Varaždinska biskupija danas je, u 22. godini svoga postojanja, dobila svog trećeg biskupa. Dosadašnji biskup Josip Mrzljak postao je biskup u miru, a na njegovo mjesto postavljen je mons. Bože Radoš, koji je ujedno i prvi biskup zaređen u varaždinskoj katedrali. Uz Apostolskog nuncija u Republici Hrvatskoj mons. Giorgia Linguakardinala te kardinala Josipa Bozanića ređenju je nazočilo i četrdesetak biskupa iz Hrvatske, Austrije, Slovvenije, Srbije i Crne Gore, kao i svečenika, prezbitera, đakona, redovnika i redovnica i Kristovih vjernika laika iz Varaždinske biskupije i drugih biskupija. Bili su tu i predstavnici državnih i županijskih institucija, župani i gradonačelnici i brojni vjernici. Mons. Bože Radoš izabrao je za svoje geslo - ‘Služiti radosno Gospodinu’, lat. Servire Domino gaudenter), a zagovornik mu je Sveti Jeronim.
Svetu misu ređenja novog varaždinskog biskupa, mons. Bože Radoša, predslavio je zagrebački nadbiskup metropolit kardinal Josip Bozanić koji je vjernicima u varaždinskoj katedrali i svima koji su putem izravnog televizijskog ili radijskog programa sudjelovali u misnom slavlju, uputio prigodnu homiliju. Mons. Josip Mrzljak uz mons. Đuru Hranića bio je zareditelj mons. Bože Radoša te je poručio:
– Raduje se danas Crkva varaždinska – i ova na zemlji, ali i ona proslavljena u vječnosti s našim zaštitnicima svetim Markom Križevčaninom i blaženim Alojzijem Stepincem koji je pet godina mučeništva proveo na području naše Biskupije u zatvoru u Lepoglavi. Vjerujem da je s njima u slavi i naš prvi biskup Marko Culej. Raduje se naša Crkva i pozdravlja svoga trećeg pastira kojeg nam šalje Petar naših dana papa Franjo. Dobro nam došao, dragi Bože, od sada u svoju Biskupiju u kojoj ćeš biti pastir i učitelj darom Duha Svetoga kojeg ćeš danas primiti po sakramentu biskupskog reda - rekao je mons. Mrzljak.
Ređenje je počelo tako da su prezbiteri pratitelji, vlč. Marko Đurin i fra Branko Radoš, dopratili biskupskog izabranika mons. Božu Radoša pred sjedalo kardinala Josipa Bozanića, na što se vlč. Đurin obratio kardinalu riječima: „Prečasni Oče, Crkva varaždinska ište da prezbitera Božu zarediš za odgovornu službu biskupstva“. Kardinal je potom pitao: „Imate li apostolski nalog?“, na što je prezbiter pratitelj odgovorio potvrdno: „Imamo!“, a Apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj zatim je pročitao Apostolski nalog, odnosno bulu Svetog Oca pape Franje, o biskupskome imenovanju.
Svetoj misi biskupskog ređenja novog varaždinskog biskupa Bože Radoša prisustvovali su predstavnici državne i lokalne vlasti te diplomacije, među kojima i: Renata Margetić Urlić, izaslanica Predsjednice republike Hrvatske, saborski zastupnik Anđelko Stričak, izaslanik Predsjednika Hrvatskog sabora, izaslanici predsjednika Vlade Republike Hrvatske: Nina Obuljen Kožinek, ministrica kulture, Neven Pelicarić, veleposlanik RH pri Svetoj Stolici, Ive Livljanić, prvi veleposlanik RH pri Svetoj Stolici, Emilio Marin, prorektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta i delegat rektora Željka Tanjića, Ivan Čehok, gradonačelnik Grada Varaždina, Radimir Čačić, župan Varaždinske županije, Matija Posavec, župan Međimurske županije, Darko Koren, župan Koprivničko-križevačke županije, Damir Habijan, predsjednik Gradskog vijeća Grada Varaždina, Alen Runac, predsjednik Županijske skupštine Varaždinske županije, te drugi gradonačelnici u Varaždinskoj biskupiji.
