Zbor Via večeras je u varaždinskoj kapucinskoj crkvi izveo "Hrvatsku misu" Borisa Papandopula. U prepunoj kapucinskoj crkvi Presvetog Trojstva u Varaždinu zbor Via nastupio je pod dirigentskim vodstvom Luke Šopara i sa solistima: Tiom Pikija, sopranisticom, studenticom solo-pjevanja na Konzervatoriju za glazbu i umjetnost u Beču, Martinom Menegoni, mezzosopranisticom, koja nastupa u opernim i koncertnim produkcijama diljem Hrvatske i inozemstva te kao solistica baroknog ansambla Lazarus, Rokom Radovanom, tenorom inače solistom opere zagrebačkog HNK i studentom na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i Matijom Meićem jednim od vodećih hrvatskih baritona te solistom opere u Münchenu.
Koncert zbora Via odisao je svježinom koju donose zborovi sastavljeni od mladih pjevača, te je njime nastavljena sjajna tradicija zborskog pjevanja koju smo navikli slušati na koncertima zbora Corus Angelicus pod vodstvom sjajnog skladatelja, orguljaša i nekadašnjega zborovođe varaždinske katedrale, Anđelka Igreca, zbora koji je redovito s iznimno zahtjevnim programima nastupao i na Varaždinskim baroknim večerima. To isto želimo i ovome sjajnom dirigentu i zborovođi jer Zbor Via obiluje sjajnim vokalima i pred njime je, ustraju li na tom putu, samo put naprijed u nove koncertne poduhvate. Njihov elan i izvrsne glasovne mogućnosti znala je prepoznati i večerašnja publika te je njihov nastup nagradila velikim aplauzom.
O Papandopulu i njegovoj misi iz pera Vedrana Lesara, mag. musicol. koji o "O Hrvatskoj misi Borisa Papandopula" kaže:
Takve su okolnosti stvorile širi povijesni okvir unutar kojeg nastaje Hrvatska misa Borisa Papandopula sa svim svojim uvjetovanostima. Skladba je to koja svojim „dimenzijama“ (traje oko sat vremena) nadilazi okvire obreda mise, ali tekstualno, a velikim dijelom i glazbeno iz njega proizlazi. Nastala 1938. ili 1939. (autorovi zapisi o vremenu nastanka nisu jednoznačni) povodom jedne obljetnice pjevačkog društva Kolo (skladana je u povodu 75. obljetnice društva, ali je praizvedena tek za 80. obljetnicu 1942. u Zagrebu), Hrvatska je misa pisana na (staro)hrvatskom jeziku i dosljedno slijedi tekst ordinarija mise. U glazbenom smislu skladba donosi sintezu raznovrsnih utjecaja.
Kao djelo koje se naslanja na dugu tradiciju misnih uglazbljenja, Papandopulova misa sadrži recidive responzorijalnog (izmjena solista i zbora) i antifonalnog načina pjevanja (izmjena dviju grupa pjevača) koji u crkvenoj tradiciji sežu još u srednji vijek. Elementi onog prvog očituju se u dijaloškom tretmanu pojedinih solista u odnosu na zbor, a onog potonjeg u dijalogu grupe solista sa zborom te dvozborju u stavcima Svet i Blagosloven. Promatramo li je u užem povijesnom kontekstu, misa nastaje neposredno prije Drugog svjetskog rata, u vremenu nacionalnog skladateljskog stila obilježenog folklornim referencama ili glazbenim jezikom koji podsjeća na onaj folklorni.
Ipak, elementi hrvatskog u Papandopulovoj misi vidljivi su više u nekom arhaičnom prizvuku i inspiraciji za njen nastanak (skladatelj sam navodi da ga je na skladanje nadahnula „iskonska ona crkvena pučka popijevka“) nego u konkretnim citatima narodnih napjeva ili imitiranju folklornog glazbenog izričaja. Misa je podijeljena u šest stavaka (Gospode pomiluj, Slava, Vjerovanje, Svet, Blagosloven, Jaganjče Božji) i izvodi se a cappella, bez pratnje instrumenata.
https://hia.com.hr/kultura/glazba/item/31296-zbor-via-veceras-je-u-varazdinskoj-kapucinskoj-crkvi-vrhunski-izveo-hrvatsku-misu-borisa-papandopula#sigProIde691badd5a
