Rat, pat pozicija ili pregovori o Ukrajini?

Rat, pat pozicija ili pregovori o Ukrajini?

Ako dođe do pregovora o miru i ratu situaciji, sve ipak počinje od stanja na bojištu, a ono je danas vrlo vruće, ali ipak blokirano u pat situaciji u kojoj se ne vidi kraj.
Linija fronta(prva crta bojišnice) daje vjerno ogledalo do kuda je namjeravao i do kuda je stigao ruski agresor i koliko obrana može zaustavljati, odbijati i uništavati napadne operacije agresora od sjeveroistoka do jugoistoka Ukrajine. I malo pozorniji pogled na tu sliku i dinamiku borbi može nas navesti na zaključak, da nijedna ni druga strana ne ostvaruje svoje ciljeve, koji su sve dalje od očekivanih i planiranih termina. To samo po sebi govori, da ima razloga, logike i potrebe pokrenuti pregovore s ove uništavajuće i za obje strane porazne mrtve točke. Pa ipak treba reći od čega se to polazi u pogledu na situaciju kod dvije zaraćene strane i njihovih saveznika.

Ne bi kod toga trebalo biti mjerilo što se radi ovoga vikenda kada su već počele ceremonije oko inauguracije Donalda Trumpa za njegov drugi mandat u Bijeloj kući. Naime, i jedna i druga strana, Rusi i Ukrajinci bi htjeli servirati na pregovarački stol velike zamahe ratnih pomaka. Evo ove nedjelje predsjednik Ukrajine Zelenski govori kako je „Ukrajina odbila ogromni napad bespilotnih letjelica na civilne ciljeve. U noći na 19. siječnja ruske snage lansirale su 61 bespilotnih letjelica na devet regija, među kojima i na dva najveća grada Kijev i Harkov“. Vijesti iz jednog i drugog tabora su različite. Može se razabrati što je istina i činjenice, a što je obična ratna propaganda u podizanju morala. Tako već nekoliko dana iz ruskih izvora dolaze vijesti da je osvojeno strateško mjesto Pokrovsk, dočim od strane Ukrajine izvješćuju, da su branitelji zaustavili 98 neprijateljskih napada na devet sela u blizini Pokrovska. Ako te vijesti svedemo na neku približnu realnost možemo zaključiti, da je ruska vojska blizu ulaska u neko od tih sela.

Slična je situacija oko Kurska u Rusiji gdje je bilo 12 napada ruskih i korejskih trupa na položaje ukrajinskih branitelja, ali se ne govori koliko je sela osvojeno, što znači da neko jest. U cjelini gledano crta bojišnice za proteklih mjesec dana ima minimalno protezanje na ukrajinsku stranu, ali kod više nego dvostruke nadmoći u ljudstvu i trostruke prednosti u naoružanju i streljivu ruske strane što govori o izvanredno uspješnoj obrani ukrajinskih snaga, čemu treba dodati vrlo uspješne diverzije i raketne napade ukrajinske vojske na ruski teritorij. Ustvari nema bitnih pomaka na bojištu, ali ima i teških borbi i velikih gubitaka. 

Prema načinu borbi, zamjetno veći gubitci su na rusko-korejski strani, ali zasigurno ne toliki, kako se to navodi u Kijevu. Usporednim redukcijama tih pretjerivanja u povećanjima i smanjenima dolazimo do podataka, da je u jednom danu (od ove protekle subote navečer do nedjelje popodne) na ruskoj strani oko 1000 vojnika izbačeno iz stroja (oko 300 poginulo i 700 ranjeno), dok je na ukrajinskoj strani bilo oko 450 vojnika izbačeno iz stroja(oko 100 poginulo i 350 ranjeno). Sličan je odnos u gubitcima ratne tehnike, što recimo u mjerenju gubitaka oklopnih vozila, na ruskoj stranu izbačen je iz stroja jedan oklopni bataljun(oko 18 vozila), a na ukrajinskoj strani jedna oklopna četa(oko šest vozila).
Na kraju se može i treba odgovoriti na pitanje, je li ruska strana na podatcima o navodno uspješnim ofenzivama može uvjeriti svjetsku javnost, prije svega europsku, da osvojene teritorije, gdje je Rusija izvršila i referendume može i smije zadržati kao svoj teritorij? Činjenice ne govore pozitivno, odnosno u prilog ambicijama agresorske ruske strane. Rusija i osobno ruski predsjednik Putin najavljivali su, da će Ukrajinu pokoriti u tri dana, pa poslije produžili na tri mjeseca, a sada vidimo, da ni tri godine borbi nisu ni izdaleka dovoljne za ostvarenja takvih osvajačkih namjera Rusije. Ukrajina je naprotiv uspjela uzvratiti udarac Rusiji upadom svojih snaga na teritorij agresora u zahvatu strategijskog pravca Moskva-Kijev.

Dakle, Rusija nema nijedan utemeljen adut na svojoj strani za prisvajanje tuđe teritorije. Poslije inauguracije Donalda Trumpa u mnogome će razvoj događaja zavisti od zajedničke odlučne politike zapadnih saveznika, prije svega SAD, NATO i EU. Ukrajinska vojska je svojim izdržavanjem borbi i očuvanjem glavnine svoje teritorije u posjedu svojih snaga dokazala, da je moćna vojna sila i da neće tek tako na neki mig ovog ili onog svjetskog državnika sagnuti glavu i dopustiti Rusiji da proširi svoj teritorij. Pravedno bi bilo samo jedno: agresor bi morao vratiti sve osvojene teritorije Ukrajine, uključujući i poluotok Krim, te naravno snositi posljedice razaranja cjelokupnih potencijala Ukrajine, materijalnih, ljudskih i prirodnih.
Ivan Botteri

 

Hia.com.hr koristi kolačiće (tzv. cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti.