Ovo je tema koja zahtjeva nekoliko kolumni jer je mnogo aspekata koji su doprinijeli današnjem stanju „moderne medicine“. Osvrnut ću se samo na neke. Modernu medicinu možemo pojmiti na dva načina: kao izuzetno uspješnu što se očituje u napretku invazivnih i hitnih intervencija ali i istovremeno loše organiziranu, farmaceutiziranu medicinu koja je podlegla procesu industrijalizacije. Ljudi svakodnevno, suočeni s dnevnim problemima u ostvarenju svojih medicinskih potreba za koje ne dobivaju u mnogim slučajevima adekvatan odgovor i njegu, postavljaju legitimna pitanja poput: Imamo li dobru medicinu, Kako 'ozdraviti' medicinu ili Ide li medicina u dobrom smjeru i sl.. Pravog odgovora nema iako su razlozi takvom stanju više nego očigledni.
O problemima medicine koji su se pojavili u posljednje tri godine je dosta pisano (naravno, ne odviše u tzv. korporativnim medijima). Spomenut ću samo neke od naslova na tu temu koje bi u budućnosti valjalo elaborirati: Kvaliteta zdravstvene zaštite u većini zemalja slabija je nego prije 75 godina; Medicina više nije profesija neovisnih liječnika već je nemilosrdno materijalistička i pragmatična; Rezultati testova koji su nedavno dobivani nakon par sati danas se čekaju tjednima, mjesecima pa i godinama; Pretjerana uporaba antibiotika u ljudi i životinja; Depopulacija – ubijaju li vlade svjesno ili nesvjesno ljude; Eliminacija bolesnih i starih koji više 'nemaju nikakvu praktičnu vrijednost' (učinkovito u bolnicama i staračkim domovima); Plan je liječiti samo mlade, zdrave i korisne. Starije se ubija npr. kombinacijom morfija i benzdijazepina; Cjepiva koja često uzrokuju više štete nego koristi danas se promoviraju divljim entuzijazmom…itd.
Ovome treba pridodati i jednu relativno novu pojavu (ako izuzmemo utjecaj obitelji Rockefeller na tzv. farmaceutizaciju medicine), a to je uplitanje velikog privatnog kapitala, poglavito filantropskih organizacija iz sektora nevladinih organizacija nad kojim uopće nema adekvatne kontrole javnosti, poput npr. Billa i Melinde Gates fondacije i sličnih u financiranje državnih pa čak i međudržavnih organizacija i institucija koje kreiraju zdravstvenu politiku zemalja ili svijeta. Rezultate takvih pogubnih zbivanja vidimo u današnjem modernom zdravstvu. Situacija gdje su zbog vlastite pohlepe ali i neznanja generirani enormni problemi zahtijevati će jednu podrobnu analizu ali i što brže sankcije. Pogledajmo ponovno samo neke od javno dostupnih napisa na tu temu, a vezane pretežno uz ime Blla Gatesa: Mračna veza između iznenadnih slučajeva malarije i genetski modificiranih komaraca koje podupire Gates; Nekontrolirani utjecaj bogatstva na suvremenu medicinu; Potresna priča o biotehnologiji; Kriza javnog zdravstva uvjetovana privatnim interesima; Petljamo li se s nečim što istinski ne razumijemo (genetski modificirani mužjaci Aedes Eegypti) pušteni u tropske dijelove SAD; Agencije su zanemarile potencijalne posljedice prijetnja ekosustavima i ljudskoj populaciji; Gates podupire genetsko kockanje i istovremeno financira GlaxoSmithKline (cjepivo, lijekovi). Čini se da gledamo klasične primjere stvaranja problema i pružanja rješenja. Sumnjiva Gatesova uloga u „cjepivu“ Covid; Stjecanje poljoprivrednog zemljišta favorizirajući GMO usjeve; Licemjerje u klimatskim promjenama. Novinari nezavisnih medija postavljaju legitimno pitanje: Treba li kontroverzni Gates imati utjecaja na globalno zdravstveno pitanje. To je pitanje ne samo njegovih namjera već i sposobnosti i morala da se nosi sa zamršenom ravnotežom ekosustava planeta. S tim u vezi je i pitanje: Je li zdravlje i sigurnost svijeta u rukama pravih osoba? Tko je u naše ime dozvolio odlazak struke iz domene javnog nadzora?
Ukoliko se vlade i regulatorne agencije ne pozabave ovim pitanjima zdravstvu će biti nanesene nepopravljive štete koje se neće moći ispraviti dugi niz godina. Ovdje odmah moram napraviti odmak od privatnih zdravstvenih ustanova koje ne spadaju u ovu kategoriju i kojima velikim dijelom možemo zahvaliti premošćivanje „rupa“ suvremeno organiziranog zdravstvenog sustava.
