Od Iseljeničkog kalendara do Hrvatskoga iseljeničkoga zbornika

 Serijska publikacija Iseljenički kalendar (danas Hrvatski iseljenički zbornik) pokrenuta je prije 65 godina, točnije 1955. Izrastavši na tradiciji najčitanijih hrvatskih knjiga 19. i 20. stoljeća – ilirskih Danica i preporodnih kalendarskih knjiga, Hrvatski iseljenički zbornik uobičajeno godišnje donosi tridesetak priloga s svih kontinenata. Moderne su migracije prepoznate kao izazovna i ekonomska i kulturna kategorija – što je vidljivo prema citiranosti članaka tristotinjak suradnika te serijske publikacije koja je dosegla gotovo 25 000 stranica. Zbornik na internetu ima elektronsku inačicu i dobro posjećeni digitalni repozitorij.

Matičin godišnjak obiluje svježim autorskim viđenjima istaknutih domaćih i stranih publicista, snažnim umjetničkim i znanstvenim osobnostima, ali i otkrićima jedinstvenih sudbina malih običnih pečalbara. Matičin godišnjak podjednako ažurno prati one ljude koji su putovanje odabrali kao stil života, migrante raznih provenijencija na globalnim tržištima rada pa sve do naraštaja hrvatskih potomaka koji su se afirmirali u kulturama od Aljaske do Ognjene zemlje, juga Afrike, Australije i Novoga Zelanda kao i onih koji su svoj novi dom našli diljem Starog kontinenta. Hrvatski iseljenički zbornik njeguje potpunu tematsku i disciplinarnu otvorenost suvremenoga doba kada je svaki 35. stanovnik Zemlje međunarodni migrant.

Nakladnik godišnjaka je  Hrvatska matica iseljenika – koja 12. veljače  slavi 69 godina uspješnoga djelovanja. Prije 69 godina osnivačka skupština Matice iseljenika Hrvatske, današnje Hrvatske matice iseljenika (HMI), održana je u Zagrebu 12. veljače 1951.

Suma sažetaka HRVATSKOGA ISELJENIČKOG ZBORNIKA 2020.

PREDGOVOR

Na putu zrelosti svakoga čovjeka su uvjerenja koja nas pokreću i imaju značajnu ulogu u našim životima i očekivanjima. Pred nama je veliki jubilej - tri desetljeća suvremenoga hrvatskog parlamentarizma. Uz svečarske sadržaje o Hrvatskome saboru, u ovome svesku Matičina ljetopisa obljetnicu smo iskoristili i za nova promišljanja o hrvatskome kulturnom zajedništvu na globalnoj razini i to u godini 2020. kada Lijepa Naša kao najmlađa članica europske obitelji narodā prvi put predsjeda Vijećem Europske unije, dok istodobno Rijeka postaje Europska prijestolnica kulture. Ta riječka luka različitosti mediteransko je sidrište naše nacije, čije potomke susrećemo kako u bližem susjedstvu tako i u udaljenijim migrantskim odredištima, od Aljaske do Ognjene zemlje te Australije i Novoga Zelanda. Unatoč nepovoljnim ratnim i tranzicijskim prilikama, hrvatska demokracija i parlamentarizam razvijali su se i na ustavnoj, zakonodavnoj, političkoj, kao i društvenoj razini težeći prema demokratskim standardima zapadnoga svijeta, što nadahnuto opisuju u godišnjaku autori mlađeg naraštaja poput J. Mihaljevića, B. Skoke, I. Miškulina, M. Bošnjaka i M. Perić Kaselj, ali i autentični sudionici slavnih povijesnih zbivanja devedesetih poput prvog predsjednika Sabora Republike Hrvatske Žarka Domljana. Poseban naglasak stavljen je na prikaz razvoja građanskih i demokratskih praksi, europskih integracija te prikaz sudjelovanja našeg iseljeništva u hrvatskome parlamentarizmu otkad Europa ima dva plućna krila i diše na oba - kako je vizionarski govorio svetac Karol Wojtyła. Među plodovima ovoga tridesetogodišnjeg jubileja je i zaživjela ideja hrvatskoga mira, formulirana u Strategiji o odnosima RH s Hrvatima izvan domovine.

Najkraće rečeno, osam tematskih cjelina Hrvatskoga iseljeničkog zbornika 2020. – Znaci vremena, Kroatistički obzori, Mostovi, Povjesnica, Baština, Duhovnost, Znanost te Nove knjige – sadrže raznorodnu građu s 32 samostalna autorska priloga koji povezuju megapolise s pet kontinenata. Arhivski pouzdano i analitički dosljedno vrsni autori iz zemlje i inozemstva tako formuliraju čitke studije o sportskim, kulturnim i društvenim zbivanjima u hrvatskoj emigraciji i u domovini (G. Borić, T. Šarić, I. Hrstić, M. Šašić, M. Piskulić, T. Nuić, M. Lipovac, B. Beck…). U artikulaciji interesa pojedinih društvenih grupacija u iseljeništvu sport je nerijetko bio poprište ideoloških sučeljavanja. U ovome svesku dvije su fantastične priče o splitskome Hajduku (W. F. Lalich, I. Miškulin) koje otkrivaju kako su se ideološke koncepcije – socijalizam i liberalizam – ponašale u recepcijama nogometa koji je oduvijek težio k prevladavanju svakovrsnih granicā.

Uz politiku i sport nije izostala ni odabrana umjetnička i jezična tematika (D. Barač, Ž. Lovrenčić, M. Bošnjak, L. Kanajet Šimić, A. Jembrih, M. Puh, S. Granic, V. Grubišić, L. Budak). Mobilnost naših vrhunskih znanstvenika te iseljavanje mladih opisuju stalne suradnice T. Rudež i M. Rajković Iveta. Digitalizacija tradicijske kulture i online bibliografije inozemne Croatice u fokusu su K. Kuzman Šlogar i I. Hebrang Grgić. Nije stoga slučajno da naslovnicu krasi zgrada središnje Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, odakle vam je u otvorenome internetskom pristupu dostupna naša digitalizirana baština.

 

ZNACI VREMENA

 JOSIP MIHALJEVIĆ

TRIDESET GODINA SUVREMENOGA HRVATSKOG PARLAMENTARIZMA

Hrvatski sabor, predstavničko tijelo građana i nositelj zakonodavne vlasti na području Republike Hrvatske, imao je uzbudljivu i burnu prošlost i jedna je od ključnih institucija koje predstavljaju samosvojnost i državnost hrvatskoga naroda. Godine 2020. Sabor slavi svojih prvih 30 godina djelovanja u višestranačkoj demokraciji. U članku je dan osvrt na uvođenje demokratskoga parlamentarizma u RH i povijest prva tri desetljeća rada višestranačkoga Sabora. Prikazan je turbulentni početak višestranačja koji se događao u atmosferi raspada SFRJ i rata za neovisnost, Domovinskoga rata. Unatoč nepovoljnim ratnim i tranzicijskim prilikama, hrvatska demokracija i parlamentarizam razvijali se i na ustavnoj, zakonodavnoj, političkoj, ali i društvenoj razini težeći prema demokratskim standardima zapadnoga svijeta, procjenjuje autor priloga povjesničar s Hrvatskoga instituta za povijest dr. sc. Josip Mihaljević. Prikazane su i organizacijske promjene koje je Sabor doživljavao. Poseban naglasak stavljen je na prikaz razvoja građanskih i demokratskih praksi, europskih integracija te sudjelovanjā hrvatskog iseljeništva u hrvatskome parlamentarizmu.

 BOŽO SKOKO

HRVATSKA – PREDSJEDATELJICA VIJEĆA EUROPSKE UNIJE

Godina 2020. ima posebnu simboliku za Republiku Hrvatsku jer predstavlja godinu velikih potencijala i mogućnosti u smislu privlačenja globalne pozornosti. Podsjetimo, u prvoj polovici godine Hrvatska predsjeda Europskom unijom, važnim svjetskim savezom država, konkretnije Vijećem Europske unije - u kojem su zastupljene vlade država članica. Vijeće okuplja nacionalne ministre svih 28 država članica, ovisno o području politike o kojoj se raspravlja. Tako će Zagreb na pola godine, zajedno s Bruxellesom, biti glavni grad ujedinjene Europe. Istodobno, Rijeka je 2020 - Europska prijestolnica kulture. Nadalje, Hrvatska nogometna reprezentacija - svjetski viceprvak nastupa na Europskome nogometnom prvenstvu, a najuspješniji sportaši na Olimpijskim igrama u Tokiju. U svojoj 29. godini života Hrvatska će se predstaviti u velikom stilu i na Svjetskoj izložbi u Dubaiju kreativnim i inovativnim potencijalom svojih ljudi tijekom povijesti i danas, piše u prilogu komunikolog dr. sc. Božo Skoko s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.

MILAN BOŠNJAK

HRVATSKA NACIONALNA MANJINA – PREGLED AKTUALNOG STANJA

Kakav je danas status Hrvata u zemljama gdje su nacionalna manjina – analizira iz više perspektiva autor dr. sc. Milan Bošnjak, potaknut željom da se na jednome mjestu sažeto opišu njihova najznačajnija postignuća i najveći izazovi. Riječ je o autohtonim hrvatskim manjinskim zajednicama iz: Austrije, Bugarske, Crne Gore, Češke, Italije, Kosova, Mađarske, Rumunjske, Sjeverne Makedonije, Slovačke, Slovenije i Srbije. Uobičajeno je polazište da je razina zaštite manjinskih prava i sloboda izraz demokratičnosti neke države. Nadalje, u članku se donosi pregled ključnih međunarodnih akata u području zaštite prava nacionalnih manjina, uključujući vlastiti institucionalni okvir i sklopljene bilateralne ugovore Republike Hrvatske s navedenih 12 zemalja Srednje i Jugoistočne Europe. Postignuća pripadnika naših manjinskih zajednica u 21. stoljeću potkrijepljena su nizom objektivnih činjenica, a ne izostaje ni pokoje autorovo stajalište - što nimalo ne iznenađuje, imajući u vidu podatak da se pitanjima hrvatske nacionalne manjine bavi već godinama u Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske.

 KROATISTIČKI OBZORI

 MARIJA BOŠNJAK, LADA KANAJET ŠIMIĆ

DVADESET SEMESTARA HRVATSKOG INTERNETSKOGA TEČAJA HiT-1

Važnost očuvanja hrvatskoga identiteta tijekom stoljetne migracijske povijesti našeg naroda Hrvatska matica iseljenika prepoznala je od osnutka 1951. te je tijekom svoje skoro 70-godišnje povijesti pokrenula, organizirala i provela mnogobrojne obrazovne, kulturne, baštinske, nakladničke, informativne, ekološke, neprofitne gospodarske i sportske programe u zemlji i svijetu. Usredotočila se na projekte namijenjene učenju i poučavanju hrvatskoga jezika, kao važne odrednice očuvanja nacionalnog identiteta. Slijedom napretka tehnologije i njezina utjecaja na učenje i poučavanje, Matica 2008. čini iskorak proširivši svoje tradicionalne programe novima temeljenim na informacijsko komunikacijskoj tehnologiji. U suradnji sa Sveučilištem u Zagrebu, Sveučilišnim računskim centrom - Srce i uz potporu MZO-a pokreće inicijativu za izradu prvoga internetskoga tečaja hrvatskoga kao inoga jezika u RH (HiT-1) koji je započeo s radom u ožujku 2011. Do proljeća 2020. održano je 20 semestara, a nastavu je pohađalo 210 polaznika iz 48 zemalja s različitih kontinenata. Iznimno pozitivna evaluacija polaznika dokaz je da HiT-1 ispunjava sva očekivanja zainteresiranih za takav oblik nastave na daljinu saznajemo u ovom prilogu, kojeg su napisale autorice s bogatim iskustvom u e-učenju i poučavanju inojezičnog hrvatskog.

 ŽELJKA LOVRENČIĆ

KNJIŽEVNA OSTVARENJA S RAZNIH MERIDIJANA

Autorica priloga prikazuje više književnih ostvarenja i osam pisaca iz prekooceanske dijaspore od Južne Amerike do Australije. Usto, osvrće se i na recentnu knjižnu produkciju naših pisaca s migrantskom pozadinom  europskoga prostora od Španjolske do Crne Gore, uključujući i povratnike u domovinu. Prvo se usredotočuje na analizu novog romana prozaista s višedesetljetnom australskom adresom Vladimira Jakopanca Requiem za Belu (2019.) te na romansiranu biografiju povratnika iz Australije Drage Šaravanje. Među novim pjesnicima iz europskoga susjedstva autorica izdvaja knjigu poezije Adrijana Vuksanovića iz Crne Gore (2019.). Fokusirana je očekivano i na značajnu književnu produkciju naših renomiranih pisaca iz hispanističkoga svijeta kao što su akademik Andrés Morales Milohnic te Sergio Vodanović (Split, 1926. - Santiago de Chile, 2001.), jedan od najplodnijih čileanskih dramatičara - čije je drame  nedavno izabrao i preveo Jerko Ljubetić  (2019.). Posebnu pozornost dr. sc. Željka Lovrenčić posvećuje zbirci kratkih priča Troje iz plemena spisateljskoga trojca Mimica, čileanskih pisaca hrvatskoga podrijetla – akademika Eugenija Mimice, Guillerma Mimice i Vesne Mimice. Spomenutu zbirku kratkih priča priredila je Branka Bezić Filipović iz Hrvatske matice iseljenika, a objelodanila Naklada Bošković iz Splita, kojoj je ovo deseto izdanje čileansko-hrvatske literature visokih estetskih dosega.

