Putinovo stalno manevriranje između Ukrajine i Europe u potrazi za strateškim prednostima samo dodatno produbljuje i produžuje ratnu agoniju. Više od pet sati razgovora američke i ruske strane iza zidina Kremlja nije dalo nikakav rezultat u traženju izlaska iz velike ratne krize u Ukrajini, koja je debelo zagazila u četvrtu godinu bespoštednog razaranja, ubijanja i zlih slutnji za budućnost ovoga dijela Europe. Što može značiti izjava ruskog pregovarača Jurija Ušakova da su razgovori o završetku rata u Ukrajini ovoga utorka „bili konstruktivni“ (što diplomatskim rječnikom znači da su razgovori imali neke veze s problemom), ali „kompromisa glede teritorija u Ukrajini nema“, a upravo je to bio cilj svih ciljeva ovoga susreta Putina i izaslanika američkog predsjednika Witkoffa? Što pritom vrijedi „utješna riječ“ američkog državnog tajnika Marca Rubija da je „ipak postignut određeni napredak“? Ako Rubio misli na namjeru Rusije da bez premišljanja nastavi agresiju, onda je u pravu, jer načinom djelovanja SAD široko otvaraju putove prodora agresorske Rusije u dubinu ukrajinskog teritorija. A Ukrajina, sada gotovo bez pomoći SAD-a i uz ograničenu pomoć EU-a i NATO-a, stvarno ostaje prilično osamljena u borbi za obranu svoje države, ali i Europe. Rubio kaže da se „SAD nadaju kompromisu koji bi omogućio ne samo obnovu gospodarstva, nego i uspješan razvoj države“!? Zar nije to previše ironično?
Kompromis za SAD znači da se „Ukrajina odrekne istočnog krila države“, u kojemu više neće imati ni gospodarstva ni vlasti. S pravom se europske saveznice Ukrajine boje da će Kijevu biti nametnut nepravedan mirovni dogovor i da će Rusija dobiti priznanje okupiranih teritorija u Ukrajini kao ruskih teritorija. Tome ide u prilog posljednja izjava Putina, izrečena tijekom boravka američkih predstavnika na sastanku u utorak u Kremlju, u kojoj kaže da „Europa nema miroljubive agende“ te da se „sama isključila iz pregovora o Ukrajini, a sada želi sabotirati nastojanja za mir pokretanjem zahtjeva koji su za Rusiju neprihvatljivi“. Dodao je i: „Rusija ne želi rat s Europom, ali je na takav rat spremna“. Koliko laži, obmana i providne ratne propagande samo u nekoliko rečenica ruskog predsjednika! Sada je na velikom ispitu zapadna Europa (EU i Velika Britanija). Na ove Putinove laži i obmane ne treba se obazirati, jer je Rusija svojom samovoljnom agresijom pokazala što doista misli o humanizmu, međunarodnom pravu i dobrosusjedskim odnosima – i s državama EU-a i s onima koje to žele biti, poput Ukrajine i drugih.
Kako je izgledao nastavak rusko-američkih odnosa poslije dueta Putin – Witkoff? Planirani sastanak u Bruxellesu između Witkoffa i Zelenskog odgođen je, prema objavi Jurija Ušakova, pomoćnika ruskog predsjednika, jer se „američki predstavnici vraćaju u SAD bez slijetanja u Europi“. Usput je Ušakov dodao da su „neki američki prijedlozi neprimjereni“. Prema izjavi ukrajinskog ministra vanjskih poslova Andrija Sybihe, američka strana, u ime predsjednika Trumpa, pozvala je u srijedu ukrajinsku pregovaračku ekipu u SAD na nastavak pregovora. U tim pozivima nema ništa o uključivanju EU-a u rješavanje problema rata u Ukrajini. SAD djeluju očito u skladu sa željama i najnovijim izjavama Putina. Ukupno gledano, i ovaj američko-ruski susret završio je bez ploda, produživši samo vrijeme za nove napade Rusije na Ukrajinu, unatoč ruskim floskulama o miru.
U srijedu navečer Zelenski je sažeo što će se činiti nakon susreta Witkoff – Putin u Moskvi: „Sve se odvija produktivno. Očekujemo da će se odvijati uz uvažavanje interesa Ukrajine i da je moguć častan mir.“ To, prema njegovim riječima, znači da će se povećati diplomatska aktivnost te da će ona biti praćena pritiskom na Rusiju. „Sve ovisi o toj kombinaciji: konstruktivnoj diplomaciji i pritisku na agresora. Obje ove komponente moraju djelovati u funkciji mira“, rekao je Zelenski i odlučno dodao još jednu ključnu misao: „Upozoravam da je učinkovito sudjelovanje Europe u obrani Ukrajine i zaštiti sigurnosti poslije rata u ovoj fazi od ključnog značenja. Mi ćemo sve to raditi u punoj dinamici, što vrlo jasno i očigledno zapažaju i na američkoj strani.“ Sličan tome, zapravo usklađen u detaljima, bio je i srijede održan sastanak tajnika Vijeća nacionalne sigurnosti i obrane Rustema Umerova s kolegama iz Njemačke, Francuske, Italije, Poljske, Finske i Velike Britanije, na kojemu je posebno upozorio da „Europa mora ostati aktivni sudionik u ovome procesu, uključujući i buduća sigurnosna jamstva“. Čini se da je sve navedeno solidna priprema za skorašnji radni sastanak američke i ukrajinske strane u Bijeloj kući u Washingtonu.
Kritički promatrač situacije može zaključiti da je odlučnija i svestranija primjena sankcija najhumaniji i vjerojatno najučinkovitiji potez u usporavanju i zaustavljanju agresije Rusije. Nije slučajno da baš tu mjeru Rusija najoštrije osuđuje – time braniteljima i saveznicima daje jasan signal gdje treba ostvariti zasluženu prednost uz najmanje ljudske žrtve. Ostaje vidjeti hoće li se to razumjeti u američko–ukrajinsko–europskim relacijama.
