U cijeloj ovoj situaciji oko zaoštravanja ukrajinske krize na strani Europske unije, Macron se očituje kao najodlučnija osoba za kritičko savjetovanje Trumpu u rješavanju sudbine Ukrajine, teške žrtve ruske agresije. Dodajmo k tome, da iz pozadine malih država članica EU dolaze mudri savjeti o tome kako spasiti vrlo moguću tragediju velike Ukrajine, što bi neminovno ugrozilo opstanak sjevernih baltičkih država i drugih manjih država prema jugu Europe. Stoga je u pravu francuski predsjednik Emmanuel Macron, kada ovih dana kaže, da je započelo neko novo vrijeme za Francusku i ostale europske države. Macron je s Trumpom dogovorio sastanak u Washingtonu u ponedjeljak.
Premda je Trump dobrano nepredvidljiv, ni mi ne možemo kategorički tvrditi, što se s njim može postići. Američki predsjednik je u očitom raskoraku njegovih najava, izjava, komentara i praktičnih poteza u svjetskoj politici, koji se kreću od osvajačkih namjera na jednoj strani, do poteza kapitulacije na drugoj strani,kao što je to u teškom slučaju već trogodišnjeg rata u Ukrajini. Macron se sprema u interesu Europe, ali i čitavog zapadnog svijeta pa i u potrebi očuvanja svjetskog mira ,savjetovati i uvjeriti ili u krajnjem upozoriti Trumpa, da prema ruskom predsjedniku ne bude u slabijem podređenom ili uslužnom položaju. Evo što Macron kaže, da će poručiti Trumpu: „Prema Putinu ne smijete biti slabić. To niste vi, to nije vaš simbol ili zaštitni znak, to nije u vašem interesu. Kako ćete onda biti vjerodostojni s Kinom, ako ste slab prema Putinu?“.Ako je riječ o strateškim interesima, onda bi po Macronu trebali biti isti interesi Europe i SAD, pa i u slučaju rata u Ukrajini. Nažalost najsvježija praksa začeta u Rijadu je tome suprotna, pa Macron upozorava Trumpa: „Rusija, ako se tako nastavi, ne bi se mogla zaustaviti dalje prema Europi, pa ako okupira Ukrajinu, preuzme njezinu veliku vojsku, sa svom vojnom opremom, dobrim dijelom i vašom američkom, to bi jasno bila velika strateška pogrješka“. Kako će na takvo utemeljeno i jasno upozorenje reagirati Trump? Zavisi od njegove nepredvidljive volje i njemu poslušnih savjetnika. Macron je dogovoren i usklađen da nakon dva dana u istom cilju posjeti Trumpa i britanski premijer Keir Starmer. Obojica polaze od stajališta, da je „Rusija egzistencijalna prijetnja Europljanima nakon tako iznenađujuće promjene američke politike Trumpa prema Rusiji“.Ove dvije najveće europske vojne sile odgovorno ulaze u fazu žurnog jačanja vojnih napora, što savjetuju i drugim državama Europe. Znakovito je, da je to i poziv iz Velike Britanije, koja iako nije članica EU, ali u ovome odsutnome trenutku stoji čvrsto na jedinstvenoj stazi europskih naroda i njihovih interesa. Nije čudno, da su ove dvije države prve izrazile spremnost za angažiranje svojih vojnih snaga za zaštitno jamstvo u Ukrajini u slučaju ostvarenja mirovnoga sporazuma s Rusijom.
Prema ovim nastupanjima Macrona i Starmera očito jest, da će obojica izraziti neslaganje s tvrdnjom Trumpa, da je „Zelenski diktator i da je protiv izbora, jer je Zelenski u ratu zbog ruske agresije, što nije riječ za Putina, koji već dugo ubija svoje protivnike i manipulira s izborima“.
Macron obećava, da će jasno reći Putinu, ono najbitnije za poziciju Ukrajine, a to je „da nitko nema pravo govoriti, da Ukrajina nema pravo postati članica EU i NATO, pa bi ta činjenica morala biti dio mirovnih pregovora“. Poznato je da i Trump i Putin odbacuju mogućnost članstva Ukrajine u NATO, iako bi to mogao i trebao biti adut u pregovorima.