 

LUKA BUDAK, VINKO GRUBIŠIĆ

DVA FRANJEVCA U PROMICANJU HRVATSKOGA JEZIKA U AMERICI I AUSTRALIJI

Jezikoslovci Luka Budak (Sydney) i Vinko Grubišić (Toronto) - iako sveučilišni profesori kroatistike na dva kraja planeta - odlučili su skupa opisati zasluge dvojice svećenika u organiziranju hrvatskih prosvjetnih organizacija u emigraciji s ciljem promicanja hrvatskog jezika i kulture na dva kontinenta (Sjevernoj Americi i Australiji) još u razdoblju hladnoratovske podjele svijeta u okviru razvijenih zapadnih demokratskih društava. Ta dva skromna franjevca - fra Gracijan Biršić i fra Ljubo Krasić - nisu naišli ni na kakva priznanja demokratskih hrvatskih vlasti, ali znamo da i nisu težili ničemu drugom osim dobrobiti našega naroda i njegove kulture. Ad majorem gloriam Dei et nationis croaticae! /  Na veću slavu Božju i hrvatskoga naroda!  Ovo je mali znak naše goleme zahvalnosti za sve što su učinili za Hrvatsku. Došavši iz domovine s eruditskom naobrazbom u naše katoličke misije u slobodnome anglofonome svijetu - uza sve složene župske obveze - radili su sustavno na širenju hrvatskoga jezika i kulture koji su bili osporavani u domovini. Uz brigu o učenicima i studentima, brinuli su se i o metodološkoj izobrazbi nastavnika za rad u višekulturnom jezičnome okružju. Roditelje su poticali na razvitak simetrične dvojezičnosti vlastite djece rođene u domicilnim prekooceanskim sredinama engleskog govornoga područja. Anglofonu sredinu obogatili su sveučilišnim predavanjima (fra Gracijan) te podupirali naše  emigrante u organiziranju škola, tiskanju udžbenika, časopisa i raznih ostalih knjiga (fa Ljubo).

MOSTOVI

MARIJETA RAJKOVIĆ IVETA, TEA HORVATIN

VISOKOOBRAZOVANI HRVATI U IRSKOJ - POVEZANOST S DOMOVINOM I NJIHOVA BUDUĆNOST

Ovo etnološko i kulturnoantropološko istraživanje temeljeno na dubinskim intervjuima o prvim iskustvima hrvatskih građana mlađe generacije koji su migrirali u Irsku nakon ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju pokazuje veliku ulogu migrantskih društvenih mreža u vidu potpore i pomoći pri dolasku, stanovanju i provođenju slobodnog vremena. U radu se prikazuje interakcijska dimenzija integracije, razlike života u Hrvatskoj i života u Irskoj, odnosno razlike Hrvatske/Hrvata i Irske/Iraca te načini kako ovi migranti, tj. transmigranti, razvijaju i održavaju višestruke veze (obiteljske, ekonomske, socijalne…) s Hrvatskom. Iako je riječ o visokoobrazovanim migrantima, u Irskoj rade nekvalificirane i nisko vrednovane poslove. Imigranti imaju višeslojne projekcije budućnosti koje zasad ne uključuju povratničke migracije. Rad pokazuje i jako različite statističke podatke. Prema hrvatskim statistikama, u Irsku se odselilo 6.635 hrvatskih građana, a prema irskim tamo je posao zatražilo 25.840 državljana Republike Hrvatske.

 

MIRJANA ANA MARIA PISKULIĆ

DVOSTRUKI JUBILEJ HRVATSKE BRATSKE ZAJEDNICE AMERIKE

Proslava 125. obljetnice Hrvatske bratske zajednice Amerike, naše najstarije i najmnogoljudnije iseljeničke organizacije,  uspješno je održana u Pittsburghu krajem rujna i to uoči njezine jubilarne 25. nacionalne konvencije što se odvijala od 23. do 25. IX. 2019. Hrvatska bratska zajednica / Croatian Fraternal Union moćno je potporno i osiguravajuće, neprofitno društvo hrvatskog iseljeništva u SAD-u i Kanadi te naša najznačajnija kulturna, humanitarna i domoljubna organizacija u inozemstvu. Uz 169 konvencijskih delegata proslavi obljetnice pridružili su se mnogobrojni uzvanici, počevši slavlje znakovitom kružnom plovidbom pitsburškim rijekama Allegheny, Monongahela i Ohio.  Svečanost se nastavila misnim slavljem koje je predvodio čikaški kardinal naših korijena uzoriti Blase Cupich u stoljetnoj crkvi Sv. Nikole koju krase jedinstvene freske socijalne tematike iseljeničke provenijencije našeg istaknutog slikara moderne s američkom adresom Maksimilijana Vanke. Glavni svečani banket koji je uveličala predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović sa suradnicima i ostalim uzvanicima iz domovine, privukao je i brojne visoke uzvanike iz domicilnih sredina kako Kanade tako i Sjedinjenih Američkih Država. Među visokim uzvanicima s hrvatskom Predsjednicom bio je ravnatelj Hrvatske matice iseljenika profesor Mijo Marić sa suradnicima.  

MILAN PUH

MALI LEKSIKON HRVATA U BRAZILU

Autor priloga Puljanin s brazilskom adresom dr. sc. Milan Puh, koji ondje djeluje kao istraživač i profesor hrvatskoga jezika i kulture, pregledno sabire leksikografsku građu o našim iseljenicima u toj najmnogoljudnijoj zemlji Južne Amerike. Tako je nastao ovaj svojevrsni mali leksikon strukturiran izvorno u knjizi „Hrvatska u Brazilu nakon 1941.: treća faza useljavanja” koja je nedavno objavljena u sklopu znanstvenoga projekta što ga podupire Središnji državni ured za Hrvate izvan domovine i to kao sastavni dio aktivnosti doma Croatia Sacra Paulistana u São Paulu. Uz afirmirane umjetnike, gospodarstvenike i znanstvenike te osobe iz javnog života izdvojeni su i brojni aktivisti brazilskoga društva koji su doprinijeli afirmaciji hrvatskog nacionalnog identiteta devedesetih u vrijeme osamostaljenja Republike Hrvatske.  Uz „Most prijateljstva Brazil - Hrvatska”, koji je pomogao pri stvaranju hrvatskog veleposlanstva 1997. godine, navode se razne druge aktivnosti.  Podsjetimo, hrvatska zajednica u Brazilu ima između šezdeset i osamdeset tisuća ljudi. Autor ukazuje na raspršenost Hrvata i njihovih potomaka po cijelome Brazilu, iako većinu njihovih potomaka češće susreće u saveznoj državi São Paulo, odnosno u njezinom istoimenom jedanaestmilijunskom megapolisu.

GREGÓRIO BAČIĆ

SUDBONOSNA PUTOVANJA REDATELJA IZ SÃO PAULA

Autor Gregório Bačić, novinar i redatelj iz São Paula, bilježi reminiscencije uz dva (pro)putovanja između Južne Amerike i Europe. Jedno jadransko, mediteransko i drugo atlantsko, koje je poduzeo 1924. godine autorov djed Franjo s obitelji, kao i stotine mještana iz Blata i Vele Luke - koji su se početkom 20. stoljeća odselili s otoka Korčule u Brazil. Putujući od São Paula prema Blatu 60 godina kasnije Gregório  doživljava pri prvom posjetu obiteljskom ishodištu stanovito oslobađanje od transgeneracijske traume koja ga je uznemiravala u vlastitom djetinjstvu. Naime, u proljeće 1984., na kraju poslovnog putovanja u London, Pariz i Rim, autor produžuje do Korčule. Vjeruje da je jedan od prvih unuka iseljenih Dalmatinaca s brazilskom adresom koji je šest desetljeća kasnije otišao posjetiti rodno selo djedova i baka. Rodbina, s kojom ga je dijelila jezična barijera, srdačno ga je primila – osnaživši neraskidive emocionalne obiteljske veze između dvaju kontinenata. Razriješena redateljeva transgeneracijska trauma ovjekovječena je izložbom arhivske građe i obiteljskog albuma, filmskim zapisom i jubilarnom brazilskom poštanskom markom.

DUBRAVKO BARAČ

UMJETNICA CYNTHIA ASHPERGER IZ TORONTSKE PERSPEKTIVE

Dramska umjetnica Cynthia Ashperger doktorirala je na području kazališne umjetnosti na University of Toronto, a već 26 godina predaje glumu na sveučilištu Ryerson, također u Torontu, kao Professor of Performance Acting. Uz rad sa studentima, Cynthia je tijekom proteklih četvrt stoljeća i sama glumila i djelovala kao autorica, redateljica i producentica u kanadskome kazalištu te na filmu i televiziji. Usto, sveučilišna profesorica i kazališna pedagoginja Ashperger objavila je više knjiga o teoriji drame i tehnici glume te se afirmirala kao spisateljica kazališnih komada. Ova rođena Zagrepčanka već je prije preseljenja u Kanadu imala zapaženu glumačku karijeru u Zagrebačkom kazalištu mladih, Gradskom kazalištu Komedija i drugim hrvatskim teatarskim ustanovama te snimila nekoliko zapaženih filmskih uloga. Od svih njezinih kazališnih projekata i filmova u kojima je Cynthia sudjelovala kao autorica, producentica, glumica ili redateljica izdvajamo u ovom svesku Matičina ljetopisa tek njezinu posljednju uspješnicu – autorsku predstavu Foreign Tongue (Strani jezik), glazbeno-kazališni komad koji na duhovit način govori (i pjeva!) o problemima nas doseljenika. Povodom toga uspjeha s hrvatskom umjetnicom iz Toronta razgovarao je  Dubravko Barač, stalni Matičin suradnik iz Kanade.

 

ALOJZ JEMBRIH

FILOLOŠKO OTKRIĆE U ČASOPISU DRAGOLJUB 

Autor ovoga priloga istaknuti filolog Alojz Jembrih, professor emeritus Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, upućuje čitatelje Matičina ljetopisa i zainteresiranu javnost na članak objavljen u časopisu Dragoljub (1867.) koji je pokrenuo, uređivao i u njemu pisao poznati Gjuro Stjepan Deželić. Deželić je taj zaboravljeni predmetni članak naslovio Hrvatske naseline u južnoj Italiji. Osim toga, autor potkrepljuje tezu da je slavist Jan Baudouin de Courtenay (1845. - 1929.) bio prvi koji je proučavao jezik Hrvata u pokrajini Molise i to prije Milana Rešetara. U prilogu autor predočuje dijelove Deželićeva članka da bi se vidjelo što je i kako pisano o tim Hrvatima. Budući je riječ o gotovo nepoznatome tekstu, autor smatra opravdanim da se i danas ponovno iščita zbog što vjerodostojnije filološke obrade moliško-hrvatskog jezičnog i kulturnog nasljeđa.

 STAN GRANIC

MOLIŠKI HRVATI KAO INSPIRACIJA ZA OČUVANJE

MATERINSKOG JEZIKA U DIJASPORI

Znanstvenici i kulturni djelatnici iz redova hrvatske dijaspore pisali su, poput njihovih kolega u domovini, o moliško-hrvatskoj jezičnoj manjini u Italiji koja je uspjela očuvati svoj jedinstveni jezik tijekom 500 godina. Kad su članovi moliško-hrvatske zajednice 1967. pokrenuli svoj inovativni časopis Naš jezik – La nostra lingua, taj događaj naišao je na odobravanje hrvatske prekooceanske dijaspore. Izdavači hrvatskih novina, časopisa i revija u prekooceanskoj dijaspori, ma kojeg ideološkog uvjerenja bili, ushićeno su dočekali objavljivanje časopisa Naš jezik – La nostra lingua. Ohrabrujući sadržaj moliško-hrvatskoga časopisa poticao je snažni zamah koji je ta jezična manjina pružala težnjama prve generacije hrvatske emigracije u prekooceanskim migrantskim odredištima. Glavna poruka koju su odaslali izdavači u dijasporu okvirno se mogla tumačiti ovako - ako je mala izolirana grupa izbjeglica naseljena prije 500 godina u Italiju mogla očuvati svoj jezik, onda to isto mogu postići i hrvatske emigrantske obitelji koje su se tijekom druge polovice dvadesetog stoljeća rasule diljem svijeta.

 POVJESNICA

 IVICA MIŠKULIN

IZMEĐU VELIKIH USPJEHA I POVREMENIH ZASTOJA: 30 GODINA HRVATSKE DEMOKRATSKE ZAJEDNICE

Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), politička stranka desnoga centra, osnovana 17. VI. 1989. u Zagrebu pod vodstvom dr. sc.  Franje Tuđmana, zauzimala se za osamostaljenje Hrvatske, njezinu europeizaciju i demokratsku konstituciju te nastojala povezati različite socijalne i političke skupine u širokome političkom programu koji se trebao temeljiti na ideološkim tradicijama starčevićanskoga pravaškog nacionalizma, radićevskoga mirotvornoga seljačkog pokreta i hrvatske državotvorne ljevice. Na I. općem saboru potkraj veljače 1990. okupila je mnogobrojne predstavnike iz Hrvatske i iseljeništva, potaknula stvaranje masovnoga nacionalnog pokreta na programu državnog osamostaljivanja Hrvatske, u sklopu jugoslavenske konfederacije ili izvan nje, i postala najbrojnijom strankom. Na prvim višestranačkim izborima u travnju i svibnju 1990. pobijedila je dobivši 42% glasova i 60% zastupničkih mjesta. Izbijanjem srpske pobune i agresije JNA na RH, postala je organizacijskom osnovom stvaranja hrvatskih obrambenih snaga. Tako glasi najkraća leksikografska natuknica o Hrvatskoj demokratskoj zajednici pa tu tematiku prigodom trodesetljetnog jubileja HDZ-a raščlanjuje povjesničar i sociolog dr. sc. Ivica Miškulin.

