Izložba Saše Ćetkovića: Oči Afrike – zabilježena dobra djela hrvatskih misionarki

Izložba Saše Ćetkovića: Oči Afrike – zabilježena dobra djela hrvatskih misionarki

 U Fotogaleriji Dubrava, Dubrava 51 a, otvara se 12. prosinca u 19 sati izložba Saše Ćetkovića pod nazivom “Oči Afrike”. Donacije za djecu Afrike možete uplatiti i skeniranjem ovog koda.

Izložba je otvorena do 30. prosinca 2022., radnim danom od 10 do 20 sati. Ulaz je slobodan. Donosimo tekst koji je o stvaralaštvu Saše Ćetkovića i posebno ovoj prigodnoj izložbi napisala Dubravka Osrečki Jakelić:

 Dani su Došašća, razdoblja od četiri tjedna prije Božića, koje katolička liturgija slavi kao vrijeme radosti, susreta, iščekivanja i nade. Unatrag više godina, možda i desetljeća, u sveopćoj društvenoj komercijalizaciji slavlja Došašća ili u popularnijoj inačici Adventa često ostaju bez vjerskih motiva; tako i božićni napjevi, poput sveznanog Stille Nacht, heilige Nacht, sa zvučnika prenapučenih trgovačkih centara ne zvuče ni tiho ni sveto. Iz djetinjstva pamtim vesele obiteljske Božiće; nisu im prethodili adventski sajmovi, a darovi pod borom bili su skromni. Sačuvala sam neke od tih darova: metalnu pernicu izrađenu u „Tvornici olovaka Zagreb“, gumenu lutku crne puti iz „Biserke tvornice igračaka“… Moj crnčić nadživio je invazije Barbika i Kenova, danas mudro sjedi među knjigama kao indirektni kazivač o različitostima kontinenata, kultura i života.

 Fotograf kao autor govori o djeci i misionarkama s velikim poštovanjem

 Saša Ćetković, fotograf širokog spektra interesa i autorskog izričaja, kroz trideset fotografija izložbe koju je naslovio Oči Afrike direktno nas uvodi u svijet napuštene pa udomljene djece u pokrajinama Affameu i Birou, u afričkoj državi Beninu. Na poziv sestre Ivančice iz Hrvatske provincije Marijinih sestara čudotvorne medaljice, Saša je prošle godine u vrijeme Došašća boravio i fotografirao u Affameu, gdje hrvatske misionarke djeluju od 1988. godine. Sestre su ondje osnovale i vode zdravstvene ambulante, domove za nezbrinutu djecu, pomažu lokalnom stanovništvu. Benin je zemlja bez sustavno organizirane zdravstvene i socijalne skrbi, bez razvijenog gospodarstva, a većina stanovništva živi u siromaštvu.
Suprotno očekivanjima, Sašine fotografije iz Afrike ne donose potresne prizore stradanja i gladi, poput kontroverznih i etički upitnih reportaža Kevina Cartera snimljenih u Sudanu, nego stvaraju ozračje nade u bolju budućnost za djecu koja su našla makar privremeni siguran dom gdje igraju igre, pjevaju, uče i mirno odrastaju. Upravo takve prizore zabilježio je Saša u Beninu, uspostavio je prijateljski odnos s djecom, prepoznao njihove emocije – veseli se njihovim radostima, poštuje njihovu zabrinutost, oduševljava se njihovom znatiželjom, otvorenošću, naziva ih Očima Afrike. Sašino ufanje je istinsko i duboko.

Uz djecu, on snima i misionarke, prikazuje širinu njihova mara i odgovornosti, brojne poslove, od uzgoja peradi, obrade vrtova, učiteljevanja i liječenja, pa do onog najvažnijeg: toplog i brižnog odnosa s djecom. One su i bjelkinje i crnkinje, neke od njih zamijenile su svoje gradske domove kolibama izgrađenim od pruća i blata, poput sestre Ivančice koja je došla iz centra Zagreba. Prema sestrama – misionarkama Saša se odnosi s izrazitim poštovanjem, sagledava njihovu požrtvovnost i odanost prema potrebitima, kako one govore. Kao i kod snimanja djece, ni ove fotografije ne prikazuju teškoće i tuge, prizore gladi, bolesti i smrti s kojima se sestre stalno susreću, nego svjedoče o postignućima malobrojnih misionarki, njihovoj radosti i zadovoljstvu zbog spašenih i dobro usmjerenih mladih života.

Svjedočanstva o doživljaju dobrote daju nadu i za djecu u Africi

Oči Afrike mogu se dojmiti idealistički, no Saša je odabrao posvjedočiti o doživljaju dobrote, o njezinim slikama i oblicima u okruženju siromaštva i beznađa, gdje je empatija rijetka pojava. Opus Saše Ćetkovića tematski je i estetski raznolik; on nije žanrovski fotograf i teško je utvrditi zajednički nazivnik njegova stvaralaštva. Samostalno izlaže dvadesetak godina i uvijek ponovno iznenadi u odnosu na ranije viđene radove. Na fotografijama koje su predstavljene na izložbi Lacrimosa iz 2018. bavi se temom smrti, snima sjene prolaznika na Mirogoju, zanemaruje njihove realistične oblike, dimenzije, priklanja se tami nad svjetlom, duhovnom nasuprot materijalnom. Kao što je u predgovoru kataloga izložbe zaključila kolegica Antonia Došen, ovom serijom fotografija zaokružena je jedna faza Sašina fotografskog stvaralaštva. 

Samostalno izlaže dvadesetak godina i uvijek ponovno iznenadi u odnosu na ranije viđene radove. Na fotografijama koje su predstavljene na izložbi Lacrimosa iz 2018. bavi se temom smrti, snima sjene prolaznika na Mirogoju, zanemaruje njihove realistične oblike, dimenzije, priklanja se tami nad svjetlom, duhovnom nasuprot materijalnom. Kao što je u predgovoru kataloga izložbe zaključila kolegica Antonia Došen, ovom serijom fotografija zaokružena je jedna faza Sašina fotografskog stvaralaštva. (...)

U svojim novim radovima koje predstavlja na izložbi Oči Afrike Saša je okrenut fotografskom realizmu i čistoći – onoj čistoći koja vjerojatno proizlazi iz njegovih misli i djela kojima je u fokusu radost, susret, iščekivanje i nada. Poželimo beninskoj djeci sa Sašinih fotografija, kao i svoj djeci svijeta, ostvarenje dobrih nada. (Sve je to, ponovimo, o stvaralaštvu Saše Ćetkovića i posebno ovoj prigodnoj izložbi napisala Dubravka Osrečki Jakelić)

Sašina poruka za kraj: Progledat ćete srcem, dođite !

Ova izložba prilika je za put u Afriku kroz fotografije koje pričaju o stvarnosti kakvu ne možemo zamisliti. Fotografije su nastale za vrijeme Sašinog boravka u zapadnoafričkoj državi Benin. Njegov put u Afriku započeo je na poziv s. Ivančice Fulir, hrvatske misionarke iz reda Marijinih sestara čudotvorne medaljice. Saša je proveo pet tjedana u Beninu s hrvatskim misionarkama iz spomenutog reda, obilazeći sela, ambulante i boraveći s djecom u sirotištima.

Družbu Marijinih sestara čudotvorne medaljice osnovala je sestra Leopoldina Brandis 1878. godine u Ljubljani. Marijine sestre svjedoče Marijinu brižnost i zauzetost za čovjeka u potrebi. Prve hrvatske misionarke iz toga reda, sestra Dorotea Dunđer i sestra Maristela Galić, u Benin su stigle u prosincu 1988. Marijine sestre danas u Beninu vode osam zajednica, tri ambulante i dva sirotišta. Sašine fotografije prikazuju sva lica Afrike - tešku svakodnevicu, ali i iskrenu radost i osmijeh afričkog čovjeka. O svom boravku u Beninu Saša kaže: „Kao fotograf sam se naputovao po mnogim zemljama, ali nikad me nitko nije tako dočekao, primio i ispratio kao ljudi i misionarke u Beninu. Iako materijalno siromašna država, Benin je bogata glazbom, plesom i osmijesima.“

Fotografije možete pogledati u Fotogaleriji Dubrava (Dubrava 51a). Izložba će biti otvorena do 30.12.2022., svakog radnog dana od 10 do 20 sati. Sašine predivne autorske fotografije dimenzija 50x70 cm moći će poSjetielji dobiti uz minimalnu donaciju od 500 kuna. Na otvorenju će se također darivati zidni kalendar dimenzija 24x30 s odabranim fotografijama.

Svi oni koji žele izravno pomoći djeci u Beninu prilog mogu uplatiti na: Udruga za pomoć djeci Benina „Anđeosko srce“, Rim 44, 10000 Zagreb IBAN: HR0224070001100471904

Sa svojih 100, 200 ili 500 kuna donacije može se učiniti mnogo za djecu Benina. Samo100 kuna potrebno je za kupovinu platna i za šivanje školske uniforme bez koje djeca ne mogu pohađati nastavu, 250 kuna za komplet lijekova za liječenje jednog djeteta od blagog do srednje teškog oblika malarije, 500 kuna za lijekove za liječenje jednog djeteta od teškog oblika malarije.

Kroz „Oči Afrike“ progledat ćete srcem, dođite!

 

Hia.com.hr koristi kolačiće (tzv. cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti.