnerima iz Arouce. Važno je da naši međunarodni projekti nisu puka gostovanja već partnerstva i zajedničko istraživanje tema. Nastavljamo suradnju i s mađarskim partnerima na izložbenom projektu o Jurju II Draškoviću, a sad u prosincu i siječnju gostujemo s izložbom o Trakošćanu u Kini u muzeju u Yangzhou. Uzvratno nam kineska izložba dolazi u svibnju slijedeće godine u Trakošćan. Iskreno mislim da bez međunarodne razmjene iskustva i stalnog učenja nije moguće dobro raditi ovaj posao.
Na međunarodnoj razini vrlo ste aktivni i uspješni — koji su Vaši najnoviji osobni profesionalni uspjesi i priznanja koja biste istaknuli?
Na Trijenalnoj konferenciji ICOM-a održanoj u Dubaiju u studenome 2025. godine, izabrana sam za rizničarku Međunarodnog savjeta za muzeje (ICOM) za mandat 2025. – 2028. Ta pobjeda na izborima, ostvarena na sjednici Glavne skupštine na kojoj su objavljeni rezultati glasovanja predstavnika 128 zemalja svijeta, potvrdila mi je da se dugogodišnju posvećenost radu u muzejima i međunarodnoj kulturnoj suradnji prepoznaje i cijeni. Taj izbor je i priznanje hrvatskoj muzejskoj zajednici ali i i razvoju profesionalnih standarda koje potiče Ministarstvo kulture i medija koje je osnivač muzeja. Također sam dobila nacionalna i međunarodna priznanja za projekte u muzejskoj struci koje sam vodila s Međunarodnim komitetom za upravljanje u muzejima (INTERCOM-om).
Kako se razvijaju očekivanja publike i što Vas najviše raduje u susretu s posjetiteljima, posebno onim najmlađima?
Naš muzej je perjanica kulturnog turizma Varaždinske županije ali i cijele Hrvatske te se trudimo biti glasnici održivih praksi, koristeći jedinstvenu baštinu kao podlogu za oblikovanje raznih programa. Participativni projekti, inkluzivne izložbe, višejezične komunikacije i ko-kreacija sadržaja pomažu u stvaranju muzeja koji privlači široku publiku. Uz novi vizualni identitet i web stranicu trudimo se dobro komunicirati i putem društvenih mreža. Posebno smo se potrudili uz redovne obilaske ponuditi i igre misterija, kostimirana vodstva, tematske radionice i slično.
Koje biste inovacije u interpretaciji baštine izdvojili kao posebno važne za stvaranje kvalitetnog doživljaja Trakošćana?
U studenom smo u Trakošćanu održali Forum interpretatora baštine koji je okupio stotinjak stručnjaka i na kojem se raspravljalo kako stalno unapređivati rad s publikom. Trakošćan je u tom segmentu učinio zaista velike pomake. Prvi smo muzej u Hrvatskoj koji je u svoju ponudu uključio edukativni escape room što se pokazalo jako zanimljivim za našu publiku. U suradnji s češkim partnerima smo otvorili izložbu svjetlosnih skulptura na temu našeg muzejskog postava i povećali dolazak posjetitelja na lokaciju zimskim mjesecima. Ono što je važno je da se ubuduće i okolna ponuda turističkih sadržaja snažnije uključi nudeći prateće usluge koje su nužne za zadržavanje i zadovoljstvo publike. Jesenas smo uspješno realizirali INTERREG projekt sa Slovenijom nazvan Isprepletene vrijedne ruke (EU4Crafts)u u sklopu kojeg su održana dva događanja: „Doživi barok" u Trakošćanu i „Barokni dan" u Brežicama. Događanja su obuhvatila stručna vodstva, kostimirano-edukativna predavanja te prezentacije i radionice tradicijskih vještina i rukotvorina.
Kako pristupate usklađivanju turističke privlačnosti s potrebom zaštite dvorca i njegovog prirodnog krajolika?
Stalno se trudimo oblikovati nove projekte i prijavljujemo ih osim na Ministarstvo kulture i medija, koji nam je osnivač, i na pozive za EU sredstva. Od dva velika projekta koja smo prijavili na INTERRREG Slovenija – Hrvatska oba su prošla bodovni prag i evaluaciju no samo je jedan dobio sredstva. To je projekt – DIKULT – Accessibility and Inclusion as the Foundation of Inclusive CULTural Heritage and Tourism of Slovenia and Croatia koji je usmjeren na važne prekogranične teritorijalne izazove koji značajno utječu na pristupačnost i inkluzivnost kulturne baštine na području Slovenije i Hrvatske. To se prvenstveno očituje u neujednačenom regionalnom razvoju, ograničenoj dostupnosti kulturnog sadržaja osobama s invaliditetom ili poteškoćama u kretanju (kao što su starije osobe) te slabijeg imovinskog stanja, stvarajući potrebu za razvitkom održivijeg i uključivog kulturno-turističkog sadržaja. Njime želimo poboljšati kretanje i doživljaj naših posjetitelja u zaštićenom krajoliku i olakšati pristup samom dvorcu.
Park-šuma i jezero dio su čarolije Trakošćana — što biste izdvojili kao njihovu najveću vrijednost i važnost u cjelokupnoj priči lokaliteta?
Pa vidjeli smo kako je čišćenje jezera bilo stalno pod lupom javnosti koja je nestrpljivo iščekivala da Trakošćan ponovno dobije svoju romantičnu auru najljepšeg hrvatskog dvorca. Potvrdila bih kako je upravo taj magični spoje krajolika i fantastične arhitekture i očuvanog interijera ono što Trakošćan čini draguljem hrvatske kulturne baštine. U suradnji s Javnom ustanovom za zaštitu prirode Varaždinske županije razmišljamo o atraktivnim programima za Ribarsku kućicu na jezeru čije je investicijsko uređenje planirano za 2026. godinu. Surađujemo i s Konzervatorskim odjelom u Varaždinu na svim projektima i promišljamo danje planove i inicijative. Nova stranica se otvara uspostavom budućeg parka prirode koji će nadam se intenzivirati dio programa koji su više povezani sa zaštitom i prezentacijom prirodne baštine. Tako će se ojačati i kapaciteti stručnjaka u cijelom području.
Koje Vam je profesionalno ili osobno postignuće u posljednje vrijeme donijelo poseban osjećaj zadovoljstva ili potvrde da radite pravu stvar?
Zapravo sve ovo zajedno što sam nabrojila stvara kumulativan osjećaj zadovoljstva. I djeluje motivirajuće za dalje pa se veselim novim programima u 2026. od kojih bi istaknula novu planiranu suradnju razmjene programa s Indijom, zatim međunarodni projekt Heritage on Stage koji istražuje fenomen korištenja baštine za razne vrste događanja. Posebno je to važno za Trakošćan jer osim kulturnih događanja, imamo stalne upite za sportske evente i komercijalna događanja.
Dobar rad s publikom nas svakako nadahnjuje. Upravo je pristigla vijest da smo dobili financiranje za još jedan projekt koji će voditi naši edukatori. To je projekt „Otkrivanje svjetova: kultura za jednake prilike“ odobren za financiranje u iznosu od 212,825.47 € u sklopu poziva Inkluzivne usluge ustanova u kulturi, Program Učinkoviti ljudski potencijali 2021.-2027.
Dvoru Trakošćan slijedi zaista bogata programska 2026. pa koristim priliku čestitati svima Božić i zaželiti uspješnu novu godinu.
