Ante Gavranović
Ursula von der Leyen, čelnica Europske komisije, najavila je ovih dana oštru borbu Europske unije za konkurentnost prema svima ostalima akterima na ekonomskoj pozornici, vidjevši u tome (jedni) spas Europske unije u novom svjetskom poretku. Bitka za konkurentnost odvija se, prije svega, kroz snagu inovacija te produktivnost proizvodnje, uspješnost javnih službi, a time i ukupne društvene produktivnosti i odgovornosti za razvoj. Svakako, poziv na jačanje konkurentnosti (i sve ostalo) odnosi se i na Hrvatsku i hrvatsko gospodarstvo.
Prema podacima Ministarstva financija, Hrvatska se u pogledu proizvodne produktivnosti suočava s izazovima, budući da je razina produktivnosti niža od prosjeka EU. Unatoč kontinuiranim reformama i investicijama u digitalizaciju, obrazovanje i inovacije, neka industrijska područja – osobito tradicionalne proizvodne grane i sektori s visokim udjelom radne snage – i dalje zaostaju. S druge strane, sektor informacijsko-komunikacijskih tehnologija (ICT) i usluge s visokim dodanom vrijednosti pokazuju pozitivne trendove, što ukazuje na potencijal za poboljšanje.
Za ovaj napis poticaj sam našao u aktualnom štrajku prosvjetnih radnika, ali u najavama štrajkova u nekim drugim djelatnostima. Ne protivim se nastojanjima svih onih koji posežu za alatima sindikalne borbe, osobito ako su opravdani, socijalno uravnoteženi i financijski održivi. Čak neću ni ulaziti u tu sferu. Brže, jače, više tri su olimpijska načela u sportu. Zašto ne bila to ista načela i u drugim oblastima života? Ovdje bi morala glasiti brže, bolje i učinkovitije.
Jedina razlika je u tome što se olimpijski rezultati postižu novim domašajima, rekordnim brzinama, dužim si višim skokovima, novim daljinama u bacanju. Za to su, velikim dijelom, i nagrađeni. Zna se tko što radi, kako radi, koliki je osobni i timski doprinos efektima i rezultatima rada. Nažalost, još uvijek nismo pronašli pravi sustav kako taj učinak mjeriti na pojedinom radnom mjestu, u pojedinom javnom poduzeću, u državnim i drugim institucijama. Sustavi 'svima jednako' ili ' od oka' više ne prolaze i samo povećavaju nezadovoljstvo.
Ponukalo me to na razmišljanje kako se, pojedinačno i kolektivno, kao društvo u cjelini odnosimo prema tim načelima, koji očito nisu samo sportski. Ocjenu produktivnosti dalo nam je vlastito Ministarstvo kroz izvješće o produktivnosti i konkurentnosti. Ocjenu konkurentnosti daje nam Svjetski gospodarski forum: Hrvatska se trenutačno kreće otprilike oko 60. do 65. mjesta na ljestvici globalne konkurentnosti. To znači da smo u drugoj polovici ljestvice, što ukazuje na izazove u nekoliko ključnih područja. Pri tome se nabrajaju glavni izazovi koji utječu na našu konkurentnost:
Produktivnost radne snage: Niska produktivnost, osobito u tradicionalnim industrijama, značajno utječe na ukupnu konkurentnost gospodarstva.
Inovacijski kapacitet: Ulaganja u istraživanje i razvoj, kao i suradnja između sveučilišta, istraživačkih institucija i poduzeća, još uvijek nisu na razini koja bi podržala brži tehnološki napredak.
Digitalna transformacija: Procesi digitalizacije u javnoj upravi i privatnom sektoru trebaju dodatna ulaganja kako bi dosegli europske standarde.
Birokracija i administrativni teret: Složeni i spori administrativni postupci stvaraju prepreke za Ukratko, poduzetništvo traži i brže prilagodbe tržišnim uvjetima. Mnogi korisnici usluga ističu da su javne službe često spore, neučinkovite i preopterećene birokratskim postupcima. Također, postoji osjećaj nedostatka transparentnosti i manjka odgovora na potrebe građana. Često se navodi da je sustav preopterećen složenim procedurama koje usporavaju obradu zahtjeva i smanjuju učinkovitost.
Kako bi se poboljšala konkurentnost, ključne reforme usmjerene na modernizaciju, digitalizaciju, povećanje produktivnosti i inovacijski kapacitet su neophodne. Takvi koraci mogu značajno pomaknuti Hrvatsku prema vrhu globalne ljestvice konkurentnosti.
