Rak nastaje zbog mutacije u DNK što ima za posljedicu nekontrolirani rast stanic. Tijelo ima mnogo načina za smanjenje rizika od razvoja raka, ali nakupljanje štete može dosegnuti granicu kad organizam više ne može eliminirati štetu te nastaje rak. Ravnoteža se također može poremetiti i prevagnuti prema raku ako imunološki sustav prestane ubijati maligne stanice. Prenosim dio teksta iz američkog tiska o problemu tzv. cjepiva i rizku od raa.
Takozvana cjepiva protiv covida mogu hipotetski doprinijeti tom ishodu na više načina. Opširno, jednostavno i sažeto opišimo neke od mehanizama putem kojih injekcije protiv covida mogu prevagnuti u nekih osoba koje će razviti rak. Zašto su ljudi zabrinuti zbog rizika od raka nakon primitka cjepiva protiv covida? Opisao je to detaljno Health Advisory & Recovery Team (HART).
Cjepiva protiv covida nisu prošla sigurnosna ispitivanja rizika od raka. Pfizer je rekao da se studije genotoksičnosti, karcinogenosti i biodistribucije „nisu smatrale potrebnima“. Čak i dok je u njihovom informativnom listu o ispitivanju pisalo: „Zbog hitne potrebe za cjepivom protiv covida-19, uz suglasnost MHRA (engleski akronim za Medicines and Healthcare products Regulatory Agency), neki od testova koji se obično zahtijevaju za novoproizvedeno cjepivo su modificirani kako bi cjepivo bilo brže dostupno za procjenu.“
Postoje brojni razlozi za zabrinutost zbog potencijalnog rizika od raka. Cjepiva hipotetski mogu doprinijeti tom ishodu na više načina:
Stalna proizvodnja mješavine stranih proteina dovest će do kronične upale i potencijalnog iscrpljivanja imunološkog sustava
Modificirani nukleotidi povećavaju rizik od raka.
Šiljasti proteini oštećuju gene koji štite stanice od raka.
Kontaminirajuća DNA može se integrirati u DNA primatelja i oštetiti zaštitne gene ili pojačati gene koji potiču rast.
Kronična upala i iscrpljivanje imunološkog sustava. Mnogi karcinomi nastaju nakon godina upale koja povećava izmjenu broja stanica. Proizvodnja proteina i pomicanje okvira čitanja može doprinijeti povećanom riziku od raka. Tamo gdje je imunološki sustav preaktivan, mogu doći do imunoloških zatajenja koja omogućuju razvoj raka.
Modificirani nukleotidi. Modificirana RNA korištena u mRNA proizvodima (promjene u slijedu nukleotida) dizajnirana je da zaštiti od imunološkog napada. Istraživači su pomoću modela na životinjama pokazali da iste promjene potiskuju one aspekte imunološkog sustava koji su ključni za sprječavanje razvoja i napredovanja raka.
Učinci proteina spike. Naše stanice neprestano obavljaju esencijalni posao sprječavanja raka. Dva gena koja su sastavni dio toga procesa su p53 i BRCA1. U lipnju 2020. godine pokazano je da bi spike hipotetski mogao međusobno reagirati s tim genima. Pokazalo se da spike protein iz virusa inhibira ovaj gen, čineći rak vjerojatnijim.
Godine 2021.također je pokazano da je spike ušao u jezgru i blokirao 90% mehanizama popravka p53/BRCA. Ovaj rad je povučen nakon 7 mjeseci. Kada su zatražene e-poruke osoba koje su tražile povlačenje, odbijeni su kako bi se zaštitile " povlaštene i povjerljive poslovne tajne i komercijalne ili financijske informacije ". SV40 promotorska regija u Pfizerovom cjepivu također se izravno veže na p53.
Infekcija virusom izložila bi ljude spike proteinu, ali to bi bilo pretežno u stanicama koje oblažu dišni put te vrlo ograničeno vrijeme i u relativno malim količinama. Štoviše, cjepni spike ima određene razlike od svog virusnog ekvivalenta, čiji značaj nije u potpunosti razjašnjen. Isto ne vrijedi za proteine cijelog protein spike-a koji su stanice stvorile nakon cijepljenja.
Koliko je dugo trajao spike nakon cijepljenja? Proizvođači su tvrdili da će ekspresija proteina spike biti kratkotrajna. Pfizer je izjavio: „Kod miševa kojima je ubrizgana luciferazna mRNA, odsutnost eksprimiranog proteina devet dana nakon doziranja ukazuje na to da je mRNA degradirana.“ Stvarnost govori drugačije. Postoje različiti načini testiranja. Većina istraživača koristi testiranje na bazi antitijela, ali tamo gdje je spike vezan za antitijela, test neće uspjeti. Različiti pristupi pokazali su proizvodnju spike-a mnogo dulje od 9 dana kod cijepljenih.
- U 3 od 13 sudionika nakon dva tjedna bilo je 150 milijardi cirkulirajućih spike proteina.
- mRNA je pronađena u krvi do najmanje 28 dana kada je mjerenje prestalo.
- Ljudi kojima je ubrizgano cjepivo Moderne imali su trombocite koji su proizvodili šiljak najmanje 40 dana.
- mRNA je pronađena u limfnim čvorovima do najmanje 8 tjedana, nakon čega je mjerenje prestalo.