 MARINA PERIĆ KASELJ

POKRET HRVATSKE DEMOKRATSKE ZAJEDNICE MEĐU ISELJENIŠTVOM

Za suverenu i slobodnu Hrvatsku i duhovno zajedništvo iseljene i domovinske Hrvatske u jednom se trenutku spontano formirao ljudski lanac na globalnoj razini. U radu prikazujemo prve kontakte predsjednika Tuđmana s emigracijom, prve višestranačke izbore, razvoj pokreta HDZ-a i osnivanje stranačkih ogranaka Hrvatske demokratske zajednice u iseljeništvu. Analizom sadržaja odabranih članaka u razdoblju od 1989. do 1993. godine u specijaliziranome časopisu Hrvatske matice iseljenika Matici  kroz  izvještaje, reportaže i osobna zapažanja iseljenika nastojimo rekonstruirati događaje koji su imali izravan utjecaj na identitet hrvatskih iseljeničkih zajednica, na njihovo približavanje domovini, uz nedvojbeno prihvaćanje vodstva dr. sc. Tuđmana i pokreta Hrvatske demokratske zajednice. Nadalje, prema ocjeni analitičarke i ravnateljice zagrebačkoga Instituta za migracije i narodnosti dr. sc. Marine Perić Kaselj razvidna je golema angažiranost dijaspore tijekom obrambenog Domovinskoga rata kao i međunarodnog priznanja Republike Hrvatske te njihovo približavanje domovini, uz plebiscitarnu potporu Tuđmanovoj politici kroz pokret HDZ-a koji je uključivao, uz ostalo, jedinstvo i duhovno zajedništvo iseljeništva i matične zemlje, ali zamjećujemo i određene pluralističke stavove kao i razmimoilaženja  u odnosima „Nove domovine“ i iseljeništva.

ŽARKO DOMLJAN

OBNOVA ZGRADE HRVATSKOGA SABORA

Povjesničar umjetnosti, leksikograf i urednik Hrvatske likovne enciklopedije dr. sc. Žarko Domljan opisuje iz prve ruke obnovu palače Hrvatskoga sabora na Trgu svetoga Marka u Zagrebu kao autentični sudionik svih najznačajnijih političkih, društvenih i kulturnih zbivanja devedesetih za vrijeme rađanja suvremene i neovisne Republike Hrvatske. Na prvim slobodnim izborima 1990. izabran je u Hrvatski sabor na listi HDZ-a. Bio je prvi predsjednik Sabora 1990. - 1992., a zatim u sljedećim dvama mandatima potpredsjednik. Vodio je saborske delegacije u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe. Od 1991. voditelj je Odbora za obnovu Dubrovnika. Spomenuto golemo profesionalno iskustvo motiviralo je autora ovih redaka da okupi našu arhitektonsku elitu te najbolje likovne umjetnike i restauratore na višegodišnjem projektu uređenja eksterijera i interijera zgrade suvremenoga hrvatskog parlamenta. Složeni urbanistički zadatak imao je i zahtjevnu financijsku konstrukciju u kojoj su nesebično sudjelovali i mnogobrojni iseljenici s raznih strana svijeta, o čemu svjedoči i spomen-ploča u Hrvatskome saboru. Članak donosi etape restauracije koja je otkrila izvornu monumentalnost palače s nizom funkcionalnih urbanističkih i tehnoloških inovacija, uključujući opremanje interijera namještajem i umjetninama.

 

IVICA MIŠKULIN

LIBERO U ZABRANJENOME KLUBU: ODLAZAK VEDRANA ROŽIĆA U AUSTRALIJU

Odlazak nogometne zvijezde Vedrana Rožića, vrsnog braniča splitskoga Hajduka i jugoslavenskog reprezentativca, osamdesetih, točnije od 1984. do 1989., u Australiju uzbudljiv je događaj - napet poput političkog trilera. Scenarij te pustolovine uvjerljivo rekonstruira povjesničar i sociolog dr. sc. Ivica Miškulin sa zagrebačkoga Hrvatskog katoličkog sveučilišta temeljem arhivske građe, uključujući dostupnu dokumentaciju jugoslavenske tajne policije. Prijelazi sportaša iz komunističke Jugoslavije u inozemstvo uglavnom su, uzimajući u obzir karakter tog režima, morali uz razumljive poslovne dimenzije imati i onu političku. Rožić se zapravo našao usred političke akcije komunističkoga režima usmjerene k unošenju razdora u redove hrvatskog iseljeništva u Australiji. Libero postaje laka meta budući u svojoj kasnoj etapi sportske karijere toga proljeća 1984., nije uspijevao doći do unosnijega financijskog ugovora u međunarodnoj sportskoj areni kao većina reprezentativaca tog naraštaja. Analizu „slučaja Rožić“ i njegova angažmana u Croatiji iz Sydneya donose sljedeći redovi.

WALTER F. LALICH

NOGOMETNI KLUB HAJDUK U AUSTRALIJI 1949. GODINE

Prvi posjet NK Hajduka Australiji u doba hladnog rata i velike napetosti poslije izbacivanja Jugoslavije iz sovjetskog bloka svojom složenošću zavrjeđuje iznimnu pažnju. Turneja po dalekom kontinentu inicijalno je zamišljena s ciljem približavanja iseljenim navijačima – pretežno iz Dalmacije. Uz pozdrave, Hajduk je sunarodnjacima oduševljenim njegovim posjetom donosio vijesti o događajima u domovini. Hajduk je imao snažnu promidžbenu političku ulogu u cilju suzbijanja prosovjetske propagande provođene tamošnjom doseljeničkom udrugom. S nizom pobjeda diljem kontinenta, turneja je ostvarila veliki uspjeh. Gostovanje je održano u vrijeme kad je Australija započela s programom naglog povećanja doseljavanja koje je s vremenom izmijenilo demografsku strukturu, prodrmalo temelje probritanske isključivosti, uspostavilo politiku prihvata kulturnih razlika i potaknulo razvoj nogometa. Hajduk je istodobno bio važni ambasador sunarodnjaka koji su se boriliza svoje mjesto u društvu u vrlo teškim životnim i društvenim uvjetima, otkriva australski Dalmatinac W. F. Lalich, istraživač Centra hrvatskih studija Sveučilišta Macquarie iz Sydneya. Zaključno se naglašava kako je prvi Hajdukov poslijeratni posjet sunarodnjacima daleko od doma imao višestruki sportski i društveni značaj u tome povijesnom trenutku.

 

TATJANA ŠARIĆ

PRIČA O BRODOLOMU PRINCIPESSE MAFALDE U JUŽNOJ AMERICI

Rad se bavi sudbinom 36 iseljenika iz tadašnje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS), većinom s područja Hrvatske, na talijanskome prekooceanskom brodu Principessa Mafalda. Brod je plovio na ruti Genova – Buenos Aires, a na svom 90. putovanju u listopadu 1927. stradao je u brodolomu. Potonuo je zbog lošeg stanja i neodržavanosti, a zbog velikog broja žrtava nazvan je kasnije „talijanskim Titanikom“. Iseljenici iz Kraljevine SHS, uglavnom zemljoradnici i ribari, većim su dijelom preživjeli, no šestorica putnika nestala su u brodolomu. Sudbina preživjelih iseljenika rekonstruirana je s pomoću arhivskoga gradiva koje se čuva u Hrvatskome državnom arhivu u Zagrebu, pod signaturom HR-HDA-1355. Emigracija, inv. br. 553. U organiziranju pomoći brodolomcima ulogu su odigrali Generalni konzulat Kraljevine SHS, Iseljeničko izaslanstvo Ministarstva socijalne politike te iseljeničke organizacije, društva i pojedinci. Na negativnom primjeru navodnog pružanja pomoći stradalnicima od strane jednog pojedinca u Argentini vidimo kako su u novim krajevima iseljenici često bili žrtvama prijevare i manipulacije. Ipak, većina iseljenika odlučila je ostati u Južnoj Americi dok su se dvojica vratila u domovinu, otkriva arhivistica dr. sc. Tatjana Šarić.

 

GOJKO BORIĆ

HRVATSKA ZAJEDENICA U KÖLNU

Oaza hrvatske kulture u Kölnu desetljećima je bilo društvo Colonia Croatica osnovano 3. X. 1989. na inicijativu glasovitog skladatelja Silvija Foretića i njegove supruge,  istaknute muzikologinje Zdenke Kapko-Foretić. Umjetnički je par, uz vlastite zapažene karijere, ondje priređivao mnogobrojna predavanja i kulturne manifestacije koje su domicilnoj njemačkoj sredini i ljudima naših korijena prezentirale reprezentativno suvremeno hrvatsko stvaralaštvo od filma, kazališta, glazbe i književnosti do likovnih izložbi i atraktivnih fenomena tradicijske kulture poput procesija u narodnim nošnjama. Predsjednici društva bili su, uz Foretića, Jasna Müller-Staničić, Gojko Borić, Iva Bergholz i Sanja Pavešić-Hirschfeld. Autor priloga, jedan od naših plodnijih publicista s višedesetljetnom njemačkom adresom, prisjeća se vrijednih sunarodnjaka iz Kölna koji su u različitim granama ljudske djelatnosti od medija, politike, religije do umjetnosti i znanosti pridonijeli afirmaciji Hrvatske u tome migrantskom odredištu u zapadnoj Europi. Premda Hrvata u Kölnu nema mnogo, postigli su zapažene uspjehe za svoj narod i svoju državu - koje bi matična zemlja prema Borićevoj ocjeni mogla više cijeniti i nasljedovati.

TIHOMIR NUIĆ

ŠVICARSKI MEMENTO ŠTEFICI VIDAČIĆ JOB

Na vremenskoj okomici od devet desetljeća Matičin stalni suradnik iz Švicarske rekonstruira nesvakidašnju životnu priču prve Miss Europe Slavonke Štefice Vidačić (1909. - 2002.), koja je oporučno svoju bogatu ostavštinu darovala organizaciji za zaštitu okoliša Greenpeace Schweiz. Ta rođena Požežanka što je jedno vrijeme djelovala i pod umjetničkim imenom Stefanie Job, izabrana je za Miss Jugoslavije u Zagrebu na prvom izboru ljepoticā godine 1926., dok je za Miss Europe izabrana u Berlinu godine 1927. Osvojene titule osigurale su joj slavu diljem Europe. Uz njezinu ljepotu vežu se mnoge legende iz umjetničkih krugova u razdoblju Art déco. Snimila je nekoliko filmova, a potom upisala studij literature i 17 godina radila kao lektorica i korektorica za različite züriške novine. Jedno je vrijeme živjela naizmjenično u Zürichu i u mjestu Schnifis (austrijski Voralberg) gdje je utemeljila Klub austrijskih prijatelja literature i autora (KÖLA - Klub österreichischer Literaturfreunde und Autoren), vodivši ga do 1991. Uređivala je literarnu reviju Vorarlberger Lesebogen u razdoblju od 1978. do 1986., omogućivši mladim autorima da svoje tekstove prezentiraju javnosti. Bila je članicom švicarskoga PEN-a. Prva knjiga naše Štefice, Stefanie Job, nosi naslov Das Geschenk / Dar, 1980.

 

DUHOVNOST

MARIJAN LIPOVAC

JURAJ HAULIK, PRVI ZAGREBAČKI NADBISKUP I KARDINAL

Juraj Haulik (1788. – 1869.) jedna je od najvažnijih osoba hrvatske crkvene, ali i društvene te kulturne povijesti. Na čelu Zagrebačke (nad)biskupije bio je 32 godine, od 1837. kao biskup, a od 1852. kao nadbiskup te od 1856. i kao kardinal. Rođeni Slovak Hrvatsku je, ne samo prihvatio kao svoju domovinu, nego je njome i upravljao čak osam godina kao banski namjesnik. U njegovo je vrijeme Zagrebačka biskupija, koja je od osnutka krajem 11. stoljeća bila podređena nadbiskupiji i metropoliji u Kaloči, podignuta na rang nadbiskupije i metropolije - čime je Katolička crkva u Hrvatskoj postala samostalna od one u Mađarskoj, što je potvrđeno i Haulikovim imenovanjem za kardinala. Kao banski namjesnik Haulik se borio za hrvatska prava nasuprot mađarskim pretenzijama, posebno protiv uvođenja mađarskoga kao službenoga jezika. Haulik je upamćen i kao velik dobrotvor. Osim što je novčano pomagao otvaranje škola i brojnih institucija, Haulik je u Zagrebu uredio park Maksimir, osnovao današnju Kliničku bolnicu Sestre milosrdnice i HKD sv. Jeronima te uredio unutrašnjost katedrale. Upozoravao je i na pogubnost jugoslavenske ideje zbog čega su za vrijeme Jugoslavije njegove zasluge bile prešućivane.

 

VESNA KUKAVICA

MISIONAR MEĐU PEČALBARIMA U NJEMAČKOJ

Monografija „Hrvatska katolička misija Bielefeld u Nadbiskupiji Paderborn 1971. -2018.“ autora don Slavka Rake iznimno je lijepo i sadržajno opremljena knjiga. Riječ je o svećeniku Splitsko-makarske nadbiskupije, koji je tu misiju uspješno vodio pola stoljeća. Izazov, radost i zahvalnost tri su riječi kojima don Rako kao teolog i pedagog opisuje vlastito polustoljetno služenje Crkvi i narodu. Već pri prvome susretu s vjernicima sedamdesetih godina 20. stoljeća uočio je kako je pretežito riječ o samcima, bez obitelji, trudeći se kao dušobrižnik da tim mladim ljudima olakša svakidašnjicu jer u socijalističkoj Hrvatskoj, radi svojih uvjerenja, nisu imali prilike za rad i pristojan život. Namjeravali su zaraditi za svoju rodbinu i vratiti se u zavičaj. No, život je krojio drukčije sudbine. Uz teški fizički rad, rušile su se jezične barijere. Ova knjiga zato je s pravom raskošan spomenik našim prvim emigrantima u Njemačku, koji su ondje prolili svoju krv, znoj i suze! Uslijedilo je spajanje migrantskih obitelji, gradeći mostove između dviju sredina devedesetih 20. stoljeća. Danas ujedinjena Europa na  migrantske pustolovine iz Hrvatske primjenjuje optiku suvremene mobilnosti, a papa Franjo ih zagovara u kulturi susreta.