Neravnomjerna povećanja stvorile nova nezadovoljstva
Plaće predsjednika Republike, premijera i predsjednika Sabora porasle su za oko 70 posto. Ministri i saborski zastupnici dobili su povećanje od oko 1.500 eura, pa sada njihove plaće iznose oko 4.000 eura. Plaće državnih dužnosnika u Hrvatskoj u 2024. značajno su porasle. Osnovica za obračun plaća povećana je s 516,29 na 947,18 eura bruto, što predstavlja rast od 83,45 posto. Jedan od (opravdanih) razloga za povećanje bio je taj što su državne dužnosničke plaće godinama stagnirale, dok su plaće državnih službenika i namještenika rasle. Vlada je odlučila uskladiti omjere kako bi dužnosničke plaće bile konkurentnije i pratile gospodarski rast. Međutim, uz rast plaća nije rasla produktivnost, nije se povećala ukupna konkurentnost. Nitko nije postavljao pitanja o korelaciji tih činjenica.
Koliko su porasle plaće u javnim i državnim institucijama i poduzećima? Plaće u javnim i državnim službama u Hrvatskoj u 2024. godini znatno su porasle zahvaljujući reformi sustava plaća. Prosječni rast plaća u javnom sektoru iznosio je oko 21 posto, dok su u obrazovanju, znanosti, zdravstvu i socijalnoj skrbi rasle za 16 posto. U državnim poduzećima plaće su povećane za 14 posto, a u javnoj i lokalnoj samoupravi za 15 posto.
Koliko su porasle plaće u privatnim poduzećima? Plaće u privatnim poduzećima u Hrvatskoj porasle su u 2024. godini, no u manjoj mjeri nego u javnom sektoru. Rast plaća u privatnim poduzećima iznosio je 10posto u domaćim firmama i 9 posto u stranim kompanijama. Ovaj rast bio je nešto manji u odnosu na javni sektor, gdje su plaće porasle za znatno veći postotak, ovisno o sektoru. Ove povišice u privatnom sektoru odražavaju opći trend povećanja plaća u Hrvatskoj, ali ukazuju na to da se najznačajniji rast plaća događa u javnim institucijama i državnim poduzećima
Koliko su porasle mirovine? U 2024. godini mirovine u Hrvatskoj su porasle zbog usklađivanja prema rastu plaća i troškova života. Mirovine su povećane za 7,46 posto u srpnju 2024., što je druga najveća stopa rasta od uvođenja polugodišnjeg usklađivanja 1999. godine. Promjene zakona vezane uz mirovinske stope omogućile su veće dodatke za određene kategorije umirovljenika, uključujući branitelje i osobe s invaliditetom. U 2024. godini, mirovine iz drugog stupa također su povećane, a uvedena je mogućnost isplate veće jednokratne naknade. Za umirovljenike koji koriste ovaj drugi mirovinski stup, iznos dodatka na osnovnu mirovinu porastao je na 27 posto.
Kakav su utjecaj imale povećane plaće na rast društvene produktivnosti?
Povećanje plaća u Hrvatskoj, uključujući u državnim i privatnim sektorima, postavilo je temelje za rast društvene produktivnosti. Takav rast osobnih primanja ima značajan utjecaj na ekonomsku dinamiku, osobito u kontekstu smanjenja nezaposlenosti i privlačenja kvalificirane radne snage. Međutim, iako rast plaća može povećati potrošnju i povjerenje građana, usko je povezan s povećanjem troškova poslovanja, naročito u sektorima gdje je radna snaga ključni element proizvodnje, kao što je tekstilna industrija i turizam.
U nekim industrijama to može negativno utjecati na profitabilnost i konkurentnost, dok u drugim sektorima, poput ICT-a, rast plaća može biti signal za veće investicije i usmjerenost na digitalnu transformaciju. Iako su realna primanja u porastu, produktivnost raste sporije od plaća, što zahtijeva daljnje reforme kako bi se postigao održiv ekonomski rast i optimizirali poslovni uvjeti za poduzeća
Kakav su utjecaj imali rast plaća na ukupno gospodarstvo?
Rast plaća u Hrvatskoj imao je značajan utjecaj na ukupno gospodarstvo, s pozitivnim i negativnim efektima.
Pozitivni utjecaji: Povećanje plaća povećava kupovnu moć građana, što potiče unutarnju potrošnju. To ima pozitivan učinak na sektore poput maloprodaje, ugostiteljstva i usluga. S povećanjem plaća, Hrvatska postaje konkurentnija na tržištu rada, osobito u sektorima s deficitarnim kadrovima poput IT-a i zdravstva. Ovo može smanjiti emigraciju i potaknuti povratak radne snage. Rast plaća povezan je s potrebom za povećanjem produktivnosti. U sektoru informacijsko-komunikacijskih tehnologija ICT), na primjer, ovo povećanje može donijeti visoki izvoz i nove investicije.
Negativni utjecaji: Rast plaća, osobito u sektorima s visokim udjelom radnih troškova (npr. turizam, tekstil), može smanjiti konkurentnost tih industrija. To može izazvati smanjenje profitnih marži, što utječe na održivost i rast određenih poduzeća. S porastom plaća, moguće je da dođe do rasta troškova života i inflacije, osobito u industrijama koje moraju prilagoditi cijene proizvoda i usluga, što može smanjiti kupovnu moć u širem kontekstu.
