Želite biti bogati, a stalno griješite.Zanimljivo je kako nije sve u štednji i odricanju već u razumnom ponašanju. Postoje stvari koje će vas siguno osiromašiti.
Pušenje
Pušio sam 18 godina. Na cigarete sam dnevno trošio današnjih 8 eura. Godišnje 2.920 eura. U deset godina 29.200 eura. U 18 godina 52.560 eura. To je nekih 16 četvonih metara garsonjere u kojoj se može sasvim pristojno živjeti ukoliko je raspored dobar. Uostalom, to je dobra hotelska soba s malim predprostorom, stolom i stolcem, ormarom, krevetom i kupaonicom. Putujete li, zamislite si sobu u Ibis hotelima. Ili je vrijednost odličaog automobila! Naravno, ne može se uštedjeti baš sva naveden svota jer bi dio novca sigurno bio potrošen za neko drugo zadovoljstvo, ali činjenice su tu!. O nastalim bolestima i raku pluća nakon dugotrajnog pušenja, te troškovima liječenja kako na račun države (svih građana!) tako i iz vlastitog džepa - nećemo.
Alkohol
Ujutro rakijica, u podne pivica ili vinčeko, a petak i/ili u subotu navečer opijanje s društvom... Zanimljivo je kako su pripadnici muslimanske vjere sretni, zadovoljni i zdravi bez pijenja alkohola. Čaša vina im ne predstavlja zdravlje. Radije će popiti čaj, sok i vodu. Kako su razlilčite cijene alkoholnih pića, pogledajmo računicu s pivom. Ukoliko se popije jedno pivo dnevno po cijeni od 1,25 eura (u trgovini) potrošit ćete 456,00 eura u godini dana. Kako se na jednom obično ne ostaje, a tu su i izlasci, godišnji iznos dosiže tisuću eura. Deset godina 10.000 eura, a riječ je o najjeftinijem pivu. Što je s craft pivama, vinima i žestokim pićima popijenim u kafićima? Dovoljno je da navedene iznose pomnožite s tri! Jedno opd skupljih liječenja je liječenje od ovisnosti od alkohola, a tome treba pridonijeti razorene porodice.
Precijenjena kava
Cijene kave u kafićima i drugim ugostiteljskim objektima su sve više. Uzeo sam prosječnu cijenu od 2,70 eura i na godišnjoj razini izračunao trošak od 385,50 eura. Obično se popije kavu i doma ili na poslu pa navedenom iznosu treba pridodati i taj trošak u iznosu od 150 eura ukoliko se računaju troškovi kave, šećera i struje. Na deset godina iznos je prilično upečatljiv: 5.355,00 eura! Srećom, kažu da je šalica kave dnevno dobra za zdravlje, a dvije nisu previše. Jedino nemojte zaboraviti popiti vodu nakon popijene kave, posebno espressa.
Hranjenje izvan doma i naručivanje hrane
Riječ o dva različita načina prehrane i dva različita troška. Hranjenjem u restoranima unosimo hranu više kakvoće budući da je u većini slučajeva svježe pripremljena, ponekad su obroci obilniji, a i posluženi smo čime razvijamo i održavamo društvenost. Ipak smo društvena bića! Za primjer cijena dostave hrane pogledao sam jelovnik zagrebačkog restorana Kustošija, a kojeg preporučam. Menu koji se sastoji od juhe i jela s prilogom (pecivo je uračunato u cijenu) prosječno stoji 14,00 eura. To je godišnje 5.110,00, odnosno 10.220,00 eura u 20 godina. A gdje su ostali obroci? Zajutrak, doručak, užina i večera? Hranjenje u restoranima tipa doručak (gableci, marenda) stoji slično!
Voda u bocama
Treba li posebno isticati kako je voda u bocama vjerojatni najveći „porez na budale“, kako to narod voli reći? Cijena pola litre obične vode u boci stoji 0,80 eura. Obično se popije litru flsširne, a običnu vodu kod kuće. To je na godišnjoj razini 584,00, a u deset godina 5.840,00 eura. U dvadeset godina je to poštovanja vrijedni 11.680,00 eura. Za što? Za vodu koja nije nimalo bolja od one u vodovodu?!
