Poznata latinska izreka glasi Verba volant, scripta manent. Iako je ta slavna rečenica (koja je postala poslovicom) Riječi odlijeću, pisano ostaje ili više uobičajeno Riječi lete, a slova ostaju rečena davno u rimskom Senatu i više je bila upotrijebljena u pravnom smislu, odnosi se ona i na tzv. lijepu književnost, na sve kvalitetno što je napisano. A kod nas se dosta piše, ali i prevodi pa i čita (ma što netko mislio o tome!), pa je Noć knjige (od 22. do 25 travnja) i te kako dobrodošla manifestacija. Drago mi je što ove godine traje zapravo četiri dana, ili, kako je rekla, predstavljajući 11. izdanje te najmasovnije kulturne manifestacije u RH u Galeriji kupola Gradske knjižnice Zagreb, Dobrila Zvonarek iz NSK, „ove godine Noć knjige je postala pomalo eskimski dugačka pa traje četiri dana, a njezina je tema sloboda, odnosno, knjiga kao prostor slobode, što je odgovor na trenutnu situaciju u Ukrajini, jer - povijest knjige, povijest je borbe za slobodu". Nadopunila bih gospođu Zvonarek: manifestacija je ove godine epski dugačka, kako i priliči trenutku (nakon pandemije“ i ugrozi (jer svi smo na neki način pogođeni ratom, pa težimo punoj i potpunoj slobodi).
Jedanaesta Noć knjige traje četiri dana i nudi 1100 programa širom Hrvatske
Zaštitno lice ovogodišnje Noći knjige je Perica, "moderni lakrdijaš, dvorska luda na način 21. stoljeća", po riječima Vanje Štalec iz KGZ-a.
Tu su i dvije velike obljetnice, 400. obljetnica rođenja francuskog komediografa Molièrea te 100. obljetnica hrvatske pjesnikinje Vesne Parun pa je velik broj događanja posvećen upravo njima.
Neka najprije brojke govore. Naime, sudionici su iz čitave Hrvatske, a među njima je 150 narodnih knjižnica, više od 100 knjižara, nakladnika i antikvarijata, oko 300 škola, zatim vrtići, fakulteti, razne udruge i ustanove, kazališta, muzeji, zatvori, učenički domovi, ilustratori i pisci, a održavat će se, osim na standardnim mjestima, u dvorcima, voćnjacima, kafićima, vlakovima, na ulicama gradova, te čak i u jednoj pivovari. To je sve rečeno na press konferenciji uoči manifestacije, pa su naravno spomenuti i organizatori, a to su Zajednica nakladnika i knjižara, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, Knjižnice grada Zagreba, portal Moderna vremena, udruga Knjižni blok, udruga za zaštitu prava nakladnika ZANA i Hrvatska udruga školskih knjižničara.
Zašto ih valja spomenuti? Je u ovo vrijeme bremenito teškoćama svojim vrijednim radom, ali stalno, a ne samo u Noći knjige, nastoje ponuditi čitateljima vrijednu književnost, jer se „bore“ s novim modernim ponekad vrlo trivijalnim i „prizemnim“ tehnologijama (koje su ipak, kad su u službi knjige. I te kako korisne) i brzim načinom života koji malo vremena ostavlja za užitke koji su namijenjeni duši i emocijama a ne samo tijelu i podmirenju osnovnih životnih potreba (u to na žalost ide i neminovna potreba da svaki čovjek zaradi za kupnju knjige ili posudbu, uz ostalo). Još malo o manifestaciji koja za maskotu ima lakrdijaša Pericu – kako karakteristično i višeznačno i za zamisliti se - Noć knjige u svojem 11- tom izdanju za temu ima knjige kao prostore slobode, a u njoj sudjeluje ukupno 600 sudionika s 1200 programa u 250 mjesta i gradova diljem Hrvatske. Doista impozantne brojke!
