Predstava "San ivanjske noći" Williama Shakespearea, jedno od najpoznatijih djela iz žanra komedije u svjetskoj književnosti, 29. prosinca, u režiji kultnog hrvatskog redatelja Paola Magellija, premijerno je izvedena na daskama Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu.
Predstava se sastoji od nekoliko povezanih priča koje se odvijaju u Ateni i čarobnoj šumi, stvarajući mješavinu ljubavi, intrige, magije i humora. Glavni zaplet prati ljubavni trokut između mladih Hermije, Lysandera, Demetriusa i Helene, dok su istodobno u šumi prisutni vilinski kralj i kraljica Oberon i Titanija, čiji, također ljubavni, problemi uzrokuju niz komičnih nesporazuma. Tu je i skupina nespretnih seljaka majstora koji pripremaju amatersku predstavu za vjenčanje kneza.
Istodobno pak Puk, šašavi sluga vilinskog kralja Oberona, dodaje komičan element priči svojim nestašlucima i čarobnim zahvatima te šuma postaje mjesto gdje se susreću stvarnost i magija, a likovi su pod utjecajem čarolija i ljubavnih napitaka. Duhovita Shakespeareova igra riječima, ljubavni zapleti, magični elementi i komični likovi čine "San ivanjske noći" neodoljivom komedijom koja istražuje prirodu ljubavi i njezinu povezanost sa svijetom mašte i snova te predstava i danas očarava publiku svojim šarmom i duhovitošću
Varaždinska produkcija zahvaljujući redatelju Magelliju, koji je ujedno i koreograf, te Barbari Rocco, kao asistentici redatelja, dramaturginji Željki Udovičić Pleština i nadarenosti ansambla sastavljenog od mahom mlađih glumaca koji pršte od energije, donosi posebnu razigranost u interpretaciji tog klasičnog djela. A talentu glumaca pridonosi i sjajna glazba Damira Martinović Mrleta i Ivanke Mazurkijević, koja je nastajala, kako je ne pressici rekao sam Mrle, s prvom izgovorenom riječi na probama i mješavina je rock balade i suvremene elektronske, tehno glazbe. Za kostime zaslužna je kostimografkinja Marita Ćopo, scenu je osmislio Ivan Marušić Klif uz asistenciju Nataše Kanceljak, a rasvjetu dizajnirao Luka Matić. Inspicijent je Vedran Dervenkar, a šaptačica Natalija Gligora Gagić.
Uprizorenje predstave "San ivanjske noći", Williama Shakespearea u režiji Paola Magellija, kako je istaknula Senka Bulić, intendantica HNK u Varaždinu plod je njezine dugogodišnje suradnje i prijateljstva s redateljem koji je dao izniman obol hrvatskoj kazališnoj umjetnosti. Iznjedrena predstava zahvaljujući takvom znalcu stoga pršti od novih ideja, kreativnosti i zasigurno je jedna od najboljih inačica u dosadašnjoj produkciji. Ukratko predstava je to bez ijedne mane te se gotovo ne može izdvojiti tko je bolje odigrao svoju rolu pritom ne mislimo samo na glumce već i na sve involvirane u predstavu i oko nje uključujući i tehničko osoblje, tonce, frizere, rekvizitere, šminkerice, garderobijere, pa do izrade kostima, plakata, videa..
U glumačkom dijelu izdvojili bismo sjajnu Helenu Minić koja se savršeno snalazi u komičnoj ulozi Titanije, u snu zaljubljene u magarca, Roberta Plemića kojemu uloga Oberona/Teseja stoji kao da je za njega napisana, te bi mu mogla biti i uloga karijere, Hanu Hegedušić koja se izvrsno nosi s vratolomijama Puka/Filostrata.
Svakako treba pohvaliti nadarene mlade glumice i glumce Deu Presečki u ulozi Hermije, Elizabetu Brodić u ulozi Helene, te jednako nadahnute Marka Cindrića, u sjajnoj interpretaciji Vratila, Roberta Španića kao Lisandra i Karla Mrkšu koji glumi Demetrija, te izvrsne glume Marinka Leša/ Petar Dunja, Filipa Eldana/Gubac i Nikše Eldana/ Frula.
Pod znalačkim vodstvom redatelja Magellija svoje najbolje izdanje dali su i Betti Lučić u ulozi Graše, vile/ te dio starije garde varaždinskog ansambla Zvonko Zečević/Hermijin otac, Darko Plovanić/Gladnica, Zdenko Brlek/Spretko. U ulogama vila nastupile su Sara Ipša, Vita Breški, Dina Drožđek i Melani Šipek.
Treba istaknuti i da je redatelj imao sreće da naiđe na tako kvalitetan glumački sastav koji i u fizičkom smislu može zadovoljiti sve pa i najzahtjevnije izazove koji se pred njih postave kao što je primjerice ples na svili, skakanje na trampolinima...i da ne govorimo o jezičnim vratolomijama.
Varaždinska predstava je duhovita, moderna, iznimno razigrana i gotovo bajkovita kakav je i sam predložak. U predstavi u predstavi redatelj se vraća u šekspirijansko vrijeme kada su ženske likove glumili muškarci, a dio autentičnosti u tom dijelu su i stihovi. Sve to u gledatelju uz katarzu pobuđuje i potrebu da i sam budan sanja…te da ove magellijevske scene i prizore iz predstave ugradi u trajnu uspomenu na kazalište i Shakespearea koji nas svojim humorom i danas uspijeva nasmijati i povući u svoj svijet mašte i magike.
Fotografije: HNK Varaždin