Na drugom susretu s Macronom sudjelovao je i slovenski premijer Robert Golob, koji je već u prvoj rečenici naglasio pred skupom europskih voditelja, da je „snaga Europe u njezinom jedinstvu, a u ovoj situaciji trebamo ojačati obrambene sposobnosti i vojne industrije. Moramo svi pozvati Putina, da prekine agresiju i tako spriječi nove žrtve“.
O samom susretu u Parizu govorio je Vojko Volk, državni tajnik za međunarodne odnose u kabinetu premjera Goloba, koji se izravno očitovao o stanju poslije susreta Rusija-SAD u Rijadu, koji nije dao zadovoljavajuće rezultate za žrtvu ruske agresije. Naprotiv, prema riječima Volka Ukrajini su postavljeni nepovoljni uvjeti za mirovne pregovore: „da se odrekne okupiranoj teritoriji, članstvu u NATO i polovici svojih ukupnih prirodnih sirovina“., a na drugoj strani „Rusiji kao agresoru nije postavljen nikakav uvjet pa ni osnovni, da prekine agresiju“. Predstavnik Slovenije je izrazio neophodnu potrebu, da se čim prije sazove izvanredno zasjedanje Vijeća Europe, što još nije odlučeno. Slovenija s time nije zadovoljna, jer prema riječima Vojka Volka „bez jačanja svoje odgovornosti Europa neće imati geopolitičke uloge u svijetu“. Da je ovih dana baš tako tumačena pozicija Europe vidi se po tome što na sastanku u Rijadu nije bila pozvana EU, već naprotiv i s američke i ruske strane je tu okolnost opravdavano da to nije stvar Europe. Naravno, po tome onda ni Ukrajine.
Što se onda može očekivati od novih sastanaka i pokušaja mirovnih pregovaranja? Sve zavisi od stupnja i čvrstine jedinstva Europe i od uspjeha uvjeravanja SAD, da je to i njen dugoročni interes. Ako tako gledamo sadašnje krizno stanje u Europi, Europljani i europske institucije bi trebali brzo shvatiti, da se jasno stavi na znanje Rusiji i SAD, da agresor se mora povući sa svih okupiranih teritorija i da mirovni sporazum ne smije ni u čemu umanjivati nezavisnost i sigurnost međunarodno priznate Ukrajine. Sve drugo bio bi poraz Ukrajine, Europe i svjetskog mira ili potencijal za još već opasnosti po mir u svijetu.
Premda je Trump dobrano nepredvidljiv, ni mi ne možemo kategorički tvrditi, što se s njim može postići. Američki predsjednik je u očitom raskoraku njegovih najava, izjava, komentara i praktičnih poteza u svjetskoj politici, koji se kreću od osvajačkih namjera na jednoj strani, do poteza kapitulacije na drugoj strani,kao što je to u teškom slučaju već trogodišnjeg rata u Ukrajini. Macron se sprema u interesu Europe, ali i čitavog zapadnog svijeta pa i u potrebi očuvanja svjetskog mira ,savjetovati i uvjeriti ili u krajnjem upozoriti Trumpa, da prema ruskom predsjedniku ne bude u slabijem podređenom ili uslužnom položaju. Evo što Macron kaže, da će poručiti Trumpu: „Prema Putinu ne smijete biti slabić. To niste vi, to nije vaš simbol ili zaštitni znak, to nije u vašem interesu. Kako ćete onda biti vjerodostojni s Kinom, ako ste slab prema Putinu?“.Ako je riječ o strateškim interesima, onda bi po Macronu trebali biti isti interesi Europe i SAD, pa i u slučaju rata u Ukrajini. Nažalost najsvježija praksa začeta u Rijadu je tome suprotna, pa Macron upozorava Trumpa: „Rusija, ako se tako nastavi, ne bi se mogla zaustaviti dalje prema Europi, pa ako okupira Ukrajinu, preuzme njezinu veliku vojsku, sa svom vojnom opremom, dobrim dijelom i vašom američkom, to bi jasno bila velika strateška pogrješka“. Kako će na takvo utemeljeno i jasno upozorenje reagirati Trump? Zavisi od njegove nepredvidljive volje i njemu poslušnih savjetnika. Macron je dogovoren i usklađen da nakon dva dana u istom cilju posjeti Trumpa i britanski premijer Keir Starmer. Obojica polaze od stajališta, da je „Rusija egzistencijalna prijetnja Europljanima nakon tako iznenađujuće promjene američke politike Trumpa prema Rusiji“.Ove dvije najveće europske vojne sile odgovorno ulaze u fazu žurnog jačanja vojnih napora, što savjetuju i drugim državama Europe. Znakovito je, da je to i poziv iz Velike Britanije, koja iako nije članica EU, ali u ovome odsutnome trenutku stoji čvrsto na jedinstvenoj stazi europskih naroda i njihovih interesa. Nije čudno, da su ove dvije države prve izrazile spremnost za angažiranje svojih vojnih snaga za zaštitno jamstvo u Ukrajini u slučaju ostvarenja mirovnoga sporazuma s Rusijom.