 

STAN GRANIC

IZGRADNJA HRVATSKIH INSTITUCIJA VJERE U KANADI

Kulminacija međusobne potpore između katolika i muslimana, pripadnika hrvatske etnokulturne zajednice u Kanadi, očitovala se 1973. u zajedničkim naporima cijele zajednice da se prikupe sredstva za osnivanje Hrvatskoga islamskog centra (HIC-a) u Torontu, koji je i otvorio svoja vrata 1975. HIC je bio jedan od prvih islamskih centara osnovanih u Torontu i igrao je važnu ulogu u djelatnosti Hrvatske kanadske zajednice. Potpora katolika Hrvatske iseljeničke zajednice pri osnivanju HIC-a u Torontu bila je potpuna i iskrena. Zajednički etnički identitet bio je primarni faktor motivacije za moralnu, financijsku i dobrovoljnu potporu koju su hrvatski katolici iz Kanade pružili HIC-u. Smrću velikog broja osnivača HIC-a, propašću Jugoslavije te ratovima na njezinim prostorima stvoreni su uvjeti koji su doveli do promjene u imenu HIC-a. Prigodom njegove godišnje skupštine 1995., Hrvatski islamski centar nestaje pod tim imenom i postaje poznat kao Bošnjački islamski centar. S tom promjenom imena nestao je jedan od vidljivih znakova hrvatske prisutnosti u Torontu.

BAŠTINA

KORALJKA KUZMAN ŠLOGAR

HRVATSKA NEMATERIJALNA KULTURA ONLINE

Informatička revolucija koja se zahuktala u drugoj polovici 20. stoljeća pružila nam je mogućnost da u 21. stoljeću imamo svijet na dlanu. Možemo iz vlastitog naslonjača istraživati krajolike, „šetati” se uličicama udaljenih gradova ili „kopati” po arhivima. Zahvaljujući suvremenim informatičkim i tehničkim rješenjima danas se i dokumentacijskim fondovima zagrebačkoga Instituta za etnologiju i folkloristiku (IEF), koji su nastajali i obogaćivali se tijekom 70 godina postojanja i znanstveno-istraživačke djelatnosti te institucije, može pristupiti iz bilo kojeg dijela svijeta. Još su donedavna ti jedinstveni dokumentarni zapisi i znanstvene zabilješke o hrvatskoj tradicijskoj i suvremenoj kulturi bili skriveni od očiju šire javnosti, odnosno poznati tek manjem krugu ljudi, dok se danas oni postupno objavljuju na digitalnom repozitoriju IEF-a, dostupnom svima klikom miša na internetskoj domeni repozitorij.dief.eu.

IVANA HEBRANG GRGIĆ, ANA BARBARIĆ

VIRTUALNA BIBLIOGRAFIJA PERIODIKE IZ DIJASPORE

Nakladnička djelatnost Hrvata izvan Hrvatske dio je hrvatske kulturne baštine za koji ne postoji jedinstveni koncept okupljanja i čuvanja. Dio publikacija čuva se u knjižnicama i srodnim baštinskim ustanovama, ali postoje publikacije koje nisu nigdje sačuvane ili nisu javno dostupne. Zbog toga je započet projekt izrade bibliografije publikacija kojima su nakladnici, autori ili urednici Hrvati izvan Hrvatske. Prvi korak bila je izrada bibliografija novina i časopisa objavljivanih u Australiji i Novome Zelandu. Obje bibliografije izrađene su kao online pretražive baze podataka. Korištene su metode analize primarnih i sekundarnih izvora, kao i metoda uključivanja zajednice koja se pokazala iznimno važnom i uspješnom. Bibliografije imaju 117 zapisa i moguće ih je nadopunjavati. Rad prikazuje i primjere koji upućuju na neke od problema prilikom prikupljanja podataka, ali i na važnost sadržaja tih publikacija za proučavanje hrvatske povijesti, književnosti, sociologije i drugih područja. Budući planovi uključuju izradu bibliografijā knjiga objavljenih u Australiji i Novome Zelandu, a zatim i proširivanje projekta na sve zemlje u kojima su djelovali ili djeluju Hrvati. Pri tome nam je iznimno važna pomoć svih koji imaju bilo kakve informacije o nakladničkoj djelatnosti Hrvata izvan Hrvatske.

 

ZNANOST

TANJA RUDEŽ

ZAGREPČANIN KRISTIJAN RAMADAN PROFESOR NA OXFORDU

Zagrepčanin prof. dr. sc. Kristijan Ramadan nedavno je postao redoviti profesor molekularne medicine na Odjelu medicinskih znanosti na uglednome Oxfordu, koji je redovito među par najbolje rangiranih svjetskih sveučilišta osobito u medicini, prema jednoj od najpriznatijih ljestvica, QS World University Rankings, koja sadrži 1.000 vrsnih sveučilišta cijeloga svijeta. Istraživač i sveučilišni profesor Ramadan, koji se afirmirao otkrićima u liječenju raka, priznaje da više surađuje s hrvatskim znanstvenicima u inozemstvu, poput Ivana Đikića, nego s  kolegama u domovini. Trenutačno surađuje s istraživačkom grupom prof. Ivane Marinović-Terzić na Medicinskome fakultetu u Splitu te s prof. Sinišom Volarevićem na Medicinskome fakultetu u Rijeci. Zanimljivo, nekoliko je mladih ljudi iz Republike Hrvatske prošlo izobrazbu u njegovu laboratoriju. Primjerice, dr. sc. Marta Popović usavršavala se u Ramadanovu laboratoriju na Oxfordu tri godine i stečeno znanje prenijela u Lijepu Našu. Ramadan se usavršavao u medicini i djelovao u Švicarskoj te Velikoj Britaniji, dok je studij na Veterinarskome fakultetu završio u domovini, gdje mu je ovih dana uručena nagrada za iznimno znanstveno postignuće i doprinos veterinarskoj struci u povodu 100. godišnjice Veterinarskoga fakulteta u Zagrebu.

TANJA RUDEŽ

ANĐELA ŠARIĆ OTKRIVA TAJNE ALZHEIMEROVE BOLESTI

Anđela Šarić, izvanredna profesorica na University Colleg London (UCL), iznimno je produktivna mlada znanstvenica koja se uz ostalo bavi i istraživanjem Alzheimerove bolesti. Preklani je dobila stipendiju jedne od najuglednijih svjetskih znanstvenih institucija Royal Society, dok je lani dobila 1,5 milijuna eura vrijedan projekt Europskoga istraživačkog vijeća (ERC). Školovala se u rodnome Zagrebu, gdje je  diplomirala kemiju na Prirodoslovno-matematičkome fakultetu. Doktorski studij nastavlja na Sveučilištu Columbija u New Yorku. Tijekom doktorata odlučila se na karijerni zaokret te se s teorijske kemije preusmjerila u fiziku mekog stanja, što uključuje i fiziku žive materije. Pri kraju doktorskog studija odlučila se usmjeriti na fiziku životnih procesa, za što je dobila Human Frontiers of Science, postdoktorsku stipendiju koja omogućava znanstvenicima iz fizike da istražuju važna pitanja u biologiji. S tom stipendijom preselila se na Sveučilište Cambridge. No, tamo je počela istraživati procese koje su suprotni sa životom, kao što je nakupljanje proteina u patologijama poput Alzheimerove bolesti. Nakon dvije godine postdoktorata na Cambridgeu dobila je samostalnu poziciju na University College London.

 

NOVE KNJIGE

 

BORIS BECK

JA SAM NJEMAČKA HRVATICA

U Zagrebu je objavljena kapitalna studija hrvatske etnologinje Jasne Čapo koja baca novo svjetlo na živote i sudbine Hrvata što su se iselili iz domovine u potrazi za boljim životom. Monografija u izdanju naklade Durieux  je naslovljena  „Dva doma – Hrvatska radna migracija u Njemačku 1960-ih kao transnacionalni fenomen“. Nakon petnaest godina istraživanja, pri čemu je razgovarala sa sedamdesetak hrvatskih iseljenika u Njemačku, i njihovih potomaka, istraživačica pokazuje život gastarbajtera ne kao stereotip - nego kao sudbinu zbiljskih ljudi u dugome životnome vijeku, sa svim dobrobitima i teškoćama, radostima i bolima odluke da odu raditi u inozemstvo. U tim se životima prelamaju političko-ekonomski i društveni trendovi, ali je u središtu autoričine etnografije uvijek čovjek koji te tendencije živi, gradeći transnacionalni socijalni prostor. Identiteti migranata i njihovih potomaka promatraju se u dinamičnim procesima uključivanja u društvo, u ostvarivanju vezanosti i pripadanja, dvodomnosti i hibridnih hrvatsko-njemačkih identiteta te uz učestalu mobilnost u transnacionalnome socijalnom prostoru. Naraštaji rođeni u inozemstvu odnosno potomci migranata čuvaju ljubav prema domovini svojih roditelja te tako postaju most između Njemačke i Hrvatske.

DAMIR DEKIĆ

NOVI NASLOVI U LEKSIKOGRAFIJI I AUTOBIOGRAFISTICI 

S novim Englesko-hrvatskim diplomatskim rječnikom Školska knjiga dosegla je 78 rječnika na 23 jezika pridonoseći time razvoju i standardizaciji hrvatskoga jezičnog blaga. Rječnik Damira Grubiše, diplomata i sveučilišnoga profesora politologije, neizostavna je knjiga za sve koji se bave diplomacijom, međunarodnim odnosima i javnim poslovima. Ponuđena rješenja u Englesko-hrvatskome diplomatskom rječniku temelj su za standardizaciju strukovnog nazivlja u suvremenoj politologiji i javnoj komunikaciji. Posrijedi je sjajna knjiga za sve koji se bave javnim politikama, a pouzdano će poslužiti i svima koji govore hrvatski jezik, kao i onima koji ga tek uče ●  U drugom dijelu članka predstavljena je knjiga Mirjana Damaške Domovina. Posrijedi je autobiografska priča o životu znamenitoga pravnika, znanstvenika, sveučilišnoga profesora i vjernika s gorkim emigrantskim iskustvom. Izbor uže specijalizacije Mirjana Damaške – poredbenoga kaznenog prava – bio je i ostao metaforičkim mostom između dviju država, dvaju kontinenata, dviju pravnih tradicija, dvaju načina života, više zavičaja, domova i samo jedne istinske domovine – Hrvatske.

 

IVAN HRSTIĆ

STUDIJA O DALMATINCIMA S NOVOGA ZELANDA

Autor prikazuje opsežno publicističko djelo Smiljane Šunde posvećeno Podgori, čije je stanovništvo obilježeno ranim odlascima u prekooceanske zemlje i to ponajviše u Novi Zeland. Tako autorica opisuje život i stvaralaštvo Podgorana u Novome Zelandu, Argentini, SAD-u, Kanadi … Autorica se tijekom višedesetljetnog istraživanja posebno usredotočila na 57 podgorskih rodova, čija su rodovska i obiteljska stabla obilježena s 20 do 40, a pojedina čak i s više od 120 iseljenika. Nakon uvoda o povijesti hrvatskoga iseljeništva u Novi svijet i njegovim posljedicama, autorica građu raspoređuje u više poglavlja koja su znakovito naslovljena: Podgorsko iseljeništvo; Iseljavanje po rodovima te Priče i sudbine. Obrađenoj građi je dodala  kazala imena i zemljopisnih naziva, popis kazivača i literature te korištenih internetskih izvora. Tu su i popisi iseljeničkih donatora za mjesnu crkvu i slično. Knjiga je brižno ilustrirana dokumentarnim fotografijama, brojnim tabelarnim prikazima migracije Podgorana u odnosu na ostalu populaciju Dalmacije i Hrvatske. Knjiga sadrži i Rječnik podgorskog i englesko-podgorskog govora.

 

MIROSLAV ŠAŠIĆ

INOVATIVNI UDŽBENIK IZ GRADIŠĆA

Hrvatsko kulturno društvo u Gradišću objavilo je 2018. godine u Željeznom udžbenik Povijest gradišćanskih Hrvatov. Slijedeći suvremene metodičke koncepcije nastave povijesti napisali su ga akademik Nikola Benčić, te profesori Miroslav Šašić i Štefan Zvonarić. Udžbenik je u deset cjelina obuhvatio razdoblje od prapovijesti do suvremenog doba prateći život Hrvata na tlu matične Republike Hrvatske i domicilnih odredišta hrvatske manjinske zajednice višestoljetno nastanjene na teritoriju današnjih europskih država Austrije, Mađarske, Češke i Slovačke. Tekst udžbenika prilagođen je ciljanoj populaciji, bilingvalnim učenicima različitih smjerova srednjih škola i gimnazija, a prate ga odlično metodički oblikovani dodaci poput zemljovida, zanimljivosti i pitanja za bolje razumijevanje sadržaja povijesnih procesa s ciljem razvijanja učeničke vještine analize i interpretacije. Svaku temu prati četverojezični rječnik s najvažnijim pojmovima na gradišćanskohrvatskome, standardnome hrvatskom jeziku te njemačkome i mađarskome jeziku. Autorski trojac koristio se najnovijim rezultatima historiografskih istraživanja, ostvarivši znanstveno objektivne uvide u tumačenja opće i nacionalne povijesti. Austrijske prosvjetne vlasti odobrile su ga za rad u školama.

