Još u vrijeme komunizma, ratovalo se protiv Titove Jugoslavije. Spomenut ćemo tek pripadnike Hrvatske oružane postrojbe „Planinske lisice“, poznatije kao Bugojanska skupina, odnosno Fenix skupina. Oni su ušli na podruje bivše Jugoslavije 20. lipnja 1972., s ciljem da pokrenu pobunu i sruše Jugoslaviju.
Nisu uspjeli - uhitili su ih i mučili i na kraju pobili kao zečeve.
Vjerovali su da će im se pridružiti i nezadovoljni narod s Titovom politikom, ali to se nije dogodilo. O ovoj akciji na široko i dugačko pisao je navodni bivši Udbaški novinar Đorđe Ličina, trovajući svojim člancima i knjigama hrvatsku mladež, ali i mnoge druge.
Protiv Tita i partije, odnosno Jugoslavije, bio je i Zvonko Bušić-Taik, sa svojom suprugom. Oni su čak kidnapirali i zrakoplov, sve s ciljem da skrenu pozornost na monstruozne Titove zločine, prije svega na muke kroz koje su u njegovo vrijeme prolazili Hrvati. Dobroslav Paraga je sakupljao potpise uglednika za spas političkih zatvorenika, a Titovi suborci (Udbaši) su ga nakon toga gonili i mučili, kao malo koga. Sjetimo se još i hrvatskog književnika i mučenika Zlatka Tomičića, koji se protiv bivše Jugoslavije, borio isključivo – perom. I takve je Josip Broz zatvarao, protjerivao i mučio.
Ovakve i slične primjere mogli bismo nabrajati u nedogled.
Problem je što Republika Hrvatska još ni danas ne daje istinsku zahvalu hrvatskim domoljubima koji su živjeli i radili diljem svijeta, odnosno koji su dali i svoje živote za rušenje „tamnice naroda“ tj. Jugoslavije.
Da komedija bude veća takve ljude i dalje nazivaju „teroristima“, umjesto Junacima, tim više što su u vrijeme Tita, KOS-a i Udbe, samo najhrabriji bili u stanju suprotstaviti se propalom režimu, od kojeg nakon hrvatskog obrambenog Domovinskog rata, koji je pokrenuo i vodio utemeljitelj RH dr. Franjo Tuđman, nije ostalo – ništa.
Stoga nas je obradovala vijest da je u subotu, 24. svibnja 2025. , u organizaciji Udruge „Zvonik“ iz Bobanove Drage u Sovićima kod Gruda u Hercegovini otkriven spomenik pripadnicima Bugojanske skupine – Ivanu Prliću i Stjepanu Crnogorcu, koji su uhićeni i ubijeni bez suda i suđenja. Na taj način ostat će uspomena na ove istinske i hrabre hrvatske domoljube, kojima se i ovim potezom željelo poručiti poručuje da njihova žrtva nije bila uzaludna. Međutim, o ovim ljudima, koji su vodili rat prije rata, i davno shvatili da se Jugoslavija ne može rušiti bez oružane borbe, trebala bi i morala učiti i djeca u školi. Ali, te se Junake, nažalost, i dalje prešućuje i marginalizira.
U Hrvatskoj se, očito, više cijene i poštuju ratni dezerteri i profiteri nego ljudi koji su dali svoje živote u cilju rušenja „tamnice naroda“.
Sva je sreća što smo zahvaljujući utemeljitelju hrvatske države i prvom hrvatskom predsjedniku, odnosno hrvatskim braniteljima dobili rat protiv Srba, Crnogoraca, zločinačke JNA, pa i pripadnika Račanove udruge KPJ-SDP, jer bi prošli možda i gore nego oni koje su „osloboditelji“ mučili i ubijali nakon završetka Drugog svjetskog rata. Ovaj spomenik pripadnicima akcije Fenix72. trebao bi i morao imati svoj „nastavak“, tj. da se i po ostalim hrvatskim mučenicima, borcima za slom Titove Jugoslavije, prije Domovinskog rata, podignu spomenici ili da im se da istinska zahvala.
Sramotno je i jadno što njihova imena nisu u Registru hrvatskih branitelja, u kojem nema ni imena časnog i uvaženog Antona Kikaša, ali ni brojnih drugih, koji i dalje žive izvan svoje Domovine, koja se nažalost nije potrudila da ih vrati svojim korijenima.
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)
