U galeriji HDLU-a, 27. svibnja, u 19 sati, otvara se izložba pod naslovom Bilježnice, zagrebačke umjetnice Lee Popinjač.
U jednoj esejističkoj knjizi pisac Péter Nádas ističe da „u tekstu nisu važne samo rečenice ili rečenične krhotine koje su zapisane, već su to i one koje smo iz ovih ili onih razloga križali. Jer je ništa na mjestu križanoga i dalje ondje. Što pak tekstu daje neviđenu sigurnost“. Teke, bilježnice, sveske, defteri; kod nas su riječi za predmete s listovima papira na koje se zapisuju bilješke, crteži i skice, napomene, planovi, natuknice, vodi dnevnik čitanja knjiga, a što sve reflektira način na koji onaj koji bilježi promatra stvari. Puno se puta pokazalo kod vrsnih pisaca i likovnih umjetnika da dnevnici pružaju neprocjenjiv uvid u njihovo stvaralaštvo i okolnosti u kojima ono nastaje. Primjerice, dnevnici Käthe Kollwitz, Franza Kafke, Susan Sontag i Miroslava Krleže zasigurno nemaju samo funkciju dokumentiranja, radije refleksivnog promatranja zbilje, snova, kreativnih ideja, misli, umjetnosti; naravno i više od toga. Konvencionalni tip bilježnica ima karakterističnu naslovnu koricu koja sadrži pravokutnik za potpis vlasnika. Netko je ispuni i crtežom, šarama, ili očuva bez bilješki, ali ipak i tada je korica dotaknuta trajanjem vremena, presavijanjem, otiscima masnih prstiju, kave ili nečim drugim. Leu Popinjač privukao je ovaj predmet i motiv koji ustvari određuje kompoziciju njezinih radova manjih pravokutnih (vertikalnih) formata u kombiniranoj tehnici. Različiti likovni prikazi, kao i ranije, upućuju na njezinu neprestanu potrebu za kadrom koji je potiče na eksperiment, kao i na dugotrajan proces rada. Riječ je o trima skupinama po deset nefigurativnih radova. Prvi naslikani radovi ostaju vjerni kompoziciji korice bilježnice, zatim s gotovo svakim sljedećim radom postepeno se udaljavaju, rastvaraju i oslobađaju različite odnose boja i tonova, tišinu i ritam govora kista, otkrivajući karakter tekstilnog materijala i efekt dekorativnog uzorka. Ustvari se forma same bilježnice pokriva, ali nikad do kraja ne gubi. To podsjeća na karakteristiku suživota s predmetima koje čovjek jednostavno prestane doživljavati kao stvari jer postaju nešto više, jer se ne zadržavaju na svojoj utilitarnosti. Rekla bih da se to manifestiralo u ovom slučaju i da predstavlja nastajanje još jednog važnog ciklusa slikarice Lee Popinjač. U njemu čitamo priču koja teži da u svakom segmentu ponese cjelinu, da se nadopunjuje u svojoj različitosti sadržaja. Na drugom je pak mjestu Péter Nádas ponovno naglasio da je „važno ono što izostavljamo, ono na što ne skrećemo pozornost, što zaboravljamo, čega nismo svjesni. Kako bismo i bili svjesni, ako kao čitatelj vidimo samo ono što je napisano?“ Doista, ovim se djelima kod Lee Popinjač može motriti i ono što nije i ono što stoga jest prisutno njezinom odlukom, u procesu nepredvidivog prolaska slijepim i otvorenim ulicama koji radovima daju neuobičajenu uvjerljivost.
Nevenka Šarčević
Lea Popinjač, magistra edukacije likovne kulture, rođena je 1981. u Zagrebu. Godine 2003. diplomirala je na zagrebačkom Tekstilno-tehnološkom fakultetu. Nakon toga tri je godine radila u struci, kao viši modni dizajner, da bi 2006. upisala Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, Nastavnički odsjek. Diplomirala je na ALU 2012. godine, u klasi prof. Zlatana Vrkljana i poslije diplome radila osam godina kao profesorica likovne umjetnosti u zagrebačkoj Gornjogradskoj gimnaziji. U međuvremenu, 2014. godine započela je suradnju s Tekstilno-tehnološkim fakultetom, gdje je kao vanjska suradnica održavala nastavu pri skupini kolegija iz područja kreiranja tekstila. Od godine 2020. stalno je zaposlena na Tekstilno-tehnološkom fakultetu, trenutno u umjetničko-nastavnom zvanju docentice. Pored rada na fakultetu, kontinuirano slika i izlaže na samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu te osmišljava i vodi umjetničke radionice. Godine 2016. boravila je na dvomjesečnoj rezidenciji u Cite Internationale des Arts u Parizu (Francuska). Članica je HDLU- a i Tekstilne sekcije ULUPUH-a. Dobitnica je likovne nagrade 5. bijenala slikarstva „Ivana Vraneković - Vladimir Dodig Trokut, umjetnici umjetniku”. Živi i radi u Zagrebu.
Samostalne izložbe
Zagreb, Galerija CEKAO, „Sjećanja na pokrivaču- memory quilt“ (Krpan, Popinjač)
- Zagreb, Galerija Kaptol, Srazovi (Kovač, Popnjač)
- Biograd na moru, Zavičajni muzej grada Biograda
- Zagreb, ULUPUH, Tri autorice, tri autorska pristupa tekstilu (Pavetić, Kovač, Popinjač)
- Zagreb, Kulturni centar Mesnička, Tišine boje
- Zagreb, Galerija Karas, Far above the World
- Zabok, Regalerija, Osjetilnost boja
- Umag, MMC galerije Grada Umaga, Koža
- Zagreb, TTF galerija, Izbor radova
- Zagreb, Galerija Buljat, Mali formati II
- Zagreb, Galerija Vladimir Filakovac, „Tajna skrovišta” (Popinjač, Topić, Živičnjak)
- Zagreb, Galerija Matice hrvatske
- Zagreb, Knjižnica Marije Jurić Zagorke, „Lirika slike“ (u sklopu kustoskog kocepta i ciklusa
„Mladi likovni umjetnici u knjižnici “)
- Zagreb, Galerija Sunce, „Likovna crtica, pripovijetka , poezija“ (Popinjač, Živičnjak, Bratoš)
- Zabok, Regalerija, „Koloristički putokazi“
- Pariz (Francuska), Galerie Corridor, “ Regarder/Voir“ - EDU GRUPA
- Pariz (Francuska), Cite Internationale des Arts, Open studio – EDU GRUPA
- Varaždin, Galerija Zlati Ajngel, „Ružičnjaci“
- Zagreb, Galerija Marisall, „Put u Indiju“
