Na žalost, ponedjeljak nije donio očekivane jasnije situacije u traženju pravednog procesa prekida rata u Ukrajini i postupnoga ostvarivanja mira. Ni konferencija o sigurnosti u Münchenu, ni upravo završen sastanak „reprezentativne ekipe“ voditelja Europe u Parizu nisu otvorili put neophodnome jedinstvenome pristupu podrški Ukrajini, žrtvi ruske agresije. Naprotiv, na drugoj strani aktivniju ulogu odigravaju SAD i Rusija u improviziranju skica konačnog rješenja ratne krize u Ukrajini. U prvim nastupima drugorazrednih političara ove dvije najveće svjetske sile traže se rješenja mira u Ukrajini, bez Ukrajine, rješenja garancija europske sigurnosti, bez sudjelovanja europskih država i posebice Europske unije. Što to mogu dogovoriti ovoga utorka u Saudijskoj Arabiji ruski ministar Lavrov i američki državni tajnik Rubio, a da to bude prihvatljivo za Europu i posebice za Ukrajinu?
Recimo, da ruska strana smatra, da u pregovorima o miru u Ukrajini ne može sudjelovati Europa, jer nije za mir, što navodno dokazuje stalnim slanjem oružja Ukrajini, iako svi dobro znamo da je Rusija izvršila agresiju na Ukrajinu. Na američkoj strani se za isključivanje Europe iz pregovora traže razlozi nedovoljnih vojnih izdataka za obranu Ukrajine. Uistinu Europa je slabija zbog labavog jedinstva oko potpune podrške svih država Ukrajini i u nastupu prema SAD i Rusiji. Zna se da je učinkovita obrana koja se temelji na moći ili preciznije na vojnoj sili, a to je članstvo u NATO. Upravo tu činjenicu razočarani ukrajinski predsjednik Zelenski postavlja u kontekst onoga što je bilo na sastanku u Parizu.
On odgovara jasno i praktično sa primjerom: „Pitanje potencijalnoga članstva Ukrajine u Natu ne možete tek tako isključiti iz pregovaračkoga procesa o kraju. Kod toga mislim na povlačenje američke vojske iz Afganistana što je dovelo do kaotičnoga stanja“. U ovom ratu u Ukrajini, prema mišljenju Zelenskoga „trebalo se reagirati još u srpnju prošle godine kada je bilo najavljeno da će Ukrajina primiti službeni poziv u NATO, ali to se nije dogodilo, jer se smatralo da do pristupa u članstvu treba doći tek na kraju rata“, a takav odnos sada ima i Trump i šef Pentagona Hegseth“, što je kritizirao njemački ministar obrane Pistorius ocjenom, da to znači zapravo „popuštanje Rusiji prije početka pregovora“. Zelenski s obzirom na odnos snaga u ratu, vidi rješenje onda samo u ulasku NATO trupa u Ukrajinu ili da Ukrajina ima vojsku, koja bi po veličini bila slična ruskoj vojsci.
Posebni izaslanik za Ukrajinu i Rusiju general Keith Kellogg ide još dalje pa kaže, da „fizički ne vidi Europu za pregovaračkim stolom o Ukrajini“.
Problem započinje u jedinstvenom nastupu Europe. O tome, pod dojmom sastanka u Parizu slovenska ministrica vanjskih poslova Tanja Fajon dala je odlučnu i temeljitu izjavu: „Moje čvrsto uvjerenje jest, da mora Europa sada, više nego ikada prije, nastupati jedinstveno i vrlo samopouzdano. Moramo odlučiti ili uputiti svoje vojnike na bojišta ili plaćati. Svaki mirovni dogovor mora biti prihvatljiv za Ukrajinu. Nećemo prihvatiti ništa što bi bilo Ukrajini usiljeno“, rekla je Fajon a onda pozvala na jačanje samopouzdanja u odnosima sa SAD: „Svakoga dana se puno bavimo s neočekivanim informacijama, koje dolaze iz Bijele kuće. Moramo se više baviti sa sobom, i o tome kako izgraditi čvrstu otpornost EU“.
Moramo reći, da nije u Parizu bilo nekih konkretnijih novih prijedloga, ali vrijedi naglasiti nekoliko zaključaka iz kraćih izjava sudionika i predstavnika vrha EU i NATO. Jednoglasno su se svi sudionici složili, da „moraju europske države bitno povećati izdatke za obranu“, da „Europa mora biti spremna igrati vodeću ulogu u stvaranju garancija zaštite i sigurnosti Ukrajine“.
O tome kako vide budućnost Ukrajine sudionici sastanka europskih voditelja u Parizu potvrdili su, da „Ukrajina zaslužuje mir na temelju moći, mir koji će uvažavati njezinu nezavisnost i teritorijalnu cjelovitost, sa snažnim garancijama sigurnosti“. Tu je, istina, bilo samo sedam država Europe, ali ipak sa porukama koje bi mogle biti prihvatljive svim članicama EU, osim Mađarske, koja se i javno distancirala zbog poznatih posebnih odnosa sa Rusijom.
