Gradski muzej Varaždin i Galerija Zlati ajngel mjesta su održavanja nesvakidašnje izložbe, ovom prigodom akademskog kipara Vojina Hraste, koja se u sklopu Srijede u Muzeju otvorena 22. svibnja, a riječ je o njegovim instalacijama/skulpturama iz dvaju ciklusa u okviru koje su neki radovi prvi put prezentirani na izložbi u Varaždinu. Vojin je kipar mlađe generacije ali koji u svojim djelima, instalacijama i skulpturama promišlja suvremenost na jedan drugačiji način stavljajujući je u kontekst prolaska vremena i tijeka povijesti. Vojin Hraste (r. 1981., Šibenik) diplomirao je 2006. godine kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Slavomira Drinkovića. U akadenskoj godini 2006./2007. bio je suradnik u nastavi na ALU u Zagrebu kod prof. Petra Barišića. Od 2007. do 2011. godine radio je kao asistent (vanjski suradnik) na katedri Kiparstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Od 2011. godine radi kao asistent na Kiparskom odjelu ALU u Zagrebu, gdje je 2008. godine upisao i poslijediplomski doktorski studij. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu, autor je nekoliko javnih radova i dobitnik nekoliko nagrada i priznanja. Izložba je postavljena za razgled do 2. lipnja. O autoru i izložbi izjavu nam je dao Ivan Mesek, ravnatelj, GMV-a.
- Izložba je napravljena u suradnji s Galerijom Zlati ajngel i to je zajednički projekt na predstavljanju mladih umjetnika koji traje već nekoliko godina. Povezujemo, prostore, institucije i mlade umjetnike, a nakon prvog takvog projekta i profesora Gračama, tajput je naš gost opet profesor. To je Vojin Hraste, autor mlađe generacije koji ima jedan suvremeni pristup u promišljanju galerijskog prostora, gdje mu u fokusu nije sam estetski objekt kao objekt promatranja i neke estetike per se , već objekti i instalacije koji postavljaju pitanja uopće o sadašnjem trenutku umjetnosti i o tome što je objekt i što je umjetničko djelo, sto godina stara ideja od kad je Henri-Robert-Marcel Duchamp pisoar stavio u kontekst galerije i proglasio ga umjetničkim djelom.
To su pitanja kojima se uvijek iznova bave generacije mladih umjetnika, a to je čini se poruka i ovoga jer kako sam autor kaže, jedna crtica i objekti koji su se njemu urezali kao sjećanje na djetinjstvo, neki momenti koji su njemu bili bitni i koje je izložio kao takve pred oči publike. Tri su instalacije, jedna je u GMV-u, dvije u Zlatom ajngelu, svaka sa svojom posebnom tematikom. U GMV-u je evociranje na ljetovanja, kao što kaže i sam tekst na voštanim figurama: see, sun & sex, s čime se to ljetno razdoblje u mladosti i povezuje, a figure koje se drže za ruke i izgaraju u nekoj magli i nostalgična atmosfera predstavljaju neko maglovito sjećanje ludih mladenačkih dana.
U Zlatom ajngelu jedna je skulptura koja podsjeća na cvijet s očima, a zapravo predstavlja koralj, za koji kaže da mu se urezalo u sjećanje kao božanska kreacija nedostižna njemu umjetniku. I treća instalacija je replika spomenika Vojina Bakića, objekta koji je često tematiziran kroz generacije mladih umjetnika, pa čak i umjetnik koji se ove godine predstavlja na venecijanskom bijenalu, spomeniku s kojim ne znamo što bi danas, a koji su nekad bili spomenici NOB-u i socijalističkoj revoluciji. Taj spomenik je uništen, prokrom je davno devastiran, nestao, tako da i on to tematizira, tako da kaže da taj stvarno dobar spomenik kojemu je autor njegov imenjak, a danas više ne postoji može u neku ruku biti pretvoren i u namještaj, istaknuo je.