 

 

Od Iseljeničkog kalendara do Hrvatskoga iseljeničkoga zbornika

Serijska publikacija Iseljenički kalendar (danas Hrvatski iseljenički zbornik) pokrenuta je prije 65 godina, točnije 1955. Izrastavši na tradiciji najčitanijih hrvatskih knjiga 19. i 20. stoljeća – ilirskih Danica i preporodnih kalendarskih knjiga, Hrvatski iseljenički zbornik uobičajeno godišnje donosi tridesetak priloga s svih kontinenata. Moderne su migracije prepoznate kao izazovna i ekonomska i kulturna kategorija – što je vidljivo prema citiranosti članaka tristotinjak suradnika te serijske publikacije koja je dosegla gotovo 25 000 stranica. Zbornik na internetu ima elektronsku inačicu i dobro posjećeni digitalni repozitorij.

Matičin godišnjak obiluje svježim autorskim viđenjima istaknutih domaćih i stranih publicista, snažnim umjetničkim i znanstvenim osobnostima, ali i otkrićima jedinstvenih sudbina malih običnih pečalbara. Matičin godišnjak podjednako ažurno prati one ljude koji su putovanje odabrali kao stil života, migrante raznih provenijencija na globalnim tržištima rada pa sve do naraštaja hrvatskih potomaka koji su se afirmirali u kulturama od Aljaske do Ognjene zemlje, juga Afrike, Australije i Novoga Zelanda kao i onih koji su svoj novi dom našli diljem Starog kontinenta. Hrvatski iseljenički zbornik njeguje potpunu tematsku i disciplinarnu otvorenost suvremenoga doba kada je svaki 35. stanovnik Zemlje međunarodni migrant.

Nakladnik godišnjaka je  Hrvatska matica iseljenika – koja danas 12. veljače 2020. slavi 69 godina uspješnoga djelovanja. Prije 69 godina osnivačka skupština Matice iseljenika Hrvatske, današnje Hrvatske matice iseljenika (HMI), održana je u Zagrebu 12. veljače 1951.

Suma sažetaka HRVATSKOGA ISELJENIČKOG ZBORNIKA 2020.

PREDGOVOR

Na putu zrelosti svakoga čovjeka su uvjerenja koja nas pokreću i imaju značajnu ulogu u našim životima i očekivanjima. Pred nama je veliki jubilej - tri desetljeća suvremenoga hrvatskog parlamentarizma. Uz svečarske sadržaje o Hrvatskome saboru, u ovome svesku Matičina ljetopisa obljetnicu smo iskoristili i za nova promišljanja o hrvatskome kulturnom zajedništvu na globalnoj razini i to u godini 2020. kada Lijepa Naša kao najmlađa članica europske obitelji narodā prvi put predsjeda Vijećem Europske unije, dok istodobno Rijeka postaje Europska prijestolnica kulture. Ta riječka luka različitosti mediteransko je sidrište naše nacije, čije potomke susrećemo kako u bližem susjedstvu tako i u udaljenijim migrantskim odredištima, od Aljaske do Ognjene zemlje te Australije i Novoga Zelanda. Unatoč nepovoljnim ratnim i tranzicijskim prilikama, hrvatska demokracija i parlamentarizam razvijali su se i na ustavnoj, zakonodavnoj, političkoj, kao i društvenoj razini težeći prema demokratskim standardima zapadnoga svijeta, što nadahnuto opisuju u godišnjaku autori mlađeg naraštaja poput J. Mihaljevića, B. Skoke, I. Miškulina, M. Bošnjaka i M. Perić Kaselj, ali i autentični sudionici slavnih povijesnih zbivanja devedesetih poput prvog predsjednika Sabora Republike Hrvatske Žarka Domljana. Poseban naglasak stavljen je na prikaz razvoja građanskih i demokratskih praksi, europskih integracija te prikaz sudjelovanja našeg iseljeništva u hrvatskome parlamentarizmu otkad Europa ima dva plućna krila i diše na oba - kako je vizionarski govorio svetac Karol Wojtyła. Među plodovima ovoga tridesetogodišnjeg jubileja je i zaživjela ideja hrvatskoga mira, formulirana u Strategiji o odnosima RH s Hrvatima izvan domovine.

Najkraće rečeno, osam tematskih cjelina Hrvatskoga iseljeničkog zbornika 2020. – Znaci vremena, Kroatistički obzori, Mostovi, Povjesnica, Baština, Duhovnost, Znanost te Nove knjige – sadrže raznorodnu građu s 32 samostalna autorska priloga koji povezuju megapolise s pet kontinenata. Arhivski pouzdano i analitički dosljedno vrsni autori iz zemlje i inozemstva tako formuliraju čitke studije o sportskim, kulturnim i društvenim zbivanjima u hrvatskoj emigraciji i u domovini (G. Borić, T. Šarić, I. Hrstić, M. Šašić, M. Piskulić, T. Nuić, M. Lipovac, B. Beck…). U artikulaciji interesa pojedinih društvenih grupacija u iseljeništvu sport je nerijetko bio poprište ideoloških sučeljavanja. U ovome svesku dvije su fantastične priče o splitskome Hajduku (W. F. Lalich, I. Miškulin) koje otkrivaju kako su se ideološke koncepcije – socijalizam i liberalizam – ponašale u recepcijama nogometa koji je oduvijek težio k prevladavanju svakovrsnih granicā.

Uz politiku i sport nije izostala ni odabrana umjetnička i jezična tematika (D. Barač, Ž. Lovrenčić, M. Bošnjak, L. Kanajet Šimić, A. Jembrih, M. Puh, S. Granic, V. Grubišić, L. Budak). Mobilnost naših vrhunskih znanstvenika te iseljavanje mladih opisuju stalne suradnice T. Rudež i M. Rajković Iveta. Digitalizacija tradicijske kulture i online bibliografije inozemne Croatice u fokusu su K. Kuzman Šlogar i I. Hebrang Grgić. Nije stoga slučajno da naslovnicu krasi zgrada središnje Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, odakle vam je u otvorenome internetskom pristupu dostupna naša digitalizirana baština.

 

ZNACI VREMENA

 

JOSIP MIHALJEVIĆ

TRIDESET GODINA SUVREMENOGA HRVATSKOG PARLAMENTARIZMA

Hrvatski sabor, predstavničko tijelo građana i nositelj zakonodavne vlasti na području Republike Hrvatske, imao je uzbudljivu i burnu prošlost i jedna je od ključnih institucija koje predstavljaju samosvojnost i državnost hrvatskoga naroda. Godine 2020. Sabor slavi svojih prvih 30 godina djelovanja u višestranačkoj demokraciji. U članku je dan osvrt na uvođenje demokratskoga parlamentarizma u RH i povijest prva tri desetljeća rada višestranačkoga Sabora. Prikazan je turbulentni početak višestranačja koji se događao u atmosferi raspada SFRJ i rata za neovisnost, Domovinskoga rata. Unatoč nepovoljnim ratnim i tranzicijskim prilikama, hrvatska demokracija i parlamentarizam razvijali se i na ustavnoj, zakonodavnoj, političkoj, ali i društvenoj razini težeći prema demokratskim standardima zapadnoga svijeta, procjenjuje autor priloga povjesničar s Hrvatskoga instituta za povijest dr. sc. Josip Mihaljević. Prikazane su i organizacijske promjene koje je Sabor doživljavao. Poseban naglasak stavljen je na prikaz razvoja građanskih i demokratskih praksi, europskih integracija te sudjelovanjā hrvatskog iseljeništva u hrvatskome parlamentarizmu.

 

BOŽO SKOKO

HRVATSKA – PREDSJEDATELJICA VIJEĆA EUROPSKE UNIJE

Godina 2020. ima posebnu simboliku za Republiku Hrvatsku jer predstavlja godinu velikih potencijala i mogućnosti u smislu privlačenja globalne pozornosti. Podsjetimo, u prvoj polovici godine Hrvatska predsjeda Europskom unijom, važnim svjetskim savezom država, konkretnije Vijećem Europske unije - u kojem su zastupljene vlade država članica. Vijeće okuplja nacionalne ministre svih 28 država članica, ovisno o području politike o kojoj se raspravlja. Tako će Zagreb na pola godine, zajedno s Bruxellesom, biti glavni grad ujedinjene Europe. Istodobno, Rijeka je 2020 - Europska prijestolnica kulture. Nadalje, Hrvatska nogometna reprezentacija - svjetski viceprvak nastupa na Europskome nogometnom prvenstvu, a najuspješniji sportaši na Olimpijskim igrama u Tokiju. U svojoj 29. godini života Hrvatska će se predstaviti u velikom stilu i na Svjetskoj izložbi u Dubaiju kreativnim i inovativnim potencijalom svojih ljudi tijekom povijesti i danas, piše u prilogu komunikolog dr. sc. Božo Skoko s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.

 

MILAN BOŠNJAK

HRVATSKA NACIONALNA MANJINA – PREGLED AKTUALNOG STANJA

Kakav je danas status Hrvata u zemljama gdje su nacionalna manjina – analizira iz više perspektiva autor dr. sc. Milan Bošnjak, potaknut željom da se na jednome mjestu sažeto opišu njihova najznačajnija postignuća i najveći izazovi. Riječ je o autohtonim hrvatskim manjinskim zajednicama iz: Austrije, Bugarske, Crne Gore, Češke, Italije, Kosova, Mađarske, Rumunjske, Sjeverne Makedonije, Slovačke, Slovenije i Srbije. Uobičajeno je polazište da je razina zaštite manjinskih prava i sloboda izraz demokratičnosti neke države. Nadalje, u članku se donosi pregled ključnih međunarodnih akata u području zaštite prava nacionalnih manjina, uključujući vlastiti institucionalni okvir i sklopljene bilateralne ugovore Republike Hrvatske s navedenih 12 zemalja Srednje i Jugoistočne Europe. Postignuća pripadnika naših manjinskih zajednica u 21. stoljeću potkrijepljena su nizom objektivnih činjenica, a ne izostaje ni pokoje autorovo stajalište - što nimalo ne iznenađuje, imajući u vidu podatak da se pitanjima hrvatske nacionalne manjine bavi već godinama u Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske.

 

KROATISTIČKI OBZORI

 

MARIJA BOŠNJAK, LADA KANAJET ŠIMIĆ

DVADESET SEMESTARA HRVATSKOG INTERNETSKOGA TEČAJA HiT-1

Važnost očuvanja hrvatskoga identiteta tijekom stoljetne migracijske povijesti našeg naroda Hrvatska matica iseljenika prepoznala je od osnutka 1951. te je tijekom svoje skoro 70-godišnje povijesti pokrenula, organizirala i provela mnogobrojne obrazovne, kulturne, baštinske, nakladničke, informativne, ekološke, neprofitne gospodarske i sportske programe u zemlji i svijetu. Usredotočila se na projekte namijenjene učenju i poučavanju hrvatskoga jezika, kao važne odrednice očuvanja nacionalnog identiteta. Slijedom napretka tehnologije i njezina utjecaja na učenje i poučavanje, Matica 2008. čini iskorak proširivši svoje tradicionalne programe novima temeljenim na informacijsko komunikacijskoj tehnologiji. U suradnji sa Sveučilištem u Zagrebu, Sveučilišnim računskim centrom - Srce i uz potporu MZO-a pokreće inicijativu za izradu prvoga internetskoga tečaja hrvatskoga kao inoga jezika u RH (HiT-1) koji je započeo s radom u ožujku 2011. Do proljeća 2020. održano je 20 semestara, a nastavu je pohađalo 210 polaznika iz 48 zemalja s različitih kontinenata. Iznimno pozitivna evaluacija polaznika dokaz je da HiT-1 ispunjava sva očekivanja zainteresiranih za takav oblik nastave na daljinu saznajemo u ovom prilogu, kojeg su napisale autorice s bogatim iskustvom u e-učenju i poučavanju inojezičnog hrvatskog.

 

ŽELJKA LOVRENČIĆ

KNJIŽEVNA OSTVARENJA S RAZNIH MERIDIJANA

Autorica priloga prikazuje više književnih ostvarenja i osam pisaca iz prekooceanske dijaspore od Južne Amerike do Australije. Usto, osvrće se i na recentnu knjižnu produkciju naših pisaca s migrantskom pozadinom  europskoga prostora od Španjolske do Crne Gore, uključujući i povratnike u domovinu. Prvo se usredotočuje na analizu novog romana prozaista s višedesetljetnom australskom adresom Vladimira Jakopanca Requiem za Belu (2019.) te na romansiranu biografiju povratnika iz Australije Drage Šaravanje. Među novim pjesnicima iz europskoga susjedstva autorica izdvaja knjigu poezije Adrijana Vuksanovića iz Crne Gore (2019.). Fokusirana je očekivano i na značajnu književnu produkciju naših renomiranih pisaca iz hispanističkoga svijeta kao što su akademik Andrés Morales Milohnic te Sergio Vodanović (Split, 1926. - Santiago de Chile, 2001.), jedan od najplodnijih čileanskih dramatičara - čije je drame  nedavno izabrao i preveo Jerko Ljubetić  (2019.). Posebnu pozornost dr. sc. Željka Lovrenčić posvećuje zbirci kratkih priča Troje iz plemena spisateljskoga trojca Mimica, čileanskih pisaca hrvatskoga podrijetla – akademika Eugenija Mimice, Guillerma Mimice i Vesne Mimice. Spomenutu zbirku kratkih priča priredila je Branka Bezić Filipović iz Hrvatske matice iseljenika, a objelodanila Naklada Bošković iz Splita, kojoj je ovo deseto izdanje čileansko-hrvatske literature visokih estetskih dosega.

