Sapana Gandharb, keramičarka iznimne poetike, umjetnica par exellence, posebna i zbog svog nevjerojatno sofisticiranog likovnog izričaja i osebujnoga stila, koji gotovo da nema usporebe u svijetu, slovenska državljanka porijeklom iz Nepala, koja živi u blizini Momjana u Istri, ovih dana izlaže u Kerameikonovoj Galeriji K10, u Varaždinu, koju vodi Blaženka Šoić Štebih.
Ona je istinska blagodat suvremene svjetske keramike, o čemu svjedoči i njezin veleban keramičarski opus, koji plijeni pozornost ne samo umjetničkim nadahnućem već i savršeno savladanom tehnologijom. Sapana je svoj prirodni talent razvila zahvaljujući svom, na žalost nedavno preminulom poočimu, I Krmpotiću, također velikom umjetniku, a članica je hrvatskog keramičarskog udruženja Kerameikon već sedam godina.
(Na slici: umjetnici, članovi Kerameikona, na Sapaninoj izložbi)
Nakon poočimove smrti proživljava teško razdoblje sukoba s njegovom i svojom obitelji (jer je bila posvojena) koja je sudskom putem nastoji izbaciti i lišiti nasljedstva, pa ne može do svog ateljea, tako da unatoč nevjerojatnom talentu više ne može živjeti kao umjetnica. Izložba u Varaždinu, zbog toga je to vrjednija, jer Kerameikon joj je time još jednom dao priliku da njezinu umjetnost i ogroman talent vidi šira publika.
Izložbu u Varaždinu otvorila je likovna kritičarka i također sjajna keramičarka Višnja Slavica Gabout, a njezin tekst objavljen u katalogu izložbe prenosimo u cijelosti.
"Pripovijedanje priča staro je koliko i povijest čovječanstva. Mitske priče nalaze se u korijenu svakog naroda i svake kulture. U njima je čovjek od samih početaka nalazio smjernice, savjete i putokaze za snalaženje i kretanje u svome životu. Za otkrivanje smisla života te za pronalaženje puta koji bi ga trebao dovesti do ostvarivanja harmoničnog odnosa sa samim sobom, sa zajednicom i sa okolnom prirodom.
U životu današnjeg čovjeka, zatrpanog s jedne strane visokosofisticiranim tehnologijama, znanošću i konzumerizmom, a s druge svakodnevnim banalnostima i rutinom, mitske priče više ne otkrivaju smisao života, ali i dalje pokreću maštu, inicirajući poniranje u vlastitu nutrinu i promišljanje nekih vječnih tema.
Sapana Gandharb u svojim keramičkim skulpturama spaja svijet fantastičnih priča sa svijetom današnjega doba, pričajući suvremenim vizualnim jezikom – jezikom vizualnih metafora i simbola, o svijetu snovitoga i poetičnoga; nadrealnoga i podsvjesnoga.
Pričajući o osobnome i egzistencijalnome kroz pogled u fantazmagorično i mitsko. Sapanini radovi tako su svojevrsni vizualni transkripti njezinih svakodnevnih životnih strahova i opsesija, gledani kroz prizmu iskonskih mitskih priča njezina djetinjstva i njezinih nepalskih korijena. Priča u kojima obitavaju mitske nebeske ptice, sjećanja, snovi i magična bića jednoga drugog prostora i vremena. Onih u kojima žive rituali i običaji iz podneblja Sapanina porijekla, kao i ozračje filozofije, religije, simbolike i mistike iz zemlje njezinih izvornih korijena. Radovi joj zato djeluju poput putovanja kroz prostor i vrijeme: s pogledom na prošlost, s doticajem sadašnjosti i s mišlju na budućnost.
Umjetnički pristup joj je pritom strog, discipliniran, sintetičan i konstruktivan. Ona razmišlja prostorno, baveći se volumenom kao odnosom punine i praznine, a svoje skulpture uvijek smješta ambijentalno, u međusobnoj komunikaciji. Motivi koji je intrigi‑ raju su zoomorfni i biomorfni oblici preuzeti iz priča: ponajprije mitska Sveta ptica (grabljivicalešinar sup), zatim zmija, pa lotos..., što se u njezinoj interpretaciji pojavljuje kao oblo-zmijo lika, lepezasto-bodljikava ili ogoljelo-okoštana forma, postajući amblematični oblik ove autorice.
Plijeneći pozornost svojom jednostavnošću, jezgrovitošću i ekspresivniošću, ali i kolorističkom pročišćenošću, kod čega je boja svedena na crnu, bijelu i zlatnu te tako svojom profinjenom harmonijom odišući nekom uzvišenom ljepotom. Ali i kozmičkom simbolikom. Zato ove keramičke skulpture Sapane Gandharb traže misaono-filozofski pristup pri iščitavanju, jer izazivaju cijeli spektar doživljaja: od estetske ugode zbog kreativnih vizualno-haptičkih efekata, do podsvjesne nelagode – čak jeze, koju krije priča o svetim pticama i „nebeskom pogrebu“, prizivajući promišljanja o prolaznosti ljudskoga života, smrti i reinkarnaciji. "
O autorici:
Sapana Gandharb rođena je 29. 6. 1977. godine u blizini Katmandua, u Kraljevini Nepal. Još kao djevojčica susretala se s keramikom u nepalskim radionicama. Godine 2000. došla je u živjeti u Sloveniju kod obitelji Krmpotić, uz čiju se pomoć školovala i naučila slovenski jezik te 2012. godine dobila slovensko državljanstvo. U keramičkoj radionici Igora Krmpotića naučila je osnove izrade keramičkih proizvoda, a u keramici i lončarstvu dalje se usavršavala kod talijanske zajednice G. Tartini u Piranu – kod Apolonije Kreačić, zatim u Ljubljani kod Ines Kovačić te u Zavodu „Voglje“ (Voglje/Šenčur) kod Barbe Štembergar Zupan.
Sapana izlaže samostalno od 2002., a skupno od 2005. godine, na nacionalnim i međunarodnim žiriranim izložbama, na kojima su njezini radovi uvijek zapaženi po svojoj samosvojnosti, pa je za njih nekoliko puta dobila pohvale i nagrade: 2005. godine Pohvalu Obrtne zajednice Slovenije, 2007. godine Nagradu Andragoškog centra Slovenije, 2014. godine Srebrnu plaketu na izložbi Ex Tempore, Zagreb te 2014. godine Počasno priznanje žirija i Prvu nagradu publike na izložbi Ex Tempore, Piran. Živi u Istri.
