Danas objavljujemo pjesmu Tomislava Ribića Ribočuvareva
RIBOČUVAREVA PJESMA
uvuče se u rukavac i zviždi šljukama
koje misle da je vjetar
trga lišće i svira usnama
prosipa zlato u pijesak, baca kamenje
traži slike u vodi
oblaci kao ribe spuštaju se u rijeku
paprat hladi laktove u vodi
mlade patke rastežu vratove i
nespretno lamaću krilima
danas je moj dan- šapuće dok
baca kruh ribama, mami ih
oči su mu hladne i duboke kao bunar
priča o deset djevojaka koje je spasio
od utapljanja
u svojoj svetoj ulozi, ogrnut aurom
poput Isusa stoji ponad vode
i gasi vatru na rijeci
veslom od sedefa