 

LUKA BUDAK, VINKO GRUBIŠIĆ

DVA FRANJEVCA U PROMICANJU HRVATSKOGA JEZIKA U AMERICI I AUSTRALIJI

Jezikoslovci Luka Budak (Sydney) i Vinko Grubišić (Toronto) - iako sveučilišni profesori kroatistike na dva kraja planeta - odlučili su skupa opisati zasluge dvojice svećenika u organiziranju hrvatskih prosvjetnih organizacija u emigraciji s ciljem promicanja hrvatskog jezika i kulture na dva kontinenta (Sjevernoj Americi i Australiji) još u razdoblju hladnoratovske podjele svijeta u okviru razvijenih zapadnih demokratskih društava. Ta dva skromna franjevca - fra Gracijan Biršić i fra Ljubo Krasić - nisu naišli ni na kakva priznanja demokratskih hrvatskih vlasti, ali znamo da i nisu težili ničemu drugom osim dobrobiti našega naroda i njegove kulture. Ad majorem gloriam Dei et nationis croaticae! /  Na veću slavu Božju i hrvatskoga naroda!  Ovo je mali znak naše goleme zahvalnosti za sve što su učinili za Hrvatsku. Došavši iz domovine s eruditskom naobrazbom u naše katoličke misije u slobodnome anglofonome svijetu - uza sve složene župske obveze - radili su sustavno na širenju hrvatskoga jezika i kulture koji su bili osporavani u domovini. Uz brigu o učenicima i studentima, brinuli su se i o metodološkoj izobrazbi nastavnika za rad u višekulturnom jezičnome okružju. Roditelje su poticali na razvitak simetrične dvojezičnosti vlastite djece rođene u domicilnim prekooceanskim sredinama engleskog govornoga područja. Anglofonu sredinu obogatili su sveučilišnim predavanjima (fra Gracijan) te podupirali naše  emigrante u organiziranju škola, tiskanju udžbenika, časopisa i raznih ostalih knjiga (fa Ljubo).

MOSTOVI

MARIJETA RAJKOVIĆ IVETA, TEA HORVATIN

VISOKOOBRAZOVANI HRVATI U IRSKOJ - POVEZANOST S DOMOVINOM I NJIHOVA BUDUĆNOST

Ovo etnološko i kulturnoantropološko istraživanje temeljeno na dubinskim intervjuima o prvim iskustvima hrvatskih građana mlađe generacije koji su migrirali u Irsku nakon ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju pokazuje veliku ulogu migrantskih društvenih mreža u vidu potpore i pomoći pri dolasku, stanovanju i provođenju slobodnog vremena. U radu se prikazuje interakcijska dimenzija integracije, razlike života u Hrvatskoj i života u Irskoj, odnosno razlike Hrvatske/Hrvata i Irske/Iraca te načini kako ovi migranti, tj. transmigranti, razvijaju i održavaju višestruke veze (obiteljske, ekonomske, socijalne…) s Hrvatskom. Iako je riječ o visokoobrazovanim migrantima, u Irskoj rade nekvalificirane i nisko vrednovane poslove. Imigranti imaju višeslojne projekcije budućnosti koje zasad ne uključuju povratničke migracije. Rad pokazuje i jako različite statističke podatke. Prema hrvatskim statistikama, u Irsku se odselilo 6.635 hrvatskih građana, a prema irskim tamo je posao zatražilo 25.840 državljana Republike Hrvatske.

 

MIRJANA ANA MARIA PISKULIĆ

DVOSTRUKI JUBILEJ HRVATSKE BRATSKE ZAJEDNICE AMERIKE

Proslava 125. obljetnice Hrvatske bratske zajednice Amerike, naše najstarije i najmnogoljudnije iseljeničke organizacije,  uspješno je održana u Pittsburghu krajem rujna i to uoči njezine jubilarne 25. nacionalne konvencije što se odvijala od 23. do 25. IX. 2019. Hrvatska bratska zajednica / Croatian Fraternal Union moćno je potporno i osiguravajuće, neprofitno društvo hrvatskog iseljeništva u SAD-u i Kanadi te naša najznačajnija kulturna, humanitarna i domoljubna organizacija u inozemstvu. Uz 169 konvencijskih delegata proslavi obljetnice pridružili su se mnogobrojni uzvanici, počevši slavlje znakovitom kružnom plovidbom pitsburškim rijekama Allegheny, Monongahela i Ohio.  Svečanost se nastavila misnim slavljem koje je predvodio čikaški kardinal naših korijena uzoriti Blase Cupich u stoljetnoj crkvi Sv. Nikole koju krase jedinstvene freske socijalne tematike iseljeničke provenijencije našeg istaknutog slikara moderne s američkom adresom Maksimilijana Vanke. Glavni svečani banket koji je uveličala predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović sa suradnicima i ostalim uzvanicima iz domovine, privukao je i brojne visoke uzvanike iz domicilnih sredina kako Kanade tako i Sjedinjenih Američkih Država. Među visokim uzvanicima s hrvatskom Predsjednicom bio je ravnatelj Hrvatske matice iseljenika profesor Mijo Marić sa suradnicima.  

 

MILAN PUH

MALI LEKSIKON HRVATA U BRAZILU

Autor priloga Puljanin s brazilskom adresom dr. sc. Milan Puh, koji ondje djeluje kao istraživač i profesor hrvatskoga jezika i kulture, pregledno sabire leksikografsku građu o našim iseljenicima u toj najmnogoljudnijoj zemlji Južne Amerike. Tako je nastao ovaj svojevrsni mali leksikon strukturiran izvorno u knjizi „Hrvatska u Brazilu nakon 1941.: treća faza useljavanja” koja je nedavno objavljena u sklopu znanstvenoga projekta što ga podupire Središnji državni ured za Hrvate izvan domovine i to kao sastavni dio aktivnosti doma Croatia Sacra Paulistana u São Paulu. Uz afirmirane umjetnike, gospodarstvenike i znanstvenike te osobe iz javnog života izdvojeni su i brojni aktivisti brazilskoga društva koji su doprinijeli afirmaciji hrvatskog nacionalnog identiteta devedesetih u vrijeme osamostaljenja Republike Hrvatske.  Uz „Most prijateljstva Brazil - Hrvatska”, koji je pomogao pri stvaranju hrvatskog veleposlanstva 1997. godine, navode se razne druge aktivnosti.  Podsjetimo, hrvatska zajednica u Brazilu ima između šezdeset i osamdeset tisuća ljudi. Autor ukazuje na raspršenost Hrvata i njihovih potomaka po cijelome Brazilu, iako većinu njihovih potomaka češće susreće u saveznoj državi São Paulo, odnosno u njezinom istoimenom jedanaestmilijunskom megapolisu.

 

GREGÓRIO BAČIĆ

SUDBONOSNA PUTOVANJA REDATELJA IZ SÃO PAULA

Autor Gregório Bačić, novinar i redatelj iz São Paula, bilježi reminiscencije uz dva (pro)putovanja između Južne Amerike i Europe. Jedno jadransko, mediteransko i drugo atlantsko, koje je poduzeo 1924. godine autorov djed Franjo s obitelji, kao i stotine mještana iz Blata i Vele Luke - koji su se početkom 20. stoljeća odselili s otoka Korčule u Brazil. Putujući od São Paula prema Blatu 60 godina kasnije Gregório  doživljava pri prvom posjetu obiteljskom ishodištu stanovito oslobađanje od transgeneracijske traume koja ga je uznemiravala u vlastitom djetinjstvu. Naime, u proljeće 1984., na kraju poslovnog putovanja u London, Pariz i Rim, autor produžuje do Korčule. Vjeruje da je jedan od prvih unuka iseljenih Dalmatinaca s brazilskom adresom koji je šest desetljeća kasnije otišao posjetiti rodno selo djedova i baka. Rodbina, s kojom ga je dijelila jezična barijera, srdačno ga je primila – osnaživši neraskidive emocionalne obiteljske veze između dvaju kontinenata. Razriješena redateljeva transgeneracijska trauma ovjekovječena je izložbom arhivske građe i obiteljskog albuma, filmskim zapisom i jubilarnom brazilskom poštanskom markom.

DUBRAVKO BARAČ

UMJETNICA CYNTHIA ASHPERGER IZ TORONTSKE PERSPEKTIVE

Dramska umjetnica Cynthia Ashperger doktorirala je na području kazališne umjetnosti na University of Toronto, a već 26 godina predaje glumu na sveučilištu Ryerson, također u Torontu, kao Professor of Performance Acting. Uz rad sa studentima, Cynthia je tijekom proteklih četvrt stoljeća i sama glumila i djelovala kao autorica, redateljica i producentica u kanadskome kazalištu te na filmu i televiziji. Usto, sveučilišna profesorica i kazališna pedagoginja Ashperger objavila je više knjiga o teoriji drame i tehnici glume te se afirmirala kao spisateljica kazališnih komada. Ova rođena Zagrepčanka već je prije preseljenja u Kanadu imala zapaženu glumačku karijeru u Zagrebačkom kazalištu mladih, Gradskom kazalištu Komedija i drugim hrvatskim teatarskim ustanovama te snimila nekoliko zapaženih filmskih uloga. Od svih njezinih kazališnih projekata i filmova u kojima je Cynthia sudjelovala kao autorica, producentica, glumica ili redateljica izdvajamo u ovom svesku Matičina ljetopisa tek njezinu posljednju uspješnicu – autorsku predstavu Foreign Tongue (Strani jezik), glazbeno-kazališni komad koji na duhovit način govori (i pjeva!) o problemima nas doseljenika. Povodom toga uspjeha s hrvatskom umjetnicom iz Toronta razgovarao je  Dubravko Barač, stalni Matičin suradnik iz Kanade.

 

ALOJZ JEMBRIH

FILOLOŠKO OTKRIĆE U ČASOPISU DRAGOLJUB 

Autor ovoga priloga istaknuti filolog Alojz Jembrih, professor emeritus Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, upućuje čitatelje Matičina ljetopisa i zainteresiranu javnost na članak objavljen u časopisu Dragoljub (1867.) koji je pokrenuo, uređivao i u njemu pisao poznati Gjuro Stjepan Deželić. Deželić je taj zaboravljeni predmetni članak naslovio Hrvatske naseline u južnoj Italiji. Osim toga, autor potkrepljuje tezu da je slavist Jan Baudouin de Courtenay (1845. - 1929.) bio prvi koji je proučavao jezik Hrvata u pokrajini Molise i to prije Milana Rešetara. U prilogu autor predočuje dijelove Deželićeva članka da bi se vidjelo što je i kako pisano o tim Hrvatima. Budući je riječ o gotovo nepoznatome tekstu, autor smatra opravdanim da se i danas ponovno iščita zbog što vjerodostojnije filološke obrade moliško-hrvatskog jezičnog i kulturnog nasljeđa.

 

STAN GRANIC

MOLIŠKI HRVATI KAO INSPIRACIJA ZA OČUVANJE

MATERINSKOG JEZIKA U DIJASPORI

Znanstvenici i kulturni djelatnici iz redova hrvatske dijaspore pisali su, poput njihovih kolega u domovini, o moliško-hrvatskoj jezičnoj manjini u Italiji koja je uspjela očuvati svoj jedinstveni jezik tijekom 500 godina. Kad su članovi moliško-hrvatske zajednice 1967. pokrenuli svoj inovativni časopis Naš jezik – La nostra lingua, taj događaj naišao je na odobravanje hrvatske prekooceanske dijaspore. Izdavači hrvatskih novina, časopisa i revija u prekooceanskoj dijaspori, ma kojeg ideološkog uvjerenja bili, ushićeno su dočekali objavljivanje časopisa Naš jezik – La nostra lingua. Ohrabrujući sadržaj moliško-hrvatskoga časopisa poticao je snažni zamah koji je ta jezična manjina pružala težnjama prve generacije hrvatske emigracije u prekooceanskim migrantskim odredištima. Glavna poruka koju su odaslali izdavači u dijasporu okvirno se mogla tumačiti ovako - ako je mala izolirana grupa izbjeglica naseljena prije 500 godina u Italiju mogla očuvati svoj jezik, onda to isto mogu postići i hrvatske emigrantske obitelji koje su se tijekom druge polovice dvadesetog stoljeća rasule diljem svijeta.

 

POVJESNICA

 

IVICA MIŠKULIN

IZMEĐU VELIKIH USPJEHA I POVREMENIH ZASTOJA: 30 GODINA HRVATSKE DEMOKRATSKE ZAJEDNICE

Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), politička stranka desnoga centra, osnovana 17. VI. 1989. u Zagrebu pod vodstvom dr. sc.  Franje Tuđmana, zauzimala se za osamostaljenje Hrvatske, njezinu europeizaciju i demokratsku konstituciju te nastojala povezati različite socijalne i političke skupine u širokome političkom programu koji se trebao temeljiti na ideološkim tradicijama starčevićanskoga pravaškog nacionalizma, radićevskoga mirotvornoga seljačkog pokreta i hrvatske državotvorne ljevice. Na I. općem saboru potkraj veljače 1990. okupila je mnogobrojne predstavnike iz Hrvatske i iseljeništva, potaknula stvaranje masovnoga nacionalnog pokreta na programu državnog osamostaljivanja Hrvatske, u sklopu jugoslavenske konfederacije ili izvan nje, i postala najbrojnijom strankom. Na prvim višestranačkim izborima u travnju i svibnju 1990. pobijedila je dobivši 42% glasova i 60% zastupničkih mjesta. Izbijanjem srpske pobune i agresije JNA na RH, postala je organizacijskom osnovom stvaranja hrvatskih obrambenih snaga. Tako glasi najkraća leksikografska natuknica o Hrvatskoj demokratskoj zajednici pa tu tematiku prigodom trodesetljetnog jubileja HDZ-a raščlanjuje povjesničar i sociolog dr. sc. Ivica Miškulin.