Sveukupno, rast plaća ima potencijal za pozitivno oblikovanje gospodarske dinamike u Hrvatskoj, ali zahtijeva balansiranje s produktivnošću i konkurentnošću industrija. Ovisno o sektoru, učinci na gospodarstvo mogu biti vrlo različiti, pa su nužni daljnji reformski koraci koji omogućuju održiv rast.
Osjeća li se rast plaća u odnosu na produktivnost?
Zašto se rast plaća (i drugih primanja) javno nigdje ne povezuje s odgovornošću za bolje radne rezultate? Ima li ikakve korelacije u tom pogledu? Na kojim područjima osjećamo boljitak? Ljudi, uglavnom nezadovoljni ovom preraspodjelom sredstava za plaće (posebno utvrđenim koeficijentima) s pravom se pitaju što se zapravo kod nas dogodilo?
Boljitak najčešće osjećamo u područjima gdje postoje sustavne investicije, tehnološki napredak i kontinuirano poboljšavanje uvjeta rada i života. U Hrvatskoj i širem europskom kontekstu, neki od ključnih segmenata u kojima se može primijetiti napredak uključuju: Gospodarstvo i tržište rada: Iako često ne prati inflaciju, nominalne plaće su ipak u porastu, posebice u tehnološkim i stručnim sektorima. Smanjenje nezaposlenosti – Iako je tržište rada pod pritiskom iseljavanja, nezaposlenost je niža nego prije 10-15 godina. Povećane investicije u IT, turizam i proizvodnju donose nova radna mjesta. Istodobno, povećana dostupnost 5G mreže i digitalizacija javnih usluga olakšavaju svakodnevni život. Sve više hrvatskih tehnoloških tvrtki uspješno se probija na globalno tržište.
Pod lupom javnosti, da ne kažemo 'malog čovjeka' svakako su zdravstvo i kvaliteta života. Istina, produžujemo životni vijek, manje zahvaljujući boljoj zdravstvenoj skrbi ali više povećanoj i svijesti o zdravlju. Povećane su i produžene liste čekanja u bolnicama i ambulantama, što posebno osjećaju kronični bolesnici i umirovljenici. Nema dovoljno javnih staračkih domova, a privatni su cijenama gotovo nedostupni najvećem dijelu stanovništva. Digitalizacija zdravstvenih kartona, telemedicina i bolje opremljene bolnice nisu unijele potrebne promjene i s pravom su ljudi ogorčeni zdravstvenim uslugama. Posebno, jer nisu razriješeni odnosi javnog i privatnog zdravstva, pa su bolesnici sve češće primorani koristiti (preskupe) usluge kod privatnika.
Iz ovih nekoliko napomena i konkretnih primjera lako je uočljivo da imamo mnogo izazova. Napredak je vidljiv u određenim segmentima, posebno u digitalizaciji, infrastrukturi i turizmu. No, kako bi boljitak bio šire osjetan, potrebne su sustavne reforme u obrazovanju, pravosuđu i upravi te snažnije povezivanje plaća s produktivnošću.
Nerealan raspon plaća
Minimalna plaća u Hrvatskoj za 2025. godinu iznosi 970 eura bruto, a prosječna plaća u veljači 2025. iznosila je 1.324 eura bruto. Što se tiče razlike između prosječne i najviše plaće, najviša osnovica za obračun doprinosa određena je kao 6 puta prosječna plaća, što znači da je najviša osnovica za 2025. godinu oko 10.788 eura bruto mjesečno. Razlika u koeficijentima između prosječne i najviše plaće time iznosi 6 :1. Postavlja se pitanje je li takav koeficijent opravdan?
Znam da su plaće, one u prosjeku, premale i nedostatne za pristojan život. Ne mislim da su plaće državnih dužnosnika previsoke. No, sadašnji rasponi nisu realni. To se posebno odnosi na mirovine. U Hrvatskoj, kao i u mnogim drugim zemljama, postoji značajan jaz između prosječnih mirovina i najviših plaća. Znam također da Vlada čini određene napore da dovede u sklad visinu plaća i rast ukupne i pojedinačne produktivnosti. No, sve je teže prihvaćati nerealan raspon plaća, a da raste i produktivnost, a time i konkurentnost. Tu se nužno mora uspostaviti nužna korelacija i plaće bi trebale biti vezane za stvarnu učinkovitost, a mirovine u nekim realnim omjerima prema prosjeku i najvišim plaćama.
Vlada i relevantne institucije rade na strukturalnim reformama koje bi dugoročno trebale povećati produktivnost, ali Hrvatska još uvijek mora uložiti dodatne napore da bi postala konkurentnija na globalnom tržištu. Takav pristup naglašava važnost ulaganja u inovacije, istraživanje i razvoj te modernizaciju poslovnih procesa, što je ključno za usklađivanje razine produktivnosti s europskim standardima.
Običan čovjek vodi računa o tome u kojoj mu mjeri raste standard i ukupna kvaliteta života, i to su za njega jedina mjerila uspješnosti.
