Varaždinci vjekovima slave svoju Veliku Gospu u crkvi u Biškupcu pa tako i ove godine Župa uznesenja Blažene Djevice Marije na Nebo slavi svoju nebesku zaštitnicu u ponedjeljak 15. kolovoza. Na ovu proslavu u Župi se obično priprema trodnevnicom od petka do nedjelje, a ove godine to je bilo od 12. do 14. kolovoza. Trodnevnu duhovnu pripravu predvodio je vlč. Ivica Cujzek, župnik Župe sv. Fabijana i Sebastijana u Varaždinu. Na samu svetkovinu Velike Gospe euharistijska slavlja predviđena su u 7, 9, 11 i 18 sati. Svetu misu u 11 sati predslavi vlč. Ivica Horvat, župnik Župe svih svetih u Beletincu, dok završno misno slavlje u 18 sati predslavi mons. Bože Radoš, varaždinski biskup.
A Glas koncila o biškupečkoj Gospi od bezga i drugim legendama oko kipova Gospe piše:
Uz mnoga velebna hrvatska marijanska svetišta stoljećima su se iz naraštaja u naraštaj plele i najrazličitije legende. One su »običnomu« puku, koji u davnim vremenima i nije mogao poznavati duboke teološke spoznaje, čudotvorna svojstva nebeske Majke prenosile na razumljiv i dojmljiv način. Mnoge od njih govore i o vremenima kada se propast kršćanstva na našim prostorima činila tako neizbježna, kao što je doba turskih osvajanja. Naširoko je poznato da je zagovor Majke Božje 1715. godine Sinjane spasio od turske najezde. Manje je poznato, možda, da se ikoni Gospe na otočiću Badiji nedaleko od Korčule pripisuje da je otočane 1571. spasila od turske mornarice. No u nekim su predajama i vjernici »spašavali Gospu« jer su, bježeći pred Turcima, kipove i slike Gospe nerijetko ili zakopavali ili skrivali na teško dostupna mjesta kako ih osvajač ne bi oskvrnuo. Tako su podravski Molvarci zakopali lik svoje Gospe, koju je godinama kasnije iskopao vol dok je pasao travu. U Zagorju je također konjščinski župnik Benedikt zakopao Marijin kip u bistričku župnu crkvu u 16. st. te je ona bila čudesno pronađena krajem 17. stoljeća.
Turski osvajači pokušali su zariti svoju sablju i u samo srce Habsburške Monarhije pa su tako 1683. neuspješno opsjedali Beč. U svojim osvajačkim pohodima prolazili su i cestama kroz varaždinski kraj pa tako nije bez povijesnoga utemeljenja legenda u kojoj je puk pred osvajačima spašavao Gospu. Riječ je o slici Bogorodice s Djetetom Isusom u naručju, koja danas resi predivni barokni oltar župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Biškupcu, naselju u južnom dijelu Varaždina. Pretpostavlja se da su vjernici, bježeći pred Turcima, čudotvornu sliku Gospe ostavili u gustom grmlju bazge, prepuštajući ju tako Bogu na milost. Legenda je itekako jaka i dandanas jer se svaka središnja župna proslava – svetkovina Velike Gospe – među lokalnim pukom slavi kao »K Majki Božji v Bezgovini«. Nekad se i duguljasta ulica na čijoj se sredini nalazi vitka biškupečka župna crkva nazivala i »Besgova vulica«.
U davnim vremenima biškupečki su župljani bili nazivani i »čizmari« jer su od crnih bobica bazge radili tamnu boju kojom su premazivali kožu od koje su se izrađivale čizme. Bogata sakralna povijest Biškupca, koja je ipak daleko starija od turskih osvajanja – jer se prvi spomen župe javlja u vrijeme hrvatsko-ugarskoga kralja Andrije II. u prvoj polovici 13. st. – svjedoči da se u župnoj crkvi nekoć čuvao i bogato ukrašeni čudotvorni Gospin kip koji se nosio u svečanim procesijama. Glas o biškupečkoj Gospi nadaleko se širio, pa tako stari zapisi svjedoče i da je crkva privlačila velik broj hodočasnika iz širega varaždinskoga područja.
