Očekivanja Moskve da će velika parada pobjede biti veličanstvena i najbolje zastupljena sa svjetskim liderima lome se na strahu od mogućih incidenata i na sve brojnijim otkazivanjima dolazaka stranih visokih gostiju. Normalno jest, da svi političari procjenjuju svoje opasnosti i eto odmah su te procjene dovele do otkazivanja dolaska na paradu od strane indijskog premijera, a zatim i od indijskoga ministra obrane, pa slovačkog premijera (zbog bolesti, pa dva dana poslije malo se kao predomislio) i vjerojatni nedolazak srpskog predsjednika Vučića (zbog naglog povećanja visokog tlaka, prema savjetima ljekara nije za veća opterećenja i putovanja).
Prije toga je i mađarski premijer Viktor Orban najavio, da ne može doći u Moskvu. Navodno su ruski vođe na čelu s autokratom Putinom „bijesni“ na Zelenskoga što više nije za trodnevno primirje, a posebno u čast parade ispred Kremlja u Moskvi. Zelenski je odmah uzvratio, da on jest za trodnevno primirje“ i to odmah ne čekajući dan parade, ali ne trodnevno nego najmanje 30 dana“. I naravno ruski agresori nisu zadovoljni i govore kako je to od Zelenskoga „grozno, nacističko i fašističko“. Međutim, grozno je nešto sasvim drugo.
S pravom i velikim razlogom Rusiji, željnoj daljih osvajanja europskih teritorija grozno teško je palo „15 minuta razgovora Trumpa i Zelenskoga usred Vatikana“, u vrijeme pokopa pokojnoga Svetog oca Pape Franje. Ako pogledate aktualne analize, procjene, ocjene i svježe pomake u odnosima na relaciji SAD-Ukrajina, te SAD-Rusija zamijetit ćete da je tih 15 minuta bitno promijenilo sliku traženja rješenja između rata i mira u Ukrajini. Došlo je do nagle promjene u retorici američkog predsjednika Donalda Trumpa prema rusko-ukrajinskom ratu. Unatoč tom značajnom pomaku, u Ukrajini još vlada nevjerica, da će kako kažu „uskoro nužno doći do nekog većeg pristupa mirovnom sporazumu“, ali za državu, koja je velika žrtva agresije puno znači, da SAD okreću stvari od prednosti, koju su davali Rusiji i ostavljanju Ukrajine na cjedilu u pitanju nasušne velike potrebe američke vojne pomoći. S drugim riječima, nema više govora o tome da će SAD prisiljavati Ukrajinu na velika popuštanja, što bi bilo ravno kapitulaciji.
Prvi konkretni potez između SAD i Ukrajine bio je potpis sporazuma o zajedničkom iskorištavanju rijetkih vrlo korisnih minerala u Ukrajini, i to samo nekoliko dana poslije susreta Trump-Zelenski u Vatikanu. Eto sada i Zelenski ima adut za pregovore, a Rusija nadu, da će se osloboditi sankcija. Drugi potez se dogodio već sljedećega dana u obnavljanju prodaje američkoga oružja Ukrajini.
Ovaj sporazum u svim točkama bitno je utjecao na povjerenje Trumpa u Zelenskoga, jer je uvidio da je Zelenski u velikoj želji da se što prije postigne pravedan mir, a da ga Putin vara s obećanjima, koje sam ne poštuje, što je pokazao u kratkotrajnom primirju u vrijeme Uskrsnih blagdana, da su ruske snage napadale civilnu strukturu velikih gradova Ukrajine.
U analizama stvarnog odnosa i pozicija SAD i Ukrajine prevladava mišljenje da SAD još nije saveznica Ukrajini, već samo posrednik između Rusije i Ukrajine. SAD kao velika (ili najveća) vojna sila vidi velike prednosti u strateškoj poziciji Rusije i nadmoći nad ukrajinskim snagama, što prema američkim sadašnjim ocjenama vodi porazu Ukrajine u ratu s Rusijom.