 

MARINA PERIĆ KASELJ

POKRET HRVATSKE DEMOKRATSKE ZAJEDNICE MEĐU ISELJENIŠTVOM

Za suverenu i slobodnu Hrvatsku i duhovno zajedništvo iseljene i domovinske Hrvatske u jednom se trenutku spontano formirao ljudski lanac na globalnoj razini. U radu prikazujemo prve kontakte predsjednika Tuđmana s emigracijom, prve višestranačke izbore, razvoj pokreta HDZ-a i osnivanje stranačkih ogranaka Hrvatske demokratske zajednice u iseljeništvu. Analizom sadržaja odabranih članaka u razdoblju od 1989. do 1993. godine u specijaliziranome časopisu Hrvatske matice iseljenika Matici  kroz  izvještaje, reportaže i osobna zapažanja iseljenika nastojimo rekonstruirati događaje koji su imali izravan utjecaj na identitet hrvatskih iseljeničkih zajednica, na njihovo približavanje domovini, uz nedvojbeno prihvaćanje vodstva dr. sc. Tuđmana i pokreta Hrvatske demokratske zajednice. Nadalje, prema ocjeni analitičarke i ravnateljice zagrebačkoga Instituta za migracije i narodnosti dr. sc. Marine Perić Kaselj razvidna je golema angažiranost dijaspore tijekom obrambenog Domovinskoga rata kao i međunarodnog priznanja Republike Hrvatske te njihovo približavanje domovini, uz plebiscitarnu potporu Tuđmanovoj politici kroz pokret HDZ-a koji je uključivao, uz ostalo, jedinstvo i duhovno zajedništvo iseljeništva i matične zemlje, ali zamjećujemo i određene pluralističke stavove kao i razmimoilaženja  u odnosima „Nove domovine“ i iseljeništva.

ŽARKO DOMLJAN

OBNOVA ZGRADE HRVATSKOGA SABORA

Povjesničar umjetnosti, leksikograf i urednik Hrvatske likovne enciklopedije dr. sc. Žarko Domljan opisuje iz prve ruke obnovu palače Hrvatskoga sabora na Trgu svetoga Marka u Zagrebu kao autentični sudionik svih najznačajnijih političkih, društvenih i kulturnih zbivanja devedesetih za vrijeme rađanja suvremene i neovisne Republike Hrvatske. Na prvim slobodnim izborima 1990. izabran je u Hrvatski sabor na listi HDZ-a. Bio je prvi predsjednik Sabora 1990. - 1992., a zatim u sljedećim dvama mandatima potpredsjednik. Vodio je saborske delegacije u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe. Od 1991. voditelj je Odbora za obnovu Dubrovnika. Spomenuto golemo profesionalno iskustvo motiviralo je autora ovih redaka da okupi našu arhitektonsku elitu te najbolje likovne umjetnike i restauratore na višegodišnjem projektu uređenja eksterijera i interijera zgrade suvremenoga hrvatskog parlamenta. Složeni urbanistički zadatak imao je i zahtjevnu financijsku konstrukciju u kojoj su nesebično sudjelovali i mnogobrojni iseljenici s raznih strana svijeta, o čemu svjedoči i spomen-ploča u Hrvatskome saboru. Članak donosi etape restauracije koja je otkrila izvornu monumentalnost palače s nizom funkcionalnih urbanističkih i tehnoloških inovacija, uključujući opremanje interijera namještajem i umjetninama.

 

IVICA MIŠKULIN

LIBERO U ZABRANJENOME KLUBU: ODLAZAK VEDRANA ROŽIĆA U AUSTRALIJU

Odlazak nogometne zvijezde Vedrana Rožića, vrsnog braniča splitskoga Hajduka i jugoslavenskog reprezentativca, osamdesetih, točnije od 1984. do 1989., u Australiju uzbudljiv je događaj - napet poput političkog trilera. Scenarij te pustolovine uvjerljivo rekonstruira povjesničar i sociolog dr. sc. Ivica Miškulin sa zagrebačkoga Hrvatskog katoličkog sveučilišta temeljem arhivske građe, uključujući dostupnu dokumentaciju jugoslavenske tajne policije. Prijelazi sportaša iz komunističke Jugoslavije u inozemstvo uglavnom su, uzimajući u obzir karakter tog režima, morali uz razumljive poslovne dimenzije imati i onu političku. Rožić se zapravo našao usred političke akcije komunističkoga režima usmjerene k unošenju razdora u redove hrvatskog iseljeništva u Australiji. Libero postaje laka meta budući u svojoj kasnoj etapi sportske karijere toga proljeća 1984., nije uspijevao doći do unosnijega financijskog ugovora u međunarodnoj sportskoj areni kao većina reprezentativaca tog naraštaja. Analizu „slučaja Rožić“ i njegova angažmana u Croatiji iz Sydneya donose sljedeći redovi.

WALTER F. LALICH

NOGOMETNI KLUB HAJDUK U AUSTRALIJI 1949. GODINE

Prvi posjet NK Hajduka Australiji u doba hladnog rata i velike napetosti poslije izbacivanja Jugoslavije iz sovjetskog bloka svojom složenošću zavrjeđuje iznimnu pažnju. Turneja po dalekom kontinentu inicijalno je zamišljena s ciljem približavanja iseljenim navijačima – pretežno iz Dalmacije. Uz pozdrave, Hajduk je sunarodnjacima oduševljenim njegovim posjetom donosio vijesti o događajima u domovini. Hajduk je imao snažnu promidžbenu političku ulogu u cilju suzbijanja prosovjetske propagande provođene tamošnjom doseljeničkom udrugom. S nizom pobjeda diljem kontinenta, turneja je ostvarila veliki uspjeh. Gostovanje je održano u vrijeme kad je Australija započela s programom naglog povećanja doseljavanja koje je s vremenom izmijenilo demografsku strukturu, prodrmalo temelje probritanske isključivosti, uspostavilo politiku prihvata kulturnih razlika i potaknulo razvoj nogometa. Hajduk je istodobno bio važni ambasador sunarodnjaka koji su se boriliza svoje mjesto u društvu u vrlo teškim životnim i društvenim uvjetima, otkriva australski Dalmatinac W. F. Lalich, istraživač Centra hrvatskih studija Sveučilišta Macquarie iz Sydneya. Zaključno se naglašava kako je prvi Hajdukov poslijeratni posjet sunarodnjacima daleko od doma imao višestruki sportski i društveni značaj u tome povijesnom trenutku.

 

TATJANA ŠARIĆ

PRIČA O BRODOLOMU PRINCIPESSE MAFALDE U JUŽNOJ AMERICI

Rad se bavi sudbinom 36 iseljenika iz tadašnje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS), većinom s područja Hrvatske, na talijanskome prekooceanskom brodu Principessa Mafalda. Brod je plovio na ruti Genova – Buenos Aires, a na svom 90. putovanju u listopadu 1927. stradao je u brodolomu. Potonuo je zbog lošeg stanja i neodržavanosti, a zbog velikog broja žrtava nazvan je kasnije „talijanskim Titanikom“. Iseljenici iz Kraljevine SHS, uglavnom zemljoradnici i ribari, većim su dijelom preživjeli, no šestorica putnika nestala su u brodolomu. Sudbina preživjelih iseljenika rekonstruirana je s pomoću arhivskoga gradiva koje se čuva u Hrvatskome državnom arhivu u Zagrebu, pod signaturom HR-HDA-1355. Emigracija, inv. br. 553. U organiziranju pomoći brodolomcima ulogu su odigrali Generalni konzulat Kraljevine SHS, Iseljeničko izaslanstvo Ministarstva socijalne politike te iseljeničke organizacije, društva i pojedinci. Na negativnom primjeru navodnog pružanja pomoći stradalnicima od strane jednog pojedinca u Argentini vidimo kako su u novim krajevima iseljenici često bili žrtvama prijevare i manipulacije. Ipak, većina iseljenika odlučila je ostati u Južnoj Americi dok su se dvojica vratila u domovinu, otkriva arhivistica dr. sc. Tatjana Šarić.

 

GOJKO BORIĆ

HRVATSKA ZAJEDENICA U KÖLNU

Oaza hrvatske kulture u Kölnu desetljećima je bilo društvo Colonia Croatica osnovano 3. X. 1989. na inicijativu glasovitog skladatelja Silvija Foretića i njegove supruge,  istaknute muzikologinje Zdenke Kapko-Foretić. Umjetnički je par, uz vlastite zapažene karijere, ondje priređivao mnogobrojna predavanja i kulturne manifestacije koje su domicilnoj njemačkoj sredini i ljudima naših korijena prezentirale reprezentativno suvremeno hrvatsko stvaralaštvo od filma, kazališta, glazbe i književnosti do likovnih izložbi i atraktivnih fenomena tradicijske kulture poput procesija u narodnim nošnjama. Predsjednici društva bili su, uz Foretića, Jasna Müller-Staničić, Gojko Borić, Iva Bergholz i Sanja Pavešić-Hirschfeld. Autor priloga, jedan od naših plodnijih publicista s višedesetljetnom njemačkom adresom, prisjeća se vrijednih sunarodnjaka iz Kölna koji su u različitim granama ljudske djelatnosti od medija, politike, religije do umjetnosti i znanosti pridonijeli afirmaciji Hrvatske u tome migrantskom odredištu u zapadnoj Europi. Premda Hrvata u Kölnu nema mnogo, postigli su zapažene uspjehe za svoj narod i svoju državu - koje bi matična zemlja prema Borićevoj ocjeni mogla više cijeniti i nasljedovati.

TIHOMIR NUIĆ

ŠVICARSKI MEMENTO ŠTEFICI VIDAČIĆ JOB

Na vremenskoj okomici od devet desetljeća Matičin stalni suradnik iz Švicarske rekonstruira nesvakidašnju životnu priču prve Miss Europe Slavonke Štefice Vidačić (1909. - 2002.), koja je oporučno svoju bogatu ostavštinu darovala organizaciji za zaštitu okoliša Greenpeace Schweiz. Ta rođena Požežanka što je jedno vrijeme djelovala i pod umjetničkim imenom Stefanie Job, izabrana je za Miss Jugoslavije u Zagrebu na prvom izboru ljepoticā godine 1926., dok je za Miss Europe izabrana u Berlinu godine 1927. Osvojene titule osigurale su joj slavu diljem Europe. Uz njezinu ljepotu vežu se mnoge legende iz umjetničkih krugova u razdoblju Art déco. Snimila je nekoliko filmova, a potom upisala studij literature i 17 godina radila kao lektorica i korektorica za različite züriške novine. Jedno je vrijeme živjela naizmjenično u Zürichu i u mjestu Schnifis (austrijski Voralberg) gdje je utemeljila Klub austrijskih prijatelja literature i autora (KÖLA - Klub österreichischer Literaturfreunde und Autoren), vodivši ga do 1991. Uređivala je literarnu reviju Vorarlberger Lesebogen u razdoblju od 1978. do 1986., omogućivši mladim autorima da svoje tekstove prezentiraju javnosti. Bila je članicom švicarskoga PEN-a. Prva knjiga naše Štefice, Stefanie Job, nosi naslov Das Geschenk / Dar, 1980.

 

DUHOVNOST

MARIJAN LIPOVAC

JURAJ HAULIK, PRVI ZAGREBAČKI NADBISKUP I KARDINAL

Juraj Haulik (1788. – 1869.) jedna je od najvažnijih osoba hrvatske crkvene, ali i društvene te kulturne povijesti. Na čelu Zagrebačke (nad)biskupije bio je 32 godine, od 1837. kao biskup, a od 1852. kao nadbiskup te od 1856. i kao kardinal. Rođeni Slovak Hrvatsku je, ne samo prihvatio kao svoju domovinu, nego je njome i upravljao čak osam godina kao banski namjesnik. U njegovo je vrijeme Zagrebačka biskupija, koja je od osnutka krajem 11. stoljeća bila podređena nadbiskupiji i metropoliji u Kaloči, podignuta na rang nadbiskupije i metropolije - čime je Katolička crkva u Hrvatskoj postala samostalna od one u Mađarskoj, što je potvrđeno i Haulikovim imenovanjem za kardinala. Kao banski namjesnik Haulik se borio za hrvatska prava nasuprot mađarskim pretenzijama, posebno protiv uvođenja mađarskoga kao službenoga jezika. Haulik je upamćen i kao velik dobrotvor. Osim što je novčano pomagao otvaranje škola i brojnih institucija, Haulik je u Zagrebu uredio park Maksimir, osnovao današnju Kliničku bolnicu Sestre milosrdnice i HKD sv. Jeronima te uredio unutrašnjost katedrale. Upozoravao je i na pogubnost jugoslavenske ideje zbog čega su za vrijeme Jugoslavije njegove zasluge bile prešućivane.

 

VESNA KUKAVICA

MISIONAR MEĐU PEČALBARIMA U NJEMAČKOJ

Monografija „Hrvatska katolička misija Bielefeld u Nadbiskupiji Paderborn 1971. -2018.“ autora don Slavka Rake iznimno je lijepo i sadržajno opremljena knjiga. Riječ je o svećeniku Splitsko-makarske nadbiskupije, koji je tu misiju uspješno vodio pola stoljeća. Izazov, radost i zahvalnost tri su riječi kojima don Rako kao teolog i pedagog opisuje vlastito polustoljetno služenje Crkvi i narodu. Već pri prvome susretu s vjernicima sedamdesetih godina 20. stoljeća uočio je kako je pretežito riječ o samcima, bez obitelji, trudeći se kao dušobrižnik da tim mladim ljudima olakša svakidašnjicu jer u socijalističkoj Hrvatskoj, radi svojih uvjerenja, nisu imali prilike za rad i pristojan život. Namjeravali su zaraditi za svoju rodbinu i vratiti se u zavičaj. No, život je krojio drukčije sudbine. Uz teški fizički rad, rušile su se jezične barijere. Ova knjiga zato je s pravom raskošan spomenik našim prvim emigrantima u Njemačku, koji su ondje prolili svoju krv, znoj i suze! Uslijedilo je spajanje migrantskih obitelji, gradeći mostove između dviju sredina devedesetih 20. stoljeća. Danas ujedinjena Europa na  migrantske pustolovine iz Hrvatske primjenjuje optiku suvremene mobilnosti, a papa Franjo ih zagovara u kulturi susreta.

