U petak je istekao rok za ulaganje kandidature za ulogu novog posrednika u dijalogu Beograd-Priština, koju na kraju siječnja po svojoj želji napušta iskusni slovački diplomata Miroslav Lajčak. Danas bivši predsjednik Slovenije Borut Pahor govori, da ga je prošle godine u travnju Lajčak nagovarao, da razmisli o kandidaturi za mjesto posrednika. U otvorenim nastupima Pahor je izražavao naklonost takvoj kandidaturi, pa je za javnost u petak navečer vijest o odustajanju Pahora od kandidature bila iznenađenje. Istina, Pahor je u širem obrazloženju, kojega ove subote prenose svi glavni slovenski mediji naveo više razloga za takvu njegovu odluku.
U politici je važno znati što je glavna nit ili pozadina nekog poteza ili ne značajnije izjave, odnosno jesu li kod toga biti sadržajni ili osobni razlozi. U ovom slučaju bitni su i jedni i drugi razlozi, što nije velika rijetkost na slovenskoj političkoj sceni.
Evo tog razloga, koji ga je navodno izbacio iz zacrtanoga puta do posrednika EU: „Osobno se zalažem za primanje novih članica EU u paketu. Poticanje što bržega pristupanja Crne gore i Albanije u EU u pogledu geopolitičke stabilnosti regije možda je prije prepreka nego poticaj“, ali priznaje da za takav njegov pogled nema razumijevanja u EU.
Bilo je pomalo čudno, zašto to Pahor mijenja svoju namjeru upravo u momentu, kada mu je istekao mandat djelovanja ureda bivšega predsjednika države. Možda je to bio pričuvni scenarij, jer je od ožujka prošle godine Borut Pahor kao ustanovitelj potvrđen i kao direktor privatnog Zavoda Prijatelji Zapadnog Balkana u novoj ulozi. Slijedila je njegova javna poruka, da „Zavod želi poticati dijalog, pomirbu, mirno rješavanje otvorenih pitanja, gospodarski razvitak i uključivanje država regije u Europsku uniju“, o čemu je zatim u travnju bila i Međunarodna konferencija u Ljubljani, koja je u savjetodavni odbor Zavoda uključila niz poznatih, uglavnom bivših političkih osoba, kao što su: predstavnica EU za vanjsku politiku Catherine Ashton, švedski premijer Carl Bildt, predsjednik vlade BiH Zlatko Lagumdžija, bugarski predsjednik Rosen Plevneliev, predsjednik Srbije Boris Tadić i hrvatska premijerka Jadranka Kosor, dakle sve bivši državni i međunarodni dužnosnici, među kojima je Pahoru najbliža bivša hrvatska premijerka. Čini se, da je Pahor ušao u Novu godinu s dvije pripremljene mogućnosti i odabrao onu u kojoj će imati veću osobnu ulogu, što njegovom karakteru, ambicijama i iskustvu kao političke osobe više odgovara. On čak sada kaže, da je razgovarao s više osoba u EU i međunarodnoj politici i došao do zaključka, da EU ne želi imati političku osobu nego diplomatu. Naravno, kod toga je njegov početni pristanak „da odmah u proljeće prošle godine preuzme ulogu posrednika EU u dijalogu Beograd-Priština“ podatak, koji govori da on nije bio protiv „diplomatske uloge“, a sada govori da bi prihvaćajući takvu ulogu samo „nastavljao politiku tehničkoga dijaloga, koja se nije dobro pokazala“.
Indikativno je pogledati kome se Pahor zahvaljuje za „podršku i pomoć“ u kandidaturi za posrednika EU: “Zahvaljujem se premijeru Robertu Golobu, predsjednici Nataši Pirc Musar i ministarstvu vanjskih poslova“!? Kod toga kako vidimo ne spominje ministricu vanjskih poslova Tanju Fajon, koja je kao i on bila predsjednica iste stranke Socijalnih Demokrata. Pahor formalno navodi da „cjelokupnoj Europskoj komisiji želi puno uspjeha u procesu širenja“ i dodaje da će i on u tome „nastojati u okviru djelovanja Zavoda Prijatelji Zapadnog Balkana“. Kod toga ne spominje slovensku diplomatsku osobu, komesaricu EU za širenje Martu Kos, ali je navodi u drugom smislu: „Izbor Marte Kos za komesaricu EU ne ide u prilog mojoj kandidaturi“. Dakle, za Pahora je ipak glavni razlog odustajanja od kandidature za posrednika EU u tome da tako ne može postati prva slovenska violina u procesu širenja EU. To je bit stvari, iako Pahor uvjeren u svoju neuvjerljivi razlog dodaje kako mu ne odgovara, da je „posrednik EU samo jednu godinu“ i da se predviđa „smanjenje financijskih sredstava za djelovanje posrednika za dijalog Beograd-Priština“.
Zaključak obrazloženja Pahora u bitnom odgovara činjenici, kada naglašava:“Moji osobni pogledi na širenje EU odstupaju od službene politike EU“. Saznanja do kojih smo došli prilikom službenog posjeta Marte Kos Ljubljani govore o velikoj spremnosti Europske komisije, da odlučno pokrene iz mrtvila, u kojemu se nalazi dijalog Beograd-Priština. I kako to obično biva u politici, ovakvo djelovanje Pahora odgovara oporbi, a usporavanje širenja EU nepovoljno utječe na stabilnost Europe. Ulazak u EU nije stavljanje svih u isti koš, nego u filter, koji propušta najprije one koji izvrše svoje zadaće.