- Ekspresija proteina spike u endotelnim stanicama kože prikazana je nakon 3 mjeseca.
- Krv je sadržavala masne mjehuriće (egzosome) koji sadrže spike protein koji je cirkulirao nakon 4 mjeseca kada je mjerenje prestalo.
- Godine 2023. pokazano je da je polovica skupine od 20 cijepljenih osoba još uvijek imala cirkulirajući spike protein od 69 dana do 6 mjeseci nakon injekcije, kada je studija završila. Autori su pretpostavili da je protein integriran u staničnu DNA ili u bakterijsku DNA u crijevima, što je postalo kontinuirani izvor proizvodnje spike proteina. Niti jedan od 20 necijepljenih zdravih kontrolnih osoba ili 20 pacijenata oboljelih od covida-19 nije pokazao cirkulirajući spike protein.
Vrlo je malo vjerojatno da će čak i modificirana RNA ostati aktivna toliko dugo. Stoga postoji teorijska osnova tvrdnje da se spike DNA integrirala u ljudsku staničnu DNA. Jednom kada se nađe u DNA, funkcionalni stanični aparat bi je mogao kontinuirano i trajno pretvarati u mRNA, a odatle u spike protein. Iz ovoga proizlaze dva problema. Prvo, sama prisutnost spike-a povećala bi rizik od raka kao što je gore opisano. Drugo, prisutnost spike-a tijekom ovog vremenskog razdoblja neizravan je dokaz integracije DNA. Nije jasno je li to integracija u ljudske stanice ili možda u bakterije u crijevima. Međutim, ako je riječ o prvom, to je rizik od raka jer sama integracija može oštetiti zaštitne gene ili potaknuti procese koji potiču rast. Integracija DNA također predstavlja rizik od raka.
Izravni dokaz o integraciji u DNA. Sada postoje praktični dokazi koji podupiru tvrdnju da se DNA cjepiva mogu integrirati u DNA stanice. Već je pokazano da se virus SARS-CoV-2, poput nekih drugih virusa, može integrirati u DNA, zbog čega zdravstveni djelatnici nakon pozitivnog testa moraju čekati 90 dana da im stanice sluznice odumru prije ponovnog testiranja. Pokazalo se da „cjepivo“ rezultira integracijom sekvence cjepiva u DNA stanica jetara u laboratoriju unutar 6 sati. Autori su vjerovali da je to zbog toga što stanica prvo pretvara mRNA u DNA.
Rizični čimbenici DNA integracije. Lipidne nanočestice izvorno su dizajnirane za dostavu DNA u jezgru stanice za gensku terapiju. Specifične lipidne nanočestice pretežno su dostavljale materijal u citoplazmu. Međutim, postoje jasni dokazi da je unesena i u jezgru, što povećava rizik integracije DNA. Mali fragmenti DNA ne bi trebali rezultirali kontinuiranom proizvodnjom cijelog proteina spike. Postoje tri dijela sekvence cjepiva koja bi povećala transport do jezgre. Konačno, činjenica da je DNA fragmentirana na brojne manje odsječke također bi znatno povećala vjerojatnost integracije DNA i predstavljala veći rizik od raka. Rizik od integracije je najveći tijekom stanične diobe, tako da bi sve stanice koje već prebrzo rastu bile najviše izložene riziku.
Neuspjeh u smanjenju rizika kod cjepiva. Kevin McKernan napisao je kritički rad na temu prisutnosti DNA u cjepivima i izvijestio je da je njegov rad repliciran u Njemačkoj, Japanu, Francuskoj i Južnoj Karolini. Dokazi su bili takvi da su regulatori to morali priznati, ali su pokušali umanjiti problem tvrdeći da nema funkcionalnih posljedica ove DNA bez dokaza koji bi to potkrijepili. Ispitivani proizvod nije imao istu razinu kontaminacije. Proizvod je zamijenjen masovno proizvedenim proizvodom kontaminiranim endotoksinima iz staničnih stjenki bakterija korištenih u proizvodnji i DNA. Farmaceutske tvrtke predale su regulatoru genomsku kartu koja prikazuje genetski slijed prisutan u bakterijskoj DNA korištenoj kao predložak. Izbrisan je softver koji označava SV40 virusni promotor. McKernan dalje ističe da je regulatorni zahtjev za ne- prekoračenje određenog omjera DNA i RNA u proizvodu bio zamagljen. Modernini patenti pokazuju da je kontaminacija DNA bila stvaran problem i da standardno testiranje kontrole kvalitete kvantitativnom PCR-om podcjenjuje problem. Tvrtke su s regulatorom podijelile rezultate testova korištenjem kvantitativne PCR-a koji je podcijenio razine DNA, a zatim drugačiji test za RNA kako bi precijenile te razine i time sakrile opseg problema. Čak i s ovim varkama, razine su više od deset puta veće od ograničenja regulatora. Na temelju pragova PCR testiranja, testiranje DNA u bočicama pokazalo je milijun puta više prisutnih sekvenci od broja potrebnog u covid testu da bi se netko opisao kao "slučaj".
Postoje dobri razlozi za strah od porasta broja oboljelih od raka kao posljedice mRNA cjepiva. Oni s dugotrajnim simptomima ozljeda uzrokovanih cjepivom vjerojatno su najviše izloženi riziku zbog kontinuirane izloženosti. Regulatori su katastrofalno iznevjerili javnost ovim novim proizvodima.