Vesna Parun, Ivica Vidović, Antun Šoljan – velikan do velikana
Istražujući nove kulturološke akcije od velikoga značaja, usput sam malo osluškivala na HRTU što urednica i voditeljica Karolina Lisak Vidović nudi kao novitete te ponudu čitateljima (a njezina riječ, kao i njezine emisije zlata vrijede). Tu je norveško književnik L. Svensen koji je knjigu nazvao Filozofija laži. Pa tvrdi kako svi lažemo, pa navodi kako ima i dobrih laži i sve tako redom, a onda dolazi do aktualnih primjera ... no – to pročitajte sami – ima veze s politikom a u ovom SOS-u je jednostavno „neću u svoju butigu“.
Ali zato hoću spomenuti kako naši književnici, pa tako i G. Nuhanović nude zanimljive teme, a to je vidljivo iz naslova romana rečenoga pisca Zavod za apatiju. On duhovito, ali i ozbiljno govori o tome kako se, a sve kroz crnohumorni stil, može razotkriti naša stvarnost. Pa nam je svima bolje, lakše pri srcu. Bolje nam je i kad slavimo Vesnu Parun, pa iako je trebalo čekati okruglu 100. obljetnicu njezinoga rođenja da se to i dogodi. Priznajmo svi – bila je podosta zaboravljena, gotovo kao i za života ! Eto, u MH nude njezinu autobiografsku prozu imenom Noć za pakost , pa tko slučajno ne zna da je njezin život bio sakupljen u 60 crnih vreća – ali i ako zna neka posegne za njom. Uvijek se otkrije neki novi biser Vesne buntovnice i patnice, Vesne naše miljenice. Prigodno se prodaje ta knjiga Matice hrvatske kao knjiga mjeseca za samo 50 kn. A Vesna, jedna jedina, otočanka po vokaciji i patnji i buntu, i zbog Šolte i zbog Zlarina i zbog Visa – a sve su te veze bile neraskidive, nudi stihove koji su i ljubavni i strastveni i protestni i, prije i iznad svega – za trajno čitanje podatni i za pamćenje i prodiranje do srži čovjekovoga uma - briljantni.
Još jedan otočanin, barem po izboru posljednjeg počivališta, ali i čestog mjesta za odmor za života (jer je iz Komiže i s Visa bio podrijetlom) , ovih dana (točnije 19. travnja) podsjeća nas „odozgora, s nebesa i s Mustera“ da ga 11 godina nema među nama. A mi znamo da ga ima: u našim srcima i umu, kao kad smo ga gledali kao Kaspara ili kao Servantesa u Malome mistu ili kao suparnika Guberini u „Buži ... ma tko bi nabrojio sve njegove tužno briljantne i upozoravajuće bravurozne glumačke izričaje. A sve nekako kao da neće“... Bio je zapravo samozatajan, nije HTIO glumiti veličinu iako je to bio, borio se pri kraju život as birokracijom, jer nije lako imati privatno kazalište u našim uvjetima i okolnostima .... Sretala sam ga ispred Ministarstva kulture, nagovarala ga da mi pošalje odgovore na pitanja za moju knjigu Voljeti Vis. Jer nije imao vremena za razgovor, a da će ga naći uz kompjutor kad mu bude zgodno ... uz pomoć svoje tadašnje supruge Gordane Gadžić s kojom je zdušno osmišljavao sve vezano uz njihovo kazalište Rugantino. Nije stigao, otišao je u vječnost prije toga, a tužili smo se jedan drugome kako je bavljenje kulturom u vremenu kad se ovisi o prosudbi nekog tamo birokrate (ruku na srce – sve se na to svede) težak posao. Kreativnost onda blijedi, a ustrajnost je potrebna, ali umara i čini se uzaludnim trudom ... No, važno je jedno: Ivica Vidović ostaje trajno u našem sjećanju, pa i po monografiji koja je njemu u čast tiskana, po ulogama koje su obilježile i naše živote. Tko bi onako briljantno izrekao Smojine riječi (prema Bibliji) „Ni ptice nebeske nit žanju nit oru“. Ili „lipotica...“ ili pak “još malo i don Kihote će biti gotov“ u Malome mistu ili u Velome mistu, kod drugoga Marušića „A znate li vi meštre...“...
