Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović ni ove godine nije sudjelovao u svečanostima obilježavanja Dana državnosti.
A, 30. svibnja bio je u Zagrebu, na dodjeli priznanja istaknutim osobama Grada Zagreba, i na taj način (prikriveno) dao podršku Tomaševiću, pred završni krug izbora za gradonačelnika.
Milanović je izjavio da je ovo praznik koji je HDZ izglasao sebi (sic!) te da ovo nije nikakav hrvatski praznik, bez obzira što je on i po zakonu – praznik.
Ovaj potez čelnika države nije iznenadio predsjednika Vlade, a još manje Hrvatskog sabora, oni to gotovo i nisu željeli komentirati, kao to se „nikoga“ ne tiče, čovjek ima pravo birati što hoće, a što neće.(sic!).
Tako je vrh HDZ-a obilježio ovaj dan bez predsjednika države, sve po onom, koga nema, bez njega se može!
Međutim, kakva je poruka, prije svega mladima, odaslana ovim činom?
Da svatko može slaviti i obilježavati što hoće! Ako mu se ne dopada neki zakonom propisani praznik, on može, poput Milanovića, izjaviti da to nije nikakav državni praznik, i neka ga slavi i obilježava tko kako hoće ili neće.
Kad ćemo 5. kolovoza obilježavati Dan pobjede, domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, i kad će na ovoj svečanosti govoriti Milanović, (jer mu se to dopada), je li bi bilo u redu da oni kojima se ne sviđa njegova nazočnost na ovom skupu, jednostavno se dignu i napuste ga, kad on počne držati „prodike“, tim više što on uistinu nema ništa s veličanstvenom pobjedom hrvatske vojske u Oluji95.?
Inače, program Hrvatske radiotelevizije (HRT), 30. svibnja, bio je sastavljen gotovo bez nekih zapaženijih emisija o ovom danu, (kao da ga je sastavljao Milanović), bez domoljubnih filmova i koncerata, bez ičega što je bilo važno za Dan hrvatske državnosti.
Spomenimo još da je u dvorani Hrvatskog narodnog kazališta (HNK), u Zagrebu, u petak, u večernjim satima, održana svečana akademija, ali ne za narod, već za odabrane. Izostala je i minuta tišine za sve poginule, nestale i umrle hrvatske branitelje, kao i za utemeljitelja hrvatske države dr. Franju Tuđmana, što je u ovakvim prigodama neizostavno.
No, i na ovoj svečanosti bilo je zanimljivo promatrati uzvanike, kad se svirala i pjevala hrvatska himna. Jedni su (manji dio) držali ruku na srcu, a drugi „gledali u zrak ili u pod“.
Kakva je to poruka?
Oni koji drže ruku na srcu su „za Hrvatsku“, a oni koji „gledaju u pod“ vjerojatno su za neku drugu državu, ili…?
Sve u svemu, najbolje je prošao ne mali broj Hrvata koji su „slavili“ ovaj dan od petka do nedjelje negdje na moru, ili u planinama, ili u vinogradima, uz janjetinu i dobre gemište!
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)
Milanović ponovno omalovažio Dan državnosti