Čak i ja koji sam dugi niz godina radio vrhunskim svjetskim zdravstvenim ustanovama te bio član tzv. europskog ministarstva zdravstva (European Medical Research Council, EMRC, European Science Fondation, ESF) zaprepastio sam se kad sam nedavno saznao da su neke vladine zdravstvene agencije (npr. MHRA od engl. Medicines and Healthcare products Regulatory Agency, UK ili EMA – European medicines agency) financirane u najvećem postotku od privatnih filantropskih institucija, mahom Zaklade B. & M. Gates. Slično je i sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom. Stoga i ne čudi činjenica da je medicina otišla u krivom pravcu. Nekada su temeljne probleme u politici medicine rješavali vrhunski stručnjaci u okviru EMRC ili sličnih organizacija. Tamo su se prepoznavali ključni problemi. Na primjeru EMRC vidimo koliko je bilo štetno ukinuti takvu jednu nekorumpiranu, izrazito kompetentnu organizaciju nakon 40 godina postojanja i izuzetno uspješnog djelovanja i zamijeniti je nekom bezimenom birokratskim uredom u Brusselsu. Današnji više ili manje iskusni ministri zdravstva pritom donose odluke i uredbe koje su pripremile takve agencije i tijela te koji u suštini ne predstavljaju ključne probleme medicine pa tako ne daju niti prava rješenja.
Jedan od problema koji se često apostrofira u vezi s problemima današnje medicine je i nedovoljna pažnja koju liječnik posvećuje pacijentu. Unatoč tome što nisu znali mnogo o biologiji i mogli su uspješno liječiti vrlo malo bolesti, liječnici u 19. stoljeću bili su vrlo cijenjeni. Dr. Jim Duthie tvrdi da je nešto o medicinskoj praksi u prijašnjim razdobljima izazivalo ogromno povjerenje, iako je očekivani životni vijek u zapadnoj Europi, domovini moderne medicine, bio samo oko 47 godina za muškarce prije 20. stoljeća ( https://www.emjreviews.com/general-healthcare/article/whats-wrong-with-modern-medicine/ ). Sada s očekivanim životnim vijekom od 80 godina ili više u većini zapadnih zemalja pomislili biste da će ljudi biti oduševljeni modernom medicinom. Duthie ne tvrdi da je produljenje životnog vijeka samo rezultat napretka kliničke medicine. Jasno je da su čimbenici kao što su sigurnost hrane, poboljšani smještaj i sanitarni uvjeti odigrali golemu ulogu; iako čak i ti pomaci, u mnogim slučajevima, imaju svoje korijene u dobrom medicinskom istraživanju, međutim, paradoksalno, što je medicina bolja, to se više ljudi okreće alternativnim zdravstvenim praksama.
Je li alternativna medicina učinkovitija od moderne? Vjerojatno ne. Ako se dokaže da alternativna terapija djeluje, ona prestaje biti alternativna i postaje medicina utemeljena na dokazima. “Umjesto da posjećuju privatne pacijente u vlastitom domu, da odvajaju onoliko vremena koliko je potrebno da saslušaju pacijentove nevolje, drže ih za ruke, osobno im daju lijekove i slično liječnici su se suočavali s ogromnim brojem vrlo bolesnih pacijenata. S ograničenim resursima, bolnice su se usredotočile na najveću dobrobit za najveći broj i postale su 'tvornice zdravlja', liječeći i predajući pacijente što učinkovitije. ”Današnji liječnici možda nam neće posveti dovoljno vremena za razgovor koji nam je potreban da smognemo hrabrosti da kažemo da zapravo nemamo tegobe; samo trebamo nekome reći o užasnoj stvari koja nam se dogodila. Kada nas se sluša, osjećamo se bolje.“
O farmaceutizaciji medicine dosta je pisano i raspravljano, iako je to donekle zabranjena tema. Posljedice farmaceutizacije su razorne. Suvremena medicina, prekomjernim propisivanjem lijekova, predstavlja veliku prijetnju javnom zdravlju. Peter Gøtzsche, suosnivač poznate Cochrane kolaboracije, procjenjuje da su prepisani lijekovi treći najčešći uzrok smrti u svijetu nakon bolesti srca i raka. Dr Aseem Malhotra navodi u članku (https://www.theguardian.com/society/2018/aug/30/modern-medicine-major-threat-public-health) zbog čega je moderna medicina velika prijetnja javnom zdravlju. Većina pacijenata neće postići nikakvo poboljšanje zdravlja od lijekova. Umjesto toga, trebali bismo se pozabaviti korijenskim uzrocima bolesti- Navodi primjere iz svoje bogate kardiološke prakse te navodi primjer kako se treba prakticirati medicina utemeljena na dokazima. To je integracija kliničke stručnosti, najboljih dostupnih dokaza i – što je najvažnije – uzimanje u obzir preferencija i vrijednosti pacijenata. Zdravstveni sustav nije, međutim, uspio zadržati ovaj zlatni standard kliničke prakse za najvažniji cilj poboljšanja zdravstvenih ishoda pacijenata.