Kad bi otišli dalje u prošlost briljantne uloge u ITD-u i Gavelli odmah bi nam bile na pameti, u mislima, sjećanju ... jer će tamo i boraviti – jer je puno toga, na svu sreću ostalo i snimljeno, a i Ivica Vidović je dosta filmova i serija snimio. Hvala mu na svakoj gesti i grimasi, kako bi rekao njegov sudrug na istome groblju Ranko Marinković. A i njega je volio, rekao mi je to s ponosom i tugom u tonu glasa, i cijenio!
Na 32. Marulićevim danima predstave i knjige zajedno
Upravo tema o nenadmašnom i nezaboravljenom Ivici Vidoviću nameće povezivanje riječi i glume, pa ovdje nekoliko detalja o 32. po redu Festivalu hrvatske drame Marulićevi dani. Napokon se izvodi 10 predstava , i tu je, u gradu pod Marjanom, napokon stiglo postpandemijsko razdoblje. Najbolje je citirati riječi izbornice Kim Cuculić, jer pogađaju „u sridu“: „ Prkoseći krizi, kazalište i dalje pokazuje svoju ustrajnost i da su nam predstave – pogotovo u današnje vrijeme – potrebne poput disanja.“
Redom će to biti uspješne predstave iz Hrvatske i inozemstva (ali prema hrvatskim autorima), uz to ići će se na Šoltu zbog Vesne Parun, bit će riječi i o drugim knjigama, kao i o onoj vrijednoj koju je analitički i istraživački za i o Ivi Brešanu napisala Grozdana Cvitan sjajno odabranoga naslova Trajni sukob s nečastivim )
Nevezano uz spomenute manifestacije, ali svakako tankom niti spojeno za prelijepu književnost, najavljuje novu knjigu i nakladnica (ali i sama književnica) Milana Vuković Runjić: bit će to krimić, roman Osumnjičeni Antuna Šoljana. Nakon Kratkoga izleta ponovno će se, sad svježe tiskan, rukopis velikog hrvatskog književnika naći na mnogim policama na istaknutom mjestu, a prije toga će se listati i čitati (pogovor Pavla Pavličića bilo je za očekivati, zar ne?). Bravo za sve one koje za tiskanje knjiga (onaj izraz izdavanje je jako nespretan, da budem blaga) imaju volje i želje, ne gledajući (samo) na profit, jer i oni moraju živjeti, nego na dobrobit za hrvatsku kulturu. Zato bravo za Nakladu Pavličić, zato bravo za Božidara Petrača koji prevodi ponovno Dantea, zato bravo za mnoge dobre i vrijedne nakladnike i njihove knjige a pogotovo za njihove vjerne čitatelje.
Možemo s pouzdanjem reći da će gotovo čitava Hrvatska živjeti krajem ovoga travnja, nakon Uskrsa koji nam i na tom polju daje novu nadu, za kulturu uopće, a pisanu i glumljenu riječ pogotovo, za ono nešto lijepo i znatiželjno u nama, za dobro, za mir i slobodu. Pa neka oni vladaju našim životima, neka rat prestane, neka ove lijepe umjetnosti, s glazbom i baletom, a umjetnost je i priroda sama koja se nekako teško ali neminovno budi: budimo ljudi jedni prema drugima, osvajajmo rečene prostore slobode. Riječi su te koje izričemo, pišemo, koje čitamo, koje nas čine ljudima. Jer njima mislimo i djelujemo. Sretno nam bilo – svima i svugdje. Nije tako teško, probajmo: lijepe stvari ponavljati, tumačiti, o njima razmišljati i pisati, loše zaboraviti ili staviti sa strane. I eto pravoga života dan po dan, riječ po riječ – knjiga nas spaja i uvijek će tako biti!
