Majka hrabrost, Ljiljana Bogojević - Živimo na neprestanoj fronti i treba izvući živu glavu usred neprekidnih rafala ljudske mržnje, zloće i zavisti

Majka hrabrost, Ljiljana Bogojević - Živimo na neprestanoj fronti i treba izvući živu glavu usred neprekidnih rafala ljudske mržnje, zloće i zavisti

 S glumicom Ljiljanom Bogojević veže me dugi novinarski staž, a kako i ne bi kad smo obje, svaka na svojoj pozornici, već dugih 40 godina. Pratiti njezin glumački put bilo je, a i danas je čast i zadovoljstvo, jer riječ je o samozatajnoj glumici koja iznimno savjesno i nepretenciozno nosi svoju profesionalnu i životnu ulogu i u gradu koji je zapravo malen, unatoč i u inat svemu, opstaje na cjelokupnoj sceni života kao hrabra žena, glumica i majka. A upravo zbog ovog posljednjega sjajno se snašla u ulozi "Majke hrabrost" iz istoimene Brechtove predstave (Majka hrabrost i njezina djeca) čija je premijera u Hrvatskom narodnom kazalištu u Varaždinu bila u veljači. Ljiljana je u tom komadu (koji je režirao Krešimir Dolenčić) ponovno pokazala ne samo koliko je velika glumica nego i koliko je talentirana za pjevanje te je songove iz predstave otpjevala s lakoćom, unatoč radnji koja je teška, prava brechtovska, puna psihološko-socijalnih nijansi i raznovrsnih emocionalnih naboja, kakva i jedino može biti antiratna tematika u kojoj je najvažnije - preživjeti. A život glumice i samohrane majke uvijek je borba, pa dio našeg razgovora dotiče i tu temu.

- Dugo ste na sceni HNK u Varaždinu, no nije to jedino kazalište u kojem ste glumili, pa recite nam nešto više o svom životnom putu i putu karijere – kada i gdje je započela ta ljubav i što vas u tom zahtjevnom poslu posebno nadahnjuje?

 Započela sam baš u varaždinskom Kazalištu, prije četrdesetak godina, kao maturantica varaždinske Gimnazije i članica tadašnjeg Dramskog studija koji su vodili Petar Veček i Vesna Stilinović. Osim u predstave Studija, uzeli su me i u dvije profesionalne: “Štrajk ivarovih radnika” i “Georges Dandin”. Ja sam, doduše, željela biti kostimografkinja, no prijamni na Akademiji je bio ranije nego prijamni na TTF-u, pa kad sam već prošla na Glumi, nisam više pokušavala na Tekstilnom dizajnu (ali do dan danas si znam sašiti lijepe stvari - od suknje do kaputa). Upisala sam zagrebačku Akademiju dramskih umjetnosti i već za vrijeme studiranja dobila uloge u zagrebačkim kazalištima Gavella, ITD i Trešnja. Nakon diplome, još sam godinu dana radila u Zagrebu kao samostalna umjetnica, a onda sam se udala za glumca Makedonca i otišla živjeti u Skoplje. Tamo sam imala dobru karijeru, glumeći na makedonskom jeziku i osvojila neke od najvećih nagrada, što makedonskih, što jugoslavenskih. Bila sam zaposlena na njihovom Fakultetu dramskih umjetnosti, kao asistent na Katedri za scenski pokret i plesove. Dolaskom rata odlučila sam se vratiti u Domovinu. Odlučila sam se za Varaždin, misleći da će mi s djecom biti lakše u manjem gradu i tako se za stalno zaposlila u našem HNK-u.

- Koje ste uloge tumačili, a značile su vam neku posebnu "vibru", nešto što vam je pomoglo i u razumijevanju vašeg privatnog, intimnog života?

Ha, ha, svaka mi se uloga do sada, na neki način, dotakla i privatnog života...Omiljene su mi uloge: Liza u Djeci sunca, Rina u Kuli babilonskoj, Marie u Woyzecku, Gertruda u Hamletu, Jelica u Ljubici, Dijana u Kokoši, Klara u Klubu Tango, Eva u Vučjaku, Dora u Brezi, Gđa Melankolija u Ništa novo i, naravno, ova zadnja - Majka Hrabrost. Svakoj od tih uloga dala sam veliki dio sebe, svoju osobnost, emocije, iskustvo, humor...tako da se, naravno, svaka od njih nekim dijelom poklapa s mojim stanjima tih životnih razdoblja...

- Gluma je zahtjevan posao kako je biti samohrana majka i glumica?