U Ujedinjenom Kraljevstvu upotreba lijekova na recept je na najvišoj razini svih vremena. Gotovo polovica odraslih uzima barem jedan lijek, a četvrtina najmanje tri što je povećanje od 47% u odnosu na prošlo desetljeće. Poučno je primijetiti da je očekivani životni vijek u Ujedinjenom Kraljevstvu u zastoju od 2010., a usporavanje je jedno od najznačajnijih u vodećim svjetskim gospodarstvima.
Suprotno uvriježenom mišljenju, cijena starenja stanovništva sama po sebi nije prijetnja sustavu socijalne skrbi – nezdravo starenje stanovništva jest. Nedavna analiza objavljena u časopisu The Lancet otkrila je da se izdaci za zdravstvo povećati za samo 0,7% BDP-a do 2060. godine, ako duži životni vijek znači godine dobrog zdravlja.
Najveći stres za NHS (National Health Service) dolazi od upravljanja kroničnim stanjima koja se gotovo u potpunosti mogu spriječiti kao što su bolesti srca, visoki krvni tlak i dijabetes tipa 2. Samo dijabetes tipa 2 (pokazano je da je reverzibilan u do 60% pacijenata) zauzima približno 10% proračuna NHS-a. Uznemirujuće izvješće Britanske zaklade za srce sugerira da će se broj srčanih i moždanih udara u Engleskoj tijekom sljedećih 20 godina "povećati", jer prevalencija dijabetesa nastavlja rasti.
Ipak, umjesto da se pozabavimo temeljnim uzrokom ovih stanja kroz promjene stila života, konačne revizije dozvola za sintetsku i industrijski prerađenu i kemijski konzerviranu hranu, prioritet dajemo lijekovima koji daju – u najboljem slučaju – samo marginalne šanse za dugoročnu dobrobit za pojedince, od kojih većina neće postići nikakvo poboljšanje zdravstvenog ishoda. Stvarnost je da promjene načina života i konačno revidiranje hrane koja ne odgovara ljudskom organizmu, ne samo da smanjuju rizik od budućih bolesti, već se i njihovi pozitivni učinci na kvalitetu života događaju u roku od nekoliko dana do tjedana. Međutim, oni pacijenti koji ne pate od nuspojava od propisanih lijekova mogu shvatiti da će im se kvaliteta života pogoršati kako bi mogli uživati u malim dugoročnim dobrobitima od lijekova.
Naravno, pacijenti će možda morati koristiti oboje, ali ono što je važno je da su informacije predstavljene na transparentan način kako bi se potaknulo zajedničko donošenje odluka. Kampanja Choosing Wisely Akademije medicinskih kraljevskih koledža potiče pacijente da pitaju svog liječnika trebaju li doista lijek, test ili postupak. Ako klinička odluka nije u skladu s individualnim preferencijama i vrijednostima pacijenta, "neće uspjeti".
Izvješće koje je naručio thinktank King's Fund 2012. preporučilo je stavljanje preferencija pacijenata u središte donošenja odluka u medicini, sugerirajući da to ne bi bila samo pobjeda za etiku i politiku, već i za financije, jer podaci pokazuju da su pacijenti koji su dobili sve informacije odabirali manje tretmana. Ali više od uštede novca, radit će se o preraspodjeli resursa unutar sustava tamo gdje su najpotrebniji, u akutnoj i socijalnoj skrbi. Ovo rješenje za financijsku krizu NHS-a i pružanje najboljih prilika pacijentima za poboljšanje njihovog zdravlja zahtijevat će nacionalnu javnozdravstvenu kampanju za smanjenje količine lijekova koje stanovništvo uzima, poboljšanje načina života i pridržavanje pravih načela medicine utemeljene na dokazima koja čine zajedničko donošenje odluka prioritet u kliničkoj praksi. Ali najvažnija poruka prema Malhotri ostaje jasna: ne možete drogirati (lijekovima pretrpavati) ljude kako bi bili zdraviji.
https://epoha.com.hr/2023/08/10/akademik-kresimir-pavelic-treba-li-lijeciti-bolesnu-medicinu/
