Mirovni pregovori u Carigradu pretvaraju se u farsu dobivanja na vremenu Rusije u nastavku agresije na Ukrajinu. Novo je možda u SAD, koja je za sada, promatrač ovog velikog rata u Europi, da voditelji te moćne države svijeta na čelu s promjenljivim predsjednikom Donaldom Trumpom postaju manje naklonjeni prozirnim hirovima ruske politike. Ruska strategija ove agresije na Ukrajinu, ako je ne gledamo kroz rusku maglu, vrlo je jasna u cilju, koji u prvoj fazi vodi ka kapitulaciji te prostorno najveće zemlje Europe, a u nastavku te strategije širenja Rusije dolazile bi na red sljedeće države susjedi Rusije.
Procjena je američkih i europskih vojno-političkih stručnjaka, da ovaj navodni mirovni proces Rusija namjerno razvlači u nedogled i sve čini da ne bude nikakvih rezultata. Realno se ne može ništa očekivati pozitivnoga za mir. Pogledajmo samo izjavu ovoga petka stalnoga predstavnika Rusije u Ujedinjenim narodima Vasilija Nebenzeja: „Rusija je spremna boriti se protiv Ukrajine koliko god je potrebno, bilo da bi Ukrajinu prisilila na mir pod našim uvjetima ili da bi mi postigli pobjedu na bojnome polju“. Tako govori predstavnik agresora na susjeda, bivše poluge tehnološkog razvitka bivše zajedničke države, koja se mirno razdružila u samostalne i nezavisne države kao što je danas Ukrajina.
Kada bi sve bilo složeno za konstruktivne pregovore 2. lipnja u Carigradu, već sama činjenica, da će ruska delegacija biti praktično u istom sastavu kao na prvim pregovorima(ako izuzmemo dogovor o razmjeni zarobljenika što se inače događalo više puta i bez pregovora), izgledi da se učini bilo kakav pomak zapravo ne postoje.
I ovih dana s bojišta dolaze informacije o pojačanim ruskim udarima i to na strateškom pravcu očekivanog glavnog prodora u planiranoj ruskoj ljetnoj ofenzivi. Rusija najvjerojatnije smatra, da bi stanje na bojištu mogao biti adut u pregovorima, poglavito u postavljanju uvjeta Ukrajini, prije svega u priznavanju osvojenih i okupiranih teritorija kao novih teritorija Ruske federacije.
Novi spor između Rusije i Ukrajine nastao je oko Memoranduma s uvjetima za pregovore. Ukrajina je dostavila Memorandum istoga dana kada je izvršena razmjena zarobljenika, a ruska strana, unatoč obećanjima i zatim izjave da je sastavljen Memorandum, nije ga dostavila ni ukrajinskoj strani ni SAD. Ukrajina je u više navrata ovih dana upozorila Rusiji, da bez Memoranduma o uvjetima za mir, pregovori o miru nemaju nikakvoga smisla, pa iz svih tih izjava može se zaključiti da možda ukrajinska delegacija neće ni doći na pregovore 2. lipnja u Istambulu.
Kada sve sagledamo u međusobnoj zavisnosti pro et contra(za i protiv) SAD i Rusije, možemo reći da Putin zna što hoće i traži put kako ostvariti cilj u podređivanju Ukrajine, a na drugoj strani Trump ne zna koliko i gdje treba uložiti energije, da dobio oreolu svjetskoga mirotvorca. Ukrajini preostaje pripremiti iznenađenja i jednom i drugom. Analizirajući ukrajinske praktičke ratne akcije možemo zaključiti, da su njihove glavne strateške zamisli slične mudrostima legendarnog kineskoga vojskovođe Sun Tzu Wua od prije više od dva milenija:“Neprijatelja treba varati i iznenađivati“(iz djela „Umjetnost rata“). Vojno slabija Ukrajina primorana je na traženje izlaza. Zakoni ratne prednosti su na ruskoj strani, ali opet u starim mudrostima nalazimo: „Nužda zakon mijenja“. I što zapažamo kod ratovanja vojno ukrajinske strane: borbe u pozadini neprijatelja na principima partizanskog ratovanja, usamljene intervencije na mjestima velikog moralnog učinka s eksplozivnim napravama postavljenim na najbolje čuvanim mjestima rada i stanovanja. Svježi primjer je akcija izvedena u Vladivostoku na krajnjem istoku Rusije. Takve i slične akcije na pučini i obalama Crnoga mora pasivizirali su rusku ratnu flotu .Sada je pored vratima i prvim početcima ruska ljetna ofenziva. I što se događa na glavnom pravcu udara Kurs-Sumy-Krakov ili Kijev? Upadi specijalnih jedinica Ukrajinske vojske na vitalne objekte i vojna postrojenja u pripremi prodora na ukrajinski teritorij. Što će biti dalje? Sve zavisi od spremnosti i procjena saveznika Ukrajine, da se odlučnije angažiraju u pružanju vojne pomoći. Barem više nego to Rusima pruža Kina i Sjeverna Koreja.
Nema potrebe nagađati hoće li Trump posegnuti s pripremljenim paketom sankcija protiv Rusije ili da će se zbog ruskoga sabotiranja pregovora američki predsjednik povući iz pregovora i sve prepustiti Europi. Njegovi suradnici izgleda brzo sazrijevaju i mogli bi mu pomoći u prikazu slabe perspektive svjetske krize, što zasigurno ne bi SAD učinilo moćnijom, a to je već vidljivo s kirurškim rezovima Trumpa po ustaljenom sustavu svjetskih odnosa carina.
Ivan Botteri
Pregovori kao farsa za nastavak ruske agresije u Ukrajinu
