Krležine Balade Petrice Kerempuha prepjevane u dramu i još redateljsko ostvarenje velikog hrvatskog redatelja Georgija Para u varaždinskome Hrvatskom narodnom kazalištu genijalan su spoj redatelja, Krležinog klasika i sjajne glumačke interpretacije domicilnih kajkavaca zahvaljujući kojima je “kaj” u Parovim Baladama zazvučao vrhunaravno. Georgij Paro i kao redatelj i kao prijatelj Krleže tom je predstavom zaokružio još jednu sjajnu varaždinsku priču o kajkavskom jeziku i to u jedinom hrvatskom nacionalnom kazalištu koje je preuzelo na sebe da ga očuva za buduća vremena.
U počast velikom hrvatskom književniku i jednom od najvećih hrvatskih redatelja i najvećih Krležijanaca, a prije nego što predstava bude skinuta s repertoara, na inicijativu intendantice Jasne Jakovljević, po prvi puta u povijesti Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu i na sam Svjetski dan kazališta ta će kazališna predstava biti direktno prenošena u program HRT-a.
Predstava je izvedena u povodu 80. godišnjice objavljivanja Krležinog, za mnoge najvećeg pjesničkog ostvarenja Balada Petrice Kerempuha.
Dramaturg je Marijan Varjačić, scenograf Aljoša Paro, kostimografikinja Jadranka Tomić, a scensku glazbu skladao je Vid Kralj Novak. U predstavi nastupaju Ljiljana Bogojević, Zdenko Brlek, Hana Hegedušić, Jan Kerekeš, Ljubomir Kerekeš i Sunčana Zelenika Konjević.
O predstavi
Parov kazališni čin, koji izvire iz Krležina teksta, poziva se na sadašnjost, a teatralizacijom kreće u sferu svojevrsne kazališne metafizike.Siromaštvo i bunt prestaju biti socijalni već postaju egzistencijalni pojmovi. Lica su uspostavljena siromaštvom kao egzistencijalnim stanjem. Unutar toga se kreću između svakodnevlja i bunta, a izlaz se definitivno pronalazi i konstatira Krležinim tekstom. Krležina poetičnost sublimira povijest i sadašnjost i ukazuje na svojevrsnu svevremenost ljudske egzistencije. Ovu predstavu označava teatarski čin trajanja, bivanja i zbivanja.
Fragmenti Krležinih Balada stvaraju zanimljive žive situacije i dijaloge prepoznatljive svakom današnjem gledatelju, a glumačkim i redateljskim činom postaju iznimnom kazališnom predstavom. Kajkavski tekst svojom specifičnošću dodatno govori o stvarnosti i poeziji kazališta istodobno, a esejistički dijelovi na štokavskom standardu, sjajan su kontrapunkt i afirmacija kajkavskim Baladama. Izuzetna glumačka igra i redateljska kontekstualizacija, redateljski koncept, stvaraju toplu predstavu koja kreće prema metafizičkom onostranom. Zanimljivo je napomenuti kako ova predstava nastaje upravo na 80. obljetnicu izdavanja Balada Petrice Kerempuha te kako se u njoj poetski poziva i na stvarnost i na oživljavanje kajkavskog, a prije svega na pitanja o ljudskoj egzistenciji.Balade Petrice Kerempuha Miroslava Krleže u režiji Georgija Para i izvedbi Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu proglašene su najboljom predstavom 9. Gumbekovih dana. Adaptacijom koja povezuje poetski svijet balada s naglašeno kritično prikazanom suvremenom zbiljom stvorena je iznimna poetska drama slojevitih značenja koja efektnom režijom i sjajnim glumačkim ostvarenjima predstavlja jedan od vrhova našeg suvremenog teatra.
