Trump ponavlja: »Sve će ići brzo i rat ćemo brzo završiti!«? Slično najavljuje i Putin. Aduti su im različiti. Trump ulazi u odnos: ja njima, oni nama još više, i tako američki predsjednik uspostavlja odnos s Ukrajinom. Njemu su sada važni laki metali, koje Ukrajina ima u izobilju. Zelenski pristaje na tu trampu, samo da se ide prema kraju rata, ali Putin za pregovore traži još veći osvojen prostor i svakako oslobođenje ruske pokrajine Kursk. Međutim, niti jedno ne ide. Američka vojna pomoć Ukrajini kasni, vjerojatno je to namjerno, da bi se odazvali u europskim državama i pomogli Ukrajini. Ponašanje najbogatijih država zapadne Europe govori, da tim zemljama sada Ukrajina nije prioritet.
Oni gledaju na Ameriku, a Amerika gleda na njih, Ukrajina čeka i jedne i druge i pomaže se sama koliko može. Političari i diplomati zapada pripremaju se za Konferenciju o sigurnosti koja se održava od 14. do 16. Veljače u Münchenu. Najave sudionika govore, da će glavno pitanje biti dovođenje mirovnih snaga u Ukrajinu, u zonu razgraničenja ili neutralne zone između dvije strane. Neke države EU jesu za takav koncept, a neke nisu.
Za političke analitičare i iskusne političare, diplomate a posebice za vojne povjesničare možemo očekivati iste ili slične reakcije u stilu: Sve je to viđeno u Korejskom ratu, koji za 75 godina nije praktično završen. To današnja Europa ne bi smjela učiniti, a možda se to ipak dogodi. S druge strane možemo se pitati gdje je kraj ambicija Putina u širenju prostora današnje Rusije? Poslije nekih neuspjelih vojnih intervencija u Aziji, ruski predsjednik je odlučio povratiti i proširiti teritorij Rusije na zapad, sjever i jug Europe. Krenuo je s Ukrajinom. Zašto? Proruska vlast je pala na izborima, a nove snage žele sačuvati Ukrajinu nezavisnom i suverenom na cijeloj svojoj teritoriji(u koju se uključuje i poluotok Krim), dakako više, puno više usmjerenom prema razvijenijoj, bogatiji i demokratski stabilnoj, prijatnijoj Europi. Rusija je potencirala sve opasnosti za svoj interes, a posebno ono što nije u skladu s ambicijama širenja Velike Rusije. Prvi veliki korak i možda neki veliki ili generalni test jest kako će proći ta velika ruska protueuropska avantura, zamaskirana s navodnom brigom za rusku manjinu u Ukrajini.
Uistinu to je brojčano jaka „manjina“ od devet milijuna ljudi ili 17.3 od 40 milijunske ukrajinske aglomeracije ljudi. Za Putina bi bilo idealno da je sprovesti trodnevni plan potpunoga pokoravanja sadašnje ukrajinske političke elite na čelu s agilnim i izdržljivim predsjednikom Zelenskim, koji za razliku od prethodnika nema nikakav kompleks ruske veličine.
Da bi se išlo dalje prema kraju treba što objektivnije sagledati stanje da na nekoliko tisuća kilometara dugoj prvoj crti bojišnice, od ruskog Kurska na sjeveru u smjeru Moskve do ukrajinske Odese na Crnome moru. Glavni strateški cilj Rusije danas jest zaključivanje više mjesečnih pokušaja probijanja obrambenih obruča i prodor u stratešku točku oko grada Pokrovsk, jugoistočno od Harkova. Bilo je pokušaja prodora u samo središte grada, ali su se ruske specijalne postrojbe jurišnika morale povući uz vrlo velike gubitke pa su sada usmjerene na obilaske grada i stvaranje okruženja. Analize premještanja ruski trupa pokazuju da nedostaje svježih snaga i da oko 60 tisuća vojnika ruske armije i sjevernokorejskih trupa moraju u regiji Kursk zatvarati put ukrajinskim snagama za dalje prodore na ruski teritorij smjera Moskva.
I jedne i druge strane su prilično iscrpljene u borbama ali važnost pregovora je iznad svega najveći zadatak i Rusiji i Ukrajini, ali i njihovim saveznicima. Trump se umjesto u rješavanje pitanja jačanja ukrajinske obrane više se bavi trgovinom, i s Ukrajinom kao izvorom sirovina i carinskom barijerom prema čitavom svijetu upitne prave i učinkovite svrhe. Istodobno obje strane u sukobu sve više su okrenete borbama i napadima u zračnom prostoru,a to znači u raketnom naoružanju i poletima borbenih zrakoplova. Ukrajina, nekada najnaprednija zemlja vojne industrije Sovjetskog saveza sada sve znanstvene i stručne snage poklanja što bržem opremanju Ukrajinske vojske s izvornim najnovijim produktima njihove ratne industrije. I jedna i druga strana se na bojištu pokušava više angažirati u pripremanju manjih i većih iznenađenja. Ako je išta prihvatljivo jednoj i drugoj strani, to je razmjena zarobljenika, i vjerojatno izražena, a sve kaže i stvarna odbojnost za uvođenje stranih mirovnih snaga. Mirovne snage Rusija ne žele jer im blokiraju napredovanja na bojištu i osvajanje novih teritorija, a Ukrajini to ne odgovara jer se tako cementira osvojen teritorij u korist agresorske Rusije.
Ivan Botteri
Obećanja Trumpa bez pokrića