Međutim, procjene ukrajinske strane su drukčije. Do sada glavna boljka naoružanje je bolje postavljeno za rješavanje, ali velike rezerve su u široj primjeni sankcija Rusiji. To je neka strateška zamka za Rusiju, a SAD nastoji iz toga izvući popustljivost Rusije. Ili s drugim riječima bitna promjena je sadašnjega stanja rata u tome, da su SAD bitno manje sklone u zahtijevanju popustljivosti Ukrajine, ali još uvijek nisu dosljednije u traženju od Rusije prestanak svih borbenih djelovanja. Da nije to možda neki strah u SAD? Ako pratimo ruske dezinformacije i najave mogućnosti proširenja agresije na druge zemlje Europe ili čak uporabu nuklearnog napada, onda možemo donekle razumjeti takvo ponašanje vrhova SAD, iako izjave iz ruskih političkih krugova govore, da su oni spremni osvojiti veliki dio Europe i to bez nuklearnoga naoružanja.
Što onda znači želja Rusije, da pokuša s još jednim trodnevnim primirjem „u čast 80 godina od pobjede nad fašizmom“? To je svakako odvraćanje SAD od pokušaja vraćanja povjerenja prema Ukrajini i zaštita od uvođenja sankcija protiv Rusije. Nije naivna primjedba Zelenskoga, da Rusija ne može predvidjeti što bi se moglo desiti za vrijeme parade i ako se što desi „Rusija će odmah okriviti Ukrajinu“. Možemo reći, da je taj potez Zelenskog provokacija, ali ima efekta u stvaranju nesigurnosti kod ruskih vlasti i u stvaranju neprijatnog ozračja, što vidimo u očito manjoj najavi dolazaka na paradu iz raznih zemalja svijeta.
Glavni strah Rusije ostaje od uvođenja novog rekordno velikog obima sankcija SAD prema Rusiji. Da će u najboljim mogućim situacijama po mir, put do mira biti dug, potvrđuju i čvrsto postavljeni ukrajinski uvjeti za mirovni sporazum.
Na prvome mjestu je to poluotok Krim, gdje u njegovoj okolini bazira ruska crnomorska ratna flota. Iako je SAD u prvoj fazi tražila od Zelenskoga, da se odrekne Krima, on je izrazio „kategorično, apsolutno neslaganje s bilo kakvom formulom, koja bi priznavala rusku okupaciju Krima“ (ova okupacija Krima ostvarena je 2014.godine u jednom danu). Inače područje Krima i okolice sve više je na udaru Ukrajinske vojske. Tako je Ukrajinska vojska u petak 2. svibnja s bespilotnim letjelicama (morski dronovi) Maguta V7 (ukrajinske izrade) vođenim raketama zrak-zrak AIM-9 Sidewinder oborila u Crno more dva ruska višenamjenska lovca Su-30, što se smatra velikim uspjehom.
Članstvo Ukrajine u NATO jest jedan od prvih prioriteta Ukrajine, iako najviše zbog nesuglasnosti (najviše zbog Mađarske.)
Do kraja rata i poslije za Ukrajinu je neprihvatljivo ukidanje sankcija, niti ograničenja u veličini i opremljenosti oružanih snaga.
U svemu ovome oko uvjeta i prioriteta na strani Ukrajine su potpuno suglasne ključne europske države: Francuska, Velika Britanija i Njemačka, a u zadnje vrijeme tom bloku prema Rusiji sve više pripada i SAD.
Glavno stajalište Ukrajine u pregovorima o miru određeno je tako, da prethodno mora biti zaključeno primirje u trajanju najmanje 30 dana i onda se provjerava prihvaćanje svih uvjeta koje je postavila žrtva agresije Ukrajina.
Teško je suditi kako će se i do kada nastaviti rat Rusije i Ukrajine, prije svega zbog nepredvidljivosti u reakcijama američkog predsjednika Trumpa i zbog ne baš složne skupine 27 članica Europske unije.
Ivan Botteri
Parada straha u Moskvi