 

STAN GRANIC

IZGRADNJA HRVATSKIH INSTITUCIJA VJERE U KANADI

Kulminacija međusobne potpore između katolika i muslimana, pripadnika hrvatske etnokulturne zajednice u Kanadi, očitovala se 1973. u zajedničkim naporima cijele zajednice da se prikupe sredstva za osnivanje Hrvatskoga islamskog centra (HIC-a) u Torontu, koji je i otvorio svoja vrata 1975. HIC je bio jedan od prvih islamskih centara osnovanih u Torontu i igrao je važnu ulogu u djelatnosti Hrvatske kanadske zajednice. Potpora katolika Hrvatske iseljeničke zajednice pri osnivanju HIC-a u Torontu bila je potpuna i iskrena. Zajednički etnički identitet bio je primarni faktor motivacije za moralnu, financijsku i dobrovoljnu potporu koju su hrvatski katolici iz Kanade pružili HIC-u. Smrću velikog broja osnivača HIC-a, propašću Jugoslavije te ratovima na njezinim prostorima stvoreni su uvjeti koji su doveli do promjene u imenu HIC-a. Prigodom njegove godišnje skupštine 1995., Hrvatski islamski centar nestaje pod tim imenom i postaje poznat kao Bošnjački islamski centar. S tom promjenom imena nestao je jedan od vidljivih znakova hrvatske prisutnosti u Torontu.

BAŠTINA

KORALJKA KUZMAN ŠLOGAR

HRVATSKA NEMATERIJALNA KULTURA ONLINE

Informatička revolucija koja se zahuktala u drugoj polovici 20. stoljeća pružila nam je mogućnost da u 21. stoljeću imamo svijet na dlanu. Možemo iz vlastitog naslonjača istraživati krajolike, „šetati” se uličicama udaljenih gradova ili „kopati” po arhivima. Zahvaljujući suvremenim informatičkim i tehničkim rješenjima danas se i dokumentacijskim fondovima zagrebačkoga Instituta za etnologiju i folkloristiku (IEF), koji su nastajali i obogaćivali se tijekom 70 godina postojanja i znanstveno-istraživačke djelatnosti te institucije, može pristupiti iz bilo kojeg dijela svijeta. Još su donedavna ti jedinstveni dokumentarni zapisi i znanstvene zabilješke o hrvatskoj tradicijskoj i suvremenoj kulturi bili skriveni od očiju šire javnosti, odnosno poznati tek manjem krugu ljudi, dok se danas oni postupno objavljuju na digitalnom repozitoriju IEF-a, dostupnom svima klikom miša na internetskoj domeni repozitorij.dief.eu.

IVANA HEBRANG GRGIĆ, ANA BARBARIĆ

VIRTUALNA BIBLIOGRAFIJA PERIODIKE IZ DIJASPORE

Nakladnička djelatnost Hrvata izvan Hrvatske dio je hrvatske kulturne baštine za koji ne postoji jedinstveni koncept okupljanja i čuvanja. Dio publikacija čuva se u knjižnicama i srodnim baštinskim ustanovama, ali postoje publikacije koje nisu nigdje sačuvane ili nisu javno dostupne. Zbog toga je započet projekt izrade bibliografije publikacija kojima su nakladnici, autori ili urednici Hrvati izvan Hrvatske. Prvi korak bila je izrada bibliografija novina i časopisa objavljivanih u Australiji i Novome Zelandu. Obje bibliografije izrađene su kao online pretražive baze podataka. Korištene su metode analize primarnih i sekundarnih izvora, kao i metoda uključivanja zajednice koja se pokazala iznimno važnom i uspješnom. Bibliografije imaju 117 zapisa i moguće ih je nadopunjavati. Rad prikazuje i primjere koji upućuju na neke od problema prilikom prikupljanja podataka, ali i na važnost sadržaja tih publikacija za proučavanje hrvatske povijesti, književnosti, sociologije i drugih područja. Budući planovi uključuju izradu bibliografijā knjiga objavljenih u Australiji i Novome Zelandu, a zatim i proširivanje projekta na sve zemlje u kojima su djelovali ili djeluju Hrvati. Pri tome nam je iznimno važna pomoć svih koji imaju bilo kakve informacije o nakladničkoj djelatnosti Hrvata izvan Hrvatske.

 

ZNANOST

TANJA RUDEŽ

ZAGREPČANIN KRISTIJAN RAMADAN PROFESOR NA OXFORDU

Zagrepčanin prof. dr. sc. Kristijan Ramadan nedavno je postao redoviti profesor molekularne medicine na Odjelu medicinskih znanosti na uglednome Oxfordu, koji je redovito među par najbolje rangiranih svjetskih sveučilišta osobito u medicini, prema jednoj od najpriznatijih ljestvica, QS World University Rankings, koja sadrži 1.000 vrsnih sveučilišta cijeloga svijeta. Istraživač i sveučilišni profesor Ramadan, koji se afirmirao otkrićima u liječenju raka, priznaje da više surađuje s hrvatskim znanstvenicima u inozemstvu, poput Ivana Đikića, nego s  kolegama u domovini. Trenutačno surađuje s istraživačkom grupom prof. Ivane Marinović-Terzić na Medicinskome fakultetu u Splitu te s prof. Sinišom Volarevićem na Medicinskome fakultetu u Rijeci. Zanimljivo, nekoliko je mladih ljudi iz Republike Hrvatske prošlo izobrazbu u njegovu laboratoriju. Primjerice, dr. sc. Marta Popović usavršavala se u Ramadanovu laboratoriju na Oxfordu tri godine i stečeno znanje prenijela u Lijepu Našu. Ramadan se usavršavao u medicini i djelovao u Švicarskoj te Velikoj Britaniji, dok je studij na Veterinarskome fakultetu završio u domovini, gdje mu je ovih dana uručena nagrada za iznimno znanstveno postignuće i doprinos veterinarskoj struci u povodu 100. godišnjice Veterinarskoga fakulteta u Zagrebu.

TANJA RUDEŽ

ANĐELA ŠARIĆ OTKRIVA TAJNE ALZHEIMEROVE BOLESTI

Anđela Šarić, izvanredna profesorica na University Colleg London (UCL), iznimno je produktivna mlada znanstvenica koja se uz ostalo bavi i istraživanjem Alzheimerove bolesti. Preklani je dobila stipendiju jedne od najuglednijih svjetskih znanstvenih institucija Royal Society, dok je lani dobila 1,5 milijuna eura vrijedan projekt Europskoga istraživačkog vijeća (ERC). Školovala se u rodnome Zagrebu, gdje je  diplomirala kemiju na Prirodoslovno-matematičkome fakultetu. Doktorski studij nastavlja na Sveučilištu Columbija u New Yorku. Tijekom doktorata odlučila se na karijerni zaokret te se s teorijske kemije preusmjerila u fiziku mekog stanja, što uključuje i fiziku žive materije. Pri kraju doktorskog studija odlučila se usmjeriti na fiziku životnih procesa, za što je dobila Human Frontiers of Science, postdoktorsku stipendiju koja omogućava znanstvenicima iz fizike da istražuju važna pitanja u biologiji. S tom stipendijom preselila se na Sveučilište Cambridge. No, tamo je počela istraživati procese koje su suprotni sa životom, kao što je nakupljanje proteina u patologijama poput Alzheimerove bolesti. Nakon dvije godine postdoktorata na Cambridgeu dobila je samostalnu poziciju na University College London.

 

NOVE KNJIGE

 

BORIS BECK

JA SAM NJEMAČKA HRVATICA

U Zagrebu je objavljena kapitalna studija hrvatske etnologinje Jasne Čapo koja baca novo svjetlo na živote i sudbine Hrvata što su se iselili iz domovine u potrazi za boljim životom. Monografija u izdanju naklade Durieux  je naslovljena  „Dva doma – Hrvatska radna migracija u Njemačku 1960-ih kao transnacionalni fenomen“. Nakon petnaest godina istraživanja, pri čemu je razgovarala sa sedamdesetak hrvatskih iseljenika u Njemačku, i njihovih potomaka, istraživačica pokazuje život gastarbajtera ne kao stereotip - nego kao sudbinu zbiljskih ljudi u dugome životnome vijeku, sa svim dobrobitima i teškoćama, radostima i bolima odluke da odu raditi u inozemstvo. U tim se životima prelamaju političko-ekonomski i društveni trendovi, ali je u središtu autoričine etnografije uvijek čovjek koji te tendencije živi, gradeći transnacionalni socijalni prostor. Identiteti migranata i njihovih potomaka promatraju se u dinamičnim procesima uključivanja u društvo, u ostvarivanju vezanosti i pripadanja, dvodomnosti i hibridnih hrvatsko-njemačkih identiteta te uz učestalu mobilnost u transnacionalnome socijalnom prostoru. Naraštaji rođeni u inozemstvu odnosno potomci migranata čuvaju ljubav prema domovini svojih roditelja te tako postaju most između Njemačke i Hrvatske.

DAMIR DEKIĆ

NOVI NASLOVI U LEKSIKOGRAFIJI I AUTOBIOGRAFISTICI 

S novim Englesko-hrvatskim diplomatskim rječnikom Školska knjiga dosegla je 78 rječnika na 23 jezika pridonoseći time razvoju i standardizaciji hrvatskoga jezičnog blaga. Rječnik Damira Grubiše, diplomata i sveučilišnoga profesora politologije, neizostavna je knjiga za sve koji se bave diplomacijom, međunarodnim odnosima i javnim poslovima. Ponuđena rješenja u Englesko-hrvatskome diplomatskom rječniku temelj su za standardizaciju strukovnog nazivlja u suvremenoj politologiji i javnoj komunikaciji. Posrijedi je sjajna knjiga za sve koji se bave javnim politikama, a pouzdano će poslužiti i svima koji govore hrvatski jezik, kao i onima koji ga tek uče ●  U drugom dijelu članka predstavljena je knjiga Mirjana Damaške Domovina. Posrijedi je autobiografska priča o životu znamenitoga pravnika, znanstvenika, sveučilišnoga profesora i vjernika s gorkim emigrantskim iskustvom. Izbor uže specijalizacije Mirjana Damaške – poredbenoga kaznenog prava – bio je i ostao metaforičkim mostom između dviju država, dvaju kontinenata, dviju pravnih tradicija, dvaju načina života, više zavičaja, domova i samo jedne istinske domovine – Hrvatske.

 

IVAN HRSTIĆ

STUDIJA O DALMATINCIMA S NOVOGA ZELANDA

Autor prikazuje opsežno publicističko djelo Smiljane Šunde posvećeno Podgori, čije je stanovništvo obilježeno ranim odlascima u prekooceanske zemlje i to ponajviše u Novi Zeland. Tako autorica opisuje život i stvaralaštvo Podgorana u Novome Zelandu, Argentini, SAD-u, Kanadi … Autorica se tijekom višedesetljetnog istraživanja posebno usredotočila na 57 podgorskih rodova, čija su rodovska i obiteljska stabla obilježena s 20 do 40, a pojedina čak i s više od 120 iseljenika. Nakon uvoda o povijesti hrvatskoga iseljeništva u Novi svijet i njegovim posljedicama, autorica građu raspoređuje u više poglavlja koja su znakovito naslovljena: Podgorsko iseljeništvo; Iseljavanje po rodovima te Priče i sudbine. Obrađenoj građi je dodala  kazala imena i zemljopisnih naziva, popis kazivača i literature te korištenih internetskih izvora. Tu su i popisi iseljeničkih donatora za mjesnu crkvu i slično. Knjiga je brižno ilustrirana dokumentarnim fotografijama, brojnim tabelarnim prikazima migracije Podgorana u odnosu na ostalu populaciju Dalmacije i Hrvatske. Knjiga sadrži i Rječnik podgorskog i englesko-podgorskog govora.

 

MIROSLAV ŠAŠIĆ

INOVATIVNI UDŽBENIK IZ GRADIŠĆA

Hrvatsko kulturno društvo u Gradišću objavilo je 2018. godine u Željeznom udžbenik Povijest gradišćanskih Hrvatov. Slijedeći suvremene metodičke koncepcije nastave povijesti napisali su ga akademik Nikola Benčić, te profesori Miroslav Šašić i Štefan Zvonarić. Udžbenik je u deset cjelina obuhvatio razdoblje od prapovijesti do suvremenog doba prateći život Hrvata na tlu matične Republike Hrvatske i domicilnih odredišta hrvatske manjinske zajednice višestoljetno nastanjene na teritoriju današnjih europskih država Austrije, Mađarske, Češke i Slovačke. Tekst udžbenika prilagođen je ciljanoj populaciji, bilingvalnim učenicima različitih smjerova srednjih škola i gimnazija, a prate ga odlično metodički oblikovani dodaci poput zemljovida, zanimljivosti i pitanja za bolje razumijevanje sadržaja povijesnih procesa s ciljem razvijanja učeničke vještine analize i interpretacije. Svaku temu prati četverojezični rječnik s najvažnijim pojmovima na gradišćanskohrvatskome, standardnome hrvatskom jeziku te njemačkome i mađarskome jeziku. Autorski trojac koristio se najnovijim rezultatima historiografskih istraživanja, ostvarivši znanstveno objektivne uvide u tumačenja opće i nacionalne povijesti. Austrijske prosvjetne vlasti odobrile su ga za rad u školama.