Muzej suvremene umjetnosti 28.11.2018 godine u 18 sati otvara izložbi koja nosi naslov: Andrija Maurović: Između političkih ideologija i pornografije. Izložba se može pogledati do 24.02.slijedeće godine. U fokusu ove izložbe nisu najpopularniji stripovi Andrije Maurovića s likom poput Starog Mačka, već sagledavanje njegove fragmentarne i rasute ostavštine iz drugačijeg kuta.
Od njegove smrti 1981. godine, a posebno tijekom nekoliko posljednjih desetljeća, pišući o Mauroviću zagovornici njegova djela emotivno ga uzdižu na pijedestal genijalca, za poneke je i bog hrvatskog stripa, neki drugi vide ga kao marginalca, za većinu ostaje čudak i ekscentrik, a urednici tiskanih medija hvataju se za neprovjerene, bombastične i nerijetko pogrešne informacije kako bi privukli čitatelje. Kada su ga na Akademiji upitali je li učio od Bukovca, odgovorio je potvrdno, iako je to bilo daleko od istine. Studij nije završio jer je počeo dobro zarađivati radeći ilustracije za novine, a NDH je preživio crtajući povijesne stripove
Andrija Maurović, Crni mačak, kako su ga zvali po jednom od njegovih najpoznatijih stripova, osim što je crtao stripove kao što su “Vjerenica mača”, “Ljubavnica s Marsa”, “Zlatarovo zlato”, “Podzemna carica”, “Sablasti zelenih močvara”, da nabrojimo samo neke, bavio se i ilustracijom kako za turističke plakate tako i za novine, te je radio među ostalim i za ondašnje Koprive, Jutarnji list, Novosti. Kružila je i priča, po svojoj prilici pretjerana, da bi od novca koji je zarađivao tridesetih godina 20. stoljeća, svaki mjesec mogao kupiti kuću. No, kako se inspirirao filmovima, tako je i njegov životopis bio filmski, novac nije čuvao već ga je nemilice trošio na društvo.
Autor ovog teksta i sam je bio svjedokom kada je na negdašnjem Trgu Republike (sadašnji Trg Bana Jelačića), Maurović slikao crtež veličine polovine zgrade. Za tu je prigodu bila postavljena skela po kojoj se Crni Mačak penjao. Crtež je započeo u lijevom donjem kutu, naravno, bez ikakve skice, i zavšio u desnom gornjem kutu. Naravno da je slika bila izuzetna. Pričalo se da za nju nije tažio honorar, već mu je, dok je slikao, na korištenje trebala biti puna deset litarska limena kanta s vinom kojeg je pio iz šeflje (kutljače).
-Stoga je jedino što nam ostaje istraživati Maurovićevu ostavštinu te u njegovim radovima otkrivati ne samo kakav je Maurović uistinu bio, nego i u kontekstu vremena u kojem je stvarao. Na koncu, racionalni istraživački pogled u Maurovićevu ostavštinu ukazat će na problem dosadašnje nedovoljne istraženosti ne samo Maurovićeva djela nego i cjelokupne povijesti hrvatskog stripa. Težište ovog prikaza Maurovićeva djela je utjecaj političkih promjena i dominirajućih ideologija tijekom njegova života, koje su vidljive u različitim aspektima njegova stvaralaštva. Nema nikakve sumnje da je on velikan hrvatskog stripa i da će to ostati, ali osim stripa u šezdeset godina njegova stvaralaštva nastao je čitav niz djela kojima je vizualno obogaćivao svakodnevicu brojnih generacija. Osim radova s ideološkim predznakom kao i onih s povijesnim ili pustolovnim temama, Maurović je povremeno crtao erotske i pornografske crteže i stripove, ponekad iz sasvim različitih pobuda da bi se pri kraju života posvetio slikarstvu s erotskim motivima. Riječ je o iznimno raznovrsnom opusu kako u tematskom pogledu, tako i u upotrebi različitih likovnih tehnika, a na kraju i u korištenju različitih medija: od ilustracije i karikature preko stripa do plakata i štafelajnog slikarstva - (Iz teksta dr.sc. Frane Dulibića)
Uz djela iz Hrvatskog povijesnog muzeja, Grafičke zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice i Zbirke Grada Zagreba koja se čuva u Muzeju suvremene umjetnosti, izložba će predstaviti rijetko viđena, gotovo zaboravljena i nikad izlagana djela iz privatne kolekcije Mladena Novakovića.