 Glumice počinju s kazališnim probama u 10 ili 11 sati prijepodne, tako da do tad mogu mirno svojoj obitelji skuhati ručak. Moja su djeca svaki dan jela domaću kuhanu hranu. Jako volim svoje tri kćeri, bavila sam se njima, poticala ih na kreativnost, puno smo razgovarale, godinama nisam nikud išla bez njih - jer zašto bi inače čovjek imao djecu, ako su mu ona teret i smetnja? Malo je bio problem navečer, kad sam bila na predstavama, ali su one bile dobra i poslušna djeca, a ja sam se uglavnom jako žurila doma, pa sam ih još stigla poljubiti za laku noć, a vrlo često im ispričati ili pročitati priču. Naravno, uskakivale su i baby sitterice, susjede i prijateljice, ali vrlo često su moje curice bile i sa mnom u kazališnoj garderobi, gdje su pisale zadaće, jele, crtale... I na puno gostovanja sam ih vodila, vidjele su puno gradova: od Splita i Dubrovnika, Osijeka, Tuzle, Sarajeva, Skoplja, Velesa...

- Je li Varaždin dovoljno velika sredina i je li bilo nekih problema i predrasuda s kojima ste se morali nositi, no, za glumce uvijek ima i drugih mogućnosti, osim u kazalištu vas često viđamo i na televiziji, u serijama i filmovima?

 Moj rodni Varaždin je, kao i svaki manji grad, nažalost, preusko područje za umjetnike. Sjećam se kako su me pojedini sugrađani zvali voditi programe ili recitirati, očekujući da ću to raditi badava. Valjda nije bilo dovoljno jasno da sam završila fakultet u kojem sam četiri godine studirala kako da kvalitetno interpretiram pisanu riječ i da od tog posla živim i prehranjujem obitelj.

Što se tiče snimanja na filmu i televiziji, svoju prvu glavnu ulogu u TV drami “Izlaz” redatelja Branka Schmidta dobila sam kad mi je bilo svega 20 godina. Snimam kontinuirano cijeli svoj radni vijek i ostvarila sam više od 50 filmskih i tv uloga. Doduše, samo ih je desetak bilo glavnih, ali ja se ponosim gotovo sa svima - od najmanje do najveće!

- Majka Hrabrost i njezina djeca iznimno je zahtjevan komad, igrate naslovnu ulogu, kako je bilo nositi se sa slojevitošću emocija i uz to pjevati?

 Da, u pravu ste, težak komad i teška uloga, što zahtijeva visoki profesionalizam, kao i osobnu te glumačku zrelostPuno teksta, puno rekvizite, puno trčanja po sceni, puno teških emocija, a usto i veoma zahtjevna glazba Paula Dessaua. Srećom, imam glazbeno obrazovanje, čitam note, sviram klavir i tijekom života sam dobro svladala i solo i zborsko pjevanje, tako da  mi songovi u predstavi predstavljaju čisti užitak i relaksaciju.

- Koliko je u toj ulozi žene, majke uloga s kojima se sve mi možemo identificirati i kako vi iščitavate Majku Hrabrost - što ona predstavlja vama ili poručuje svima u današnjem svijetu u kojem jednako tako kao u Brechtovom komadu, rat nikad ne prestaje?

Ovom ulogom htjela sam pokazati više toga... Kao prvo - da se naši životi odvijaju na neprestanoj fronti i da je jako teško izvući živu glavu usred neprekidnih rafala ljudske mržnje, zloće i zavisti. Zatim - da je samohrana majka strahovito teško biti i da taj status neminovno ide u paru s velikom osamljenošću i odbačenošću od strane društva. I treće - kakvi god uvjeti bili i kako god teško bilo, djecu treba čvrsto odgajati, da izrastu u hrabre, poštene i nesebične ljude, što djeca Majke Hrabrost i jesu, iako su te svoje vrline, u ovom dramskom tekstu, nažalost, glavom platila, što samo potvrđuje zlobu, gramzivost i sebičnost svijeta u kojem živimo jer iako se tehnologije mijenjaju i svijet ide naprijed čovjek ostaje isti, a što i bezbrojni kazališni komadi uvijek iznova potvrđuju. 

Kada biste ponovno mogli birati bi li gluma i Varaždin, kao mjesto življenja, bili ponovno vaš izbor?  

Gluma je moj život, a Varaždin grad u kojem sam rođena i gdje živim, sigurna sam da nam sudbina udijeli karte, dobiješ koliko možeš po(d)nijeti. Ni za čim ne žalim. Kada bih mogla birati, mislim da bih možda danas radije bila operna pjevačica, a ne glumica, a s tom profesijom ne bih, dakako, mogla živjeti u Varaždinu... 

 

Hia.com.hr koristi kolačiće (tzv. cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti.