KERAMEIKON – Hrvatsko keramičarsko udruženje, u okviru programa CERAMICA MULTIPLEX 2024, od 6. srpnja – 31. kolovoza ugošćuje Sanju Stani s izložbom pod naslovom - Reciklirana realnost. Otvorenje izložbe: subota, 6. srpnja u 18 sati. Lokacija: KERAMEIKONOVA Galerija K10, Kukuljevićeva 10, Varaždin. Ulaz je slobodan. Kustosica: Višnja Slavica Gabout, povjesničarka umjetnosti i likovna kritičarka, Koordinacija: Željka Bračko, Smiljana Brezovec Meštrić, Organizator izložbe: KERAMEIKON-HKU, Hrvatsko keramičarsko udruženje, Varaždin. Izložba je realizirana uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Grada Varaždina i Varaždinske županije.
Reciklirana realnost
Recikliranje znači izdvajanje / skupljanje odbačenih predmeta i materijala, sa svrhom njihova ponovnog korištenja sa ili bez intervencije i prilagodbe. Može se reći da je fenomen recikliranja vremenski univerzalan i pojavljuje se kroz cijelu povijest, a razlozi su gotovo uvijek bili – i do danas ostali, gotovo isti: održivost i obnovljivost resursa i sirovina, pa su u osnovi praktične prirode. Reciklaža u umjetnosti, međutim, nije samo praktične, nego i duhovne – misaone, konceptualne, ali i filozofsko-kritičke i aktivističke prirode i osobito je aktualna u današnjoj suvremenoj umjetnosti, šireći komunikacijske kanale u mnoga područja kreativnog rada. Postajući, posebno u turbulentnoj svakodnevici modernog doba, taktika ponašanja i proširenog umjetničkog djelovanja suvremenog umjetnika. Umjetnika koji potrošene, odbačene, poništene, neupotrebljive i izvanumjetničke artefakte – ali i prostore, institucije, značenja ili vrijednosti kulture pronalazi i istražuje, pa ih na svoj autorski umjetnički način obnavlja i prezentira u kontekstu suvremene umjetnosti (prema Šuvakoviću).
Kad govorimo u kiparskim relacijama, reciklaže se tu javljaju kao reciklažni asamblaži i instalacije te ready-made konstrukcije, a umjetnici koji djeluju u tom proširenom kiparskom području mogu se smatrati istinskim istraživačima, jer su s jedne strane tragači i sakupljači, a s druge ludički kreativci i vizualni magičari, koji svojim suvremenim autorskim intervencijama i preinakama te promjenama konteksta daju pronađenim i odbačenim predmetima novi život, novo značenje i novu dimenziju, pretvarajući ih u umjetničke predmete visoke estetike. Upravo onako kako to u svom stvaralaštvu čini i Sanja Stani, keramičarka i kiparica suvremenog izričaja, koja na likovnoj sceni javno umjetnički djeluje već više od tri desetljeća. Inspiracijsko polazište u njezinu radu su svakodnevni odbačeni i potrošeni uporabni predmeti od metala (objets trouvés), za kojima traga, koje pronalazi i koje skuplja, da bi ih potom, poput maštovitog konstruktora, združila s keramičkim formama i tako pretvorila u inventivne skulpture, instalacije, asamblaže, ready-made konstrukte, a nekad i reciklažne mobile.
Njezina kreativna radoznalost odvodi je uvijek u nova istraživanja, koja joj svaki put otvaraju vrata novih prostora, a gledatelji su pritom uvučeni u pustolovinu otkrivanja, ne samo novih priča, nego i tajnovitih formi i njihova porijekla i značenja. Njezini pronađeni uporabni predmeti koje je tijekom stvaralačkog procesa združila u maštovite sinergije s keramičkim medijem, u novom zajedništvu izgubili su svoju primarnu funkciju (a nekad i osnovnu formu) i doživjeli metamorfozu. Metamorfozu vrijednosti (iz običnoga i odbačenoga pretvoreni su u umjetnički vrijedno), ali i transformaciju stvarnosti (iz one realno opipljive prešli su u onu recikliranu - presloženu i prividnu, često nadrealnu). Primarno disfunkcionalni, postali su međutim autorici inspiracija samom svojom formom i materijalom, omogućujući joj da s njima dalje razvije novu likovnu priču u novom prostoru i novom vremenu, u zajedništvu s keramikom. Pritom harmonizirajući sve morfološke odnose unutarnjih sila nove zajednice i neutralizirajući sva semantička napinjanja. Dozvoljavajući ipak, kao što to neki autori u reciklažama dozvoljavaju, da u radovima ostane tinjati prethodna memorija pronađenih predmeta i žižak prethodnog života. I u tome je njihova draž, jer sadrže djeliće dalekih sjećanja. Tako stari lanac od bicikla, vilica, dio nekog stroja, ili željezni dio motora, ovdje dijelovi skulptura iz serije „Uporabne kontradikcije“ (kontradikcije su jer nisu za uporabu) - čašica, pehara, čajnika...premda su davno prestali biti ono što su nekad bili, nose u sebi još tragove bivših života, pa nova priča ima višestruku slojevitost i novo bogatstvo – ne samo vizualno, nego i duhovno i memorijsko.
Stvaralački čin tu je maštovita igra, kod Sanje Stani nerijetko začinjena i humorom i nadrealističkom dosjetkom, pri čemu se miješaju zbilja i fikcija, logika - i zabuna. Tako ovdje autorica pred nas postavlja stol na kojem su čašice bez dna - ili im je rub bodljikav, vilice i žlice su drške posuda koje ne služe svojoj svrsi, čajnici nalikuju starim telefonima, a svečani vinski pehari ponosno stoje na podnožjima od kliješta i lanaca. Ovakvim neočekivanim sljubljivanjima umjetnica se na prvi pogled zabavlja, mameći osmijeh na lica i izazivajući radoznalost kako bi se otkrile točke doticanja prividnoga i stvarnoga. Ali zazivajući i propitivanje same biti odnosa uporabnosti, neuporabnosti i skulpturalnosti te najposlije važnosti vizualno-estetskih mjerila u reciklažnim asamblažima. Višnja Slavica Gabout