Također, prisustvovali su i Marin Mandarić, gradonačelnik Đakova - središta Đakovačko – osječke nadbiskupije odakle dolazi novi biskup Bože Radoš, Ivan Vukadin, načelnik Općine Tomislavgrad pod koji administrativno spadaju Crvenice, rodno mjesto novog varaždinskog biskupa. U Izaslanstvu hrvatskih članova Suverenog viteškog malteškog reda bili su grof Georg Cyprian Eltz Vukovarski, grof Nikola Drašković, grof Nikola Jelačić, barun Nikola Adamović i Branimir Iveković. Povijesne postrojbe činili su: Varaždinska građanska garda, Husarska garda Varaždinske županije, Zrinska garda Čakovec, Rudarska četa Ivanec i Koprivničke haramije – Udruga Anno Domini.
Iz homilije kardinala Bozanića
- Danas slavimo svetkovinu Krista Kralja svega svijeta, kojom završava liturgijska godina. Crkva nas ovom Svetkovinom poziva na propitkivanje i razmišljanje o smislu povijesti, o tijeku vremena koje prolazi, stavljajući pred nas iznimno ozbiljna pitanja: Tko je istinski kralj? Tko je pravi Gospodar vremena i vječnosti? Upravo nam Evanđelje pomaže spoznati oznake pravoga kralja. Za nas ljude kraljevanje znači prednost, prestiž, novac, vlast, autoritet… Nasuprot tome u današnjem Evanđelju uzdiže se križ i na njemu Raspeti. Križ predstavlja krajnju slabost, nemoć, napuštenost… Na križu Raspeti umire. Upravo na tom uzdignutom drvu križa objavljuje se bogatstvo Kristova kraljevanja. Križ istodobno postaje i znak krajnje slabosti i vrhunac istinske ljudskosti. Nema ništa uistinu ljudskijeg, nema većeg kraljevanja do li dati svoj život za one koje ljubiš (usp. Iv 15,13).
»Sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje« (Lk 23, 42), moli umirući zločinac raspetog Isusa. To je krajnji sažetak svake prave molitve. »Danas ćeš biti sa mnom u raju!« (Lk 23, 43), odgovara Ljubav s križa. To je cilj spasenja. Braćo i sestre, Isus veli bit ćeš sa mnom. On kaže, neću te se samo spomenuti, nego ću te prihvatiti, zagrliti, ući ćeš u moje zajedništvo, bit ćeš zauvijek sa mnom. To je ono na što Krist svakoga od nas poziva. To su oznake Kristova kraljevanja koje dosižu svoj vrhunac na križu. Isus je na križu u smrtnoj boli i nije prvotno zaokupljen vlastitim mukama, nego spašava onoga koji umire pokraj njega. Isus je do kraja u djelu spašavanja čovjeka, grješnika, osuđenika na križu. Isus je istinski kralj, jer njegova moć nije u novcu, ni u vlasti, ni u prestižu nad drugim ljudima, nego u ljubavi za druge i to u ljubavi do kraja.
Dok promatramo obješenog zločinca na križu čujemo Isusovu poruku da na ovoj zemlji nije nitko definitivno izgubljen i nitko ne može otići toliko daleko od Očeve kuće da ne bi mogao biti dohvaćen ljubavlju Kristova križa. Križ je tron Božanske ljubavi. To je kraljevstvo na koje smo pozvani, jer svima su otvorena vrata Božjega milosrđa. Svetkovina Krista Kralja je naša radosna zahvala Bogu Ocu za dioništvo u baštini svetih u svjetlosti, jer On nas izbavi iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje (usp. Kol 1, 12-13).
Braćo i sestre, danas se tom temeljnom razlogu naše radosti pridodaje jedan novi, a to je biskupsko ređenje mons. Bože Radoša, koga je papa Franjo imenovao biskupom varaždinskim. Ređenje biskupa ima izuzetno značenje za Crkvu i uvijek je razlog posebne radosti i slavlja. U njemu se očituje svijest Crkve, koja zna da je Krist Kralj čuva i ljubi. U biskupskom ređenju slavi se istodobno i univerzalnost Crkve i njezino ukorjenjenje na određenom prostoru; njezina novost života i njezin neprekinuti kontinuitet s crkvenim ishodištem, s prvom kršćanskom zajednicom. Naime, Isus »poslan od Oca da otkupi ljudski rod, poslao je u svijet dvanaest apostola da, ispunjeni silom Duha Svetoga, propovijedaju Evanđelje i sve narode, skupljene pod jednim Pastirom, posvećuju i ravnaju. A da bi ta zadaća potrajala do svršetka svijeta, apostoli su sebi izabrali pomoćnike i predali im, polaganjem ruku, od Krista primljeni dar Duha Svetoga kojim se podjeljuje punina sakramenta reda« (Rimski pontifikal, Obredna homilija za ređenje biskupa).
Tako, dakle, u biskupima živi trajno, tijekom cijele povijesti Crkve i živjet će do svršetka svijeta, ono isto poslanje, zadaća i služba koju je Isus povjerio apostolima. Po vidljivosti biskupske službe uskrsli i otajstveno prisutni Isus Krist svoju Crkvu poučava, posvećuje i upravlja u istini i zajedništvu ljubavi. U biskupima, okruženim prezbiterima, posred vjernika, prisutan je Gospodin Isus Krist, vrhovni svećenik (usp. LG, 21).
Brate u Kristu, Bože, za koji trenutak, nakon što mi, Crkva hodočasnica, zazovemo zagovor i zaštitu nebeske Crkve, zajedno sa suposvetiteljima, Tvojim prethodnikom na varaždinskoj biskupskoj stolici, biskupom Josipom i nadbiskupom đakovačko-osječkim Đurom, Tvojim dosadašnjim dijecezanskim biskupom te brojnim nazočnim biskupima, položit ću ruke na Tebe i moliti Duha Svetoga da Te prožme svojom snagom. Duh Sveti će Te opečatiti puninom svetog Reda da kao biskup, snagom apostolskog nasljedstva, budeš svjedok Isusa Krista. To ova živa Crkva, sabrana danas oko Tebe, u ovom znakovitom Slavlju vjeruje i tim pouzdanjem prati ovo Božje djelovanje. Tom vjerom će Te prihvatiti Tvoji prezbiteri, đakoni, redovnici, redovnice i Kristovi vjernici laici svete Crkve varaždinske.
Legitimitet i valjanost biskupskog djelovanja proizlazi iz pravovaljanosti njegova izbora i ređenja, a učinkovitost njegove službe dolazi od Božje milosti. Međutim, vjerodostojnost njegova djelovanja proizlazi od intenziteta biskupova osobnog odnosa s Gospodinom, od dnevnog nastojanja što ga on svakoga dana ostvaruje u sebi da bi prije svega bio dobar učenik Krista Kralja, te iz dana u dan sve više postajao dobar Učitelj i Pastir Božjeg naroda. Stoga Ti želim, dragi mons. Bože, da budeš uvijek biskup po srcu Isusa Krista Kralja, nasljedovatelj njegove Ljubavi do kraja, srdačan i velikodušan, neka Tvoja čvrstoća bude povezana s krotkošću, kako bi osobe Tebi povjerene prepoznale u Tebi odraz Božjeg milosrđa i dobrote. Pozvan si biti za druge, Kristovom ljubavlju davati, trošiti svoj život za povjerene Ti vjernike, dapače za svakoga čovjeka. Biskup je onaj koji povezuje i gradi zajedništvo. On povezuje ljude s Bogom. On gradi crkveno zajedništvo služeći radosno Gospodinu. Tvoje biskupsko geslo je dakle i Tvoj program, Tvoja težnja, Tvoja osobna biskupska iskaznica.
