Arheološki muzej u Zagrebu započinje svoj program u 10 sati s otvorenjem izložbe Virtualni stari Egipat. Ima li života nakon smrti? Jedno od najpopularnijih pitanja današnjice, koje međutim vuče svoje korijene od početka čovječanstva. Pitanje nije zaobišlo niti stare Egipćane, za koje znamo da su o zagrobnom životu intenzivno promišljali. Smatrajući drugi svijet vrlo sličan ovozemaljskom, gdje su, barem neki, naporno radili, tražili su način kako zaobići tu problematiku. Upravo nam se rješenje tog problema predstavlja u jednoj od novih soba virtualnog starog Egipta! Radi se o ušabti figurama (od egip. ušeb – slušati, pokoravati se), kipići koji su služili kao zavjetni darovi te se stavljali u grobnice kako bi umjesto svojih vlasnika obavljali svakodnevne poslove u drugome životu. Bez obzira na vjerovanje, praktična strana je bila malo drugačija. Kako bi se tijelo pokojnika što bolje očuvalo tretirano je različitim metodama, te su neki od organa vađeni, posebno tretirani i polagani u posebne