Euharistijsko slavlje za umjetnike drugu godinu za redom, a ove godine predvodio ga je biskup Šaško

- U uvodu u misno slavlje Zaziva Duha Svetoga biskup Šaško istaknuo je da je svakomu vjerniku i vjernici darovan Duh po kojemu čovjek postaje Božje remek-djelo i umjetnik kršćanskoga življenja. „Ipak, Gospodin umjetnicima povjerava posebne darove svoga Duha i ujedno ih poziva u dragocjeno poslanje suradnje s njime u djelu preobrazbe svijeta; u jačanju vjere i nade; u liječenju bolesti sebičnosti, u otvaranju pogleda za svjetlo neba“, rekao je mons. Šaško na početku misnog slavlja.

U svojoj homiliji biskup Šaško rekao je da se umjetnost obično promatra kao plod stečenih vještina i ljudskih nastojanja, kao neku vrstu zasluge. Dok istinu o umjetnosti zapravo čovjek lakše susreće ako ju gleda kao darovani trag vječnosti kojim svijet biva preobražen. „Dar, a ne zasluga; čežnja i objava, a ne proizvod“, rekao je mons. Ivan Šaško.

Uzevši primjer glazbe biskup Šaško istaknuo je tri elementa glazbenog stvaralaštva koji su općenito prisutni u svakom kulturnom izričaju – to su poniznost, krhkost i susret. „Skladatelj ne poznaje sve mogućnosti otajstva. Svaki glazbenik pred istinski velikim djelom osjeća svoje siromaštvo, ranjivost i pitanja“, rekao je Biskup.

Govoreći o krhkosti umjetničkog stvaralaštva mons. Šaško na poseban način progovorio je o (ne)uspjehu, istaknuvši da u svakoj izvedbi živi osjećaj neuspjeha. „Danas kao da nema prostora za pogrješke. Na koncertima, na snimkama kao da nisu dopušteni pogrješni tonovi. Čini mi se da kršćanstvo i tu ima proročko poslanje: odgajati za spremnost na pogrješku. Umjetnost je lijepa i po svojim pogrješakama, nesavršenostima. Umjetnost uči pogrješivosti, stavu velikodušnosti poput Isusa koji govori o sijaču koji rasipa zrnje posvuda, sije obilato. Umjetnost u sebi ima okus prihvaćanja neočekivanoga. Ako umjetničko djelo, izvedba ne sadrže poteze nepreciznosti, odražava hladnoću i odbojnost. Zadnje što bi trebalo biti ‘umjetno’ je umjetnost“, naglasio je mons. Šaško.

U drugom dijelu svoje homilije mons. Šaško govorio je o odnosu ljepote i suvremene umjetnosti, kao i značenja provokativne umjetničke dimenzije te često korištene sintagme „propitkivanja stvarnosti“ kao umjetničkog zadatka.Zaključujući svoju homiliju na tragu evanđeoske zgode izlječenja desetorice gubavaca koja započinje molitvenim vapajem: „Isuse, smiluj nam se!”, mons. Šaško poručio je umjetnicima da u tom susretu Isusa i vapijućih gubavaca pronađu nadahnuće za sebe: „svoju čežnju i svoju stvaralačku muku pretočite najprije u molitvu. Molitvom se otvaramo otajstvu, početku kojim Bog svojim Duhom po našoj vjeri čini velika djela“, zaključio je biskup.

Uoči misnoga slavlja, kazališni, televizijski i filmski glumac Joško Ševo uputio je pozdrav uime okupljenih umjetnika istaknuvši veliku radost i zadovoljstvo što je prošlogodišnja inicijativa skupine kulturnih djelatnika za zajedničkim okupljanjem na molitvu urodila plodom. „Ovaj susret u crkvi sv. Blaža na početku nove sezone umjetničkog stvaralaštva izraz je naše vjerničke svijesti da smo pozvani moliti Svevišnjega da uvijek iznova izlije na nas svoje darove, kako bismo po svojim talentima i marljivim radom mogli služiti svima onima koji vole kulturu i razumiju da je bez nje naš život suh i robotiziran“, rekao je Ševo. U svom govoru Joško Ševo pozdravio je i ministricu kulture u Vladi Republike Hrvatske dr. sc. Ninu Obuljen Koržinek, te Ivu Hraste Sočo, intendanticu Hrvatskog narodnom kazališta u Zagrebu.