Video igrice
Riješimo prvo osnovne stvari. Video igrice uopće nisu loša stvar. Prvo, kod igrača odlično razvijaju tjelesne i umne reflekse, nimalo nisu nedruštvene jer ih istovremeno u društvu može igrati više osoba. Ili umreženi. Mana je što igračima oduzimaju previše vremena što je najveći problem kod mladih. Zamjene za igrice su klasične igre poput šaha, domina, igre Čovječe ne ljuti se, kartanja, kućnog ruleta i slično. Tada se razvija pripadnost i prirodan pobjednički duh.Igrice mogu i ne moraju biti veliki trošak. Prosječna cijena jedne igrice je 70,00 eura, a o količini igranja ovisi trošak. Bit je u trošenju vremena koje bi se moglo iskoristiti za svoje zdravlje ili stvaranje novih vrijednosti. Velika opasnost je teško izlječiva ovisnost u razini drogiranja ili kockanja!
Kupovina brendirane odjeće
Prisjetite se ljudi-sendviča koji su se svojevremeno pojavili i kod nas, ali nisu opstali. Je li u pitanju sramežljivost ili nešto treće - ne znam. Eh, pa tako izgleda većina mladih noseći brendirane majice sa zaštitnim znakovim (logotipima) proizvođača. Nekada su proizvođači plaćali nošenje takvih proizvoda, a sada na tome odlično zarađuju! Robne marke mogu, ali i ne moraju, jamčiti kakvoću. Uostalom razni proizvođači izmišljaju dodatne jeftinije marke kako bi zahvatili što veće tržište. Osobno nosim Lacoste polo majice jer mi osiguravaju ugled dobro odjevene osobe (i zadovoljavaju osobnu potrebu za markiranom odjećom, priznajem). Uvjerio sam se u kakvoću, ali itekako pazim gdje je proizvedena. Onu iz Perua sigurno nikada neću kupiti. Pa, da vidimo koliko se može potrošiti ili uštedjeti na polo majici.
Prosječna cijena Lacoste polo majice je 120,00 eura. U kolekciji bi trebalo imati barem šest majici, odnosno godišnje kupiti najmanje tri. Ukoliko ih godišnje kupimo tri trošak je 360,00 eura što je na deset godina 3.660,00 eura, odnosno u 20 godina 7.320. Prosječna cijena dobrih Tom Tailor polo majici je 30 eura. Kupimo li godišnje tri, potrošit ćemo samo 90,00 eura što je za deset godina 900,00, odnosno za 20 godina 1.800,00 eura. Razlika između ove dvije robne marke je nevjerojatnih 5.520,00 eura u 20 godina. Naravno, kod haljina, bluza, košulja, hlača i slično razlike su još veće. Jedino treba uvijek kupovati kvalitetne, čak i brendirane, cipele i tenisice!
Trebam novi mobitel
Kada vidim mlade s najnovijim iPhoneom (u redu, obožavam ga i ja), pitam se gdje je zakazao roditeljski odgoj. Nažalost, i mnogi odrasli redovito mijenjaju mobilne telefone kako bi se mogli pokazivati s novim modelom uređaja koji, u konačnici, koriste za poruke i javljanje na poziv.Iako mi mobitel služi u poslovne svrhe, praktično je moj pokretni ured zbog čestih putovanja na koji ne volim nositi MacBook radi bolje pokretljivosti, model mijenjam svake tri godine. I, zamislite, nimalo me ta činjenica ne ometa u poslovanju. Što se mobitela tiče, teško je odrediti troškove na godišnjoj razini, posebno na 10 ili 20 godina. No, ukoliko svake godine kupujete novi ipak je to trošak od nekih četiri do pet tisuća eura na deset, odnosno do 10.000,00 eura u 20 godina. Radije dio navedenog novca potrošimo za kvalitetnu hranu i poboljšanje kakvoće življenja, kulturno uzdizanje, putovanja… Život je zaista prekratak, a da bismo hranili „tuste guske“ na uštrb samih sebe.