- Dragi biskupe Bože - nastavio je kardibal - Papa Franjo je Tebi povjerio službu Učitelja, Posvetitelja i Pastira ove partikularne Crkve Božje. Tim je imenovanjem povjerio Tvome srcu i Tvojoj savjesti svećenike, đakone, redovnike, redovnice, bogoslove i sjemeništarce, redovničke kandidate i kandidatice i sve vjernike Varaždinske biskupije da im kao apostol Isusov budeš učitelj, pastir i djelitelj Božjih otajstava. Gledajući unatrag, gotovo od samih početaka kršćanstva, na ovim je hrvatskim prostorima djelatna snaga Radosne vijesti, ali od kada je sveti papa Ivan Pavao II. uspostavio Varaždinsku biskupiju gradi se i razvija na području Međimurja, Zagorja i Podravine vjernički identitet s varaždinskim predznakom pripadnosti, osjetljiv na posebnosti kulture koja se odražava na svim područjima i koja je donijela nove plodove kršćanskog življenja. Valja ovdje istaknuti divan vijenac samozatajnih dijecezanskih i redovničkih svećenika kao i redovnica raznih družbi te vjernika laika zauzetih u različitim oblicima apostolskog i karitativnog djelovanja, naglašavajući posebno važnost katoličkih obitelji. Stoga se u ovom Slavlju s posebnom zahvalnošću spominjemo prvog varaždinskog biskupa blagopokojnog Marka Culeja, čije tijelo počiva u ovoj katedrali i koji je obilježio prvo desetljeće života ove Biskupije. Draga braćo i sestre, danas ovdje zahvaljujemo dobrom Bogu za puno darova što ste ih osjetili i primili po službi biskupa mons. Josipa Mrzljaka, koji je do sada bio vaš Pastir. Njegove ljudske i svećeničke kvalitete, njegovu naklonost jednostavnosti i blizinu sa svećenicima i vjernicima te njegovu zauzetu biskupsku aktivnost, nije potrebno ovdje spominjati. To je poznato Gospodinu, Crkvi i svima vama.
Draga braćo i sestre Crkve varaždinske, kao zajednica vjere i kao živa Crkva, molite Božji blagoslov novom pastiru Varaždinske biskupije, mons. Boži Radošu, koji vam imenovanjem pape Franje dolazi kao poslanik Isusa Krista i koji u ovoj mladoj Biskupiji nastavlja apostolski slijed jedne, svete, katoličke i apostolske Crkve. Neka njega i vas trajno prati Božji blagoslov i zagovor Presvete Bogorodice Marije kojoj je posvećena ova katedrala i tolike crkve Varaždinske biskupije i kojoj se s iskrenom pobožnošću povjerava podravska, zagorska i međimurska duša hrvatskih ljudi. Molimo i nebeski zagovor biskupijskih zaštitnika svetoga Marka Križevčanina i blaženoga Alojzija Stepinca.
Dragi brate u Isusu Kristu Kralju, izabrani biskupe Bože, dođi! Izabrao Te je Krist. Krist Te šalje da zajedno s Njim vodiš ovu svetu Crkvu varaždinsku. Budi blagoslov za Crkvu, za svoj narod i svakoga čovjeka. Amen.
Tko je novi varaždinski biskup ?
Mons. Bože Radoš prema rođen je 5. rujna 1964. u Crvenicama, u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji. Nekoliko godina kasnije njegova se obitelj preselila u Hrvatsku pa je Bože, nakon što je završio sjemenišnu klasičnu gimnaziju u Zagrebu i Đakovu (1983.), započeo filozofsko-teološki studij u Đakovu, koji je diplomirao 1990. godine, te 29. lipnja iste godine bio zaređen za svećenika tadašnje Đakovačke i Srijemske biskupije.
Nakon toga, jednu godinu je obnašao službu župnoga vikara u Osijeku te 1991. godine započeo postdiplomski studij duhovne teologije na Papinskom sveučilištu Gregorijana u Rimu i magistrirao 1994. godine na temu „Motivacija za Bogu posvećeni život. Biblijski, teološki i psihološki aspekti“. Potom je nastavio specijalizaciju, ali je 1997. godine bio imenovan na službu duhovnika u đakovačkoj Bogosloviji, koju je obnašao do 2016. godine. Uz to, u Nadbiskupiji je obnašao službu asistenta za permanentni duhovni odgoj mladih svećenika, koordinatora za duhovnu formaciju svećenika, a od 2010. je kanonik Đakovačko-osječke nadbiskupije i u više navrata bio je član Prezbiterskoga vijeća. Bio je duhovni asistent đakovačke sekcije Udruženja hrvatskih katoličkih liječnika, član uredništva nadbiskupijskoga časopisa „Vjesnik“, a od 2013. godine i član Nadzornog odbora Papinskog hrvatskog zavoda svetoga Jeronima. (IKA)
https://hia.com.hr/iseljenistvo/hrvatske-misije/item/11448-u-varazdinskoj-katedrali-zareden-novi-varazdinski-biskup-mons-boze-rados#sigProId81b96af53b