Prema ovim nastupanjima Macrona i Starmera očito jest, da će obojica izraziti neslaganje s tvrdnjom Trumpa, da je „Zelenski diktator i da je protiv izbora, jer je Zelenski u ratu zbog ruske agresije, što nije riječ za Putina, koji već dugo ubija svoje protivnike i manipulira s izborima“.
Macron obećava, da će jasno reći Putinu, ono najbitnije za poziciju Ukrajine, a to je „da nitko nema pravo govoriti, da Ukrajina nema pravo postati članica EU i NATO, pa bi ta činjenica morala biti dio mirovnih pregovora“. Poznato je da i Trump i Putin odbacuju mogućnost članstva Ukrajine u NATO, iako bi to mogao i trebao biti adut u pregovorima.
Na drugom susretu s Macronom sudjelovao je i slovenski premijer Robert Golob, koji je već u prvoj rečenici naglasio pred skupom europskih voditelja, da je „snaga Europe u njezinom jedinstvu, a u ovoj situaciji trebamo ojačati obrambene sposobnosti i vojne industrije. Moramo svi pozvati Putina, da prekine agresiju i tako spriječi nove žrtve“.
O samom susretu u Parizu govorio je Vojko Volk, državni tajnik za međunarodne odnose u kabinetu premjera Goloba, koji se izravno očitovao o stanju poslije susreta Rusija-SAD u Rijadu, koji nije dao zadovoljavajuće rezultate za žrtvu ruske agresije. Naprotiv, prema riječima Volka Ukrajini su postavljeni nepovoljni uvjeti za mirovne pregovore: „da se odrekne okupiranoj teritoriji, članstvu u NATO i polovici svojih ukupnih prirodnih sirovina“., a na drugoj strani „Rusiji kao agresoru nije postavljen nikakav uvjet pa ni osnovni, da prekine agresiju“. Predstavnik Slovenije je izrazio neophodnu potrebu, da se čim prije sazove izvanredno zasjedanje Vijeća Europe, što još nije odlučeno. Slovenija s time nije zadovoljna, jer prema riječima Vojka Volka „bez jačanja svoje odgovornosti Europa neće imati geopolitičke uloge u svijetu“. Da je ovih dana baš tako tumačena pozicija Europe vidi se po tome što na sastanku u Rijadu nije bila pozvana EU, već naprotiv i s američke i ruske strane je tu okolnost opravdavano da to nije stvar Europe. Naravno, po tome onda ni Ukrajine.
Što se onda može očekivati od novih sastanaka i pokušaja mirovnih pregovaranja? Sve zavisi od stupnja i čvrstine jedinstva Europe i od uspjeha uvjeravanja SAD, da je to i njen dugoročni interes. Ako tako gledamo sadašnje krizno stanje u Europi, Europljani i europske institucije bi trebali brzo shvatiti, da se jasno stavi na znanje Rusiji i SAD, da agresor se mora povući sa svih okupiranih teritorija i da mirovni sporazum ne smije ni u čemu umanjivati nezavisnost i sigurnost međunarodno priznate Ukrajine. Sve drugo bio bi poraz Ukrajine, Europe i svjetskog mira ili potencijal za još već opasnosti po mir u svijetu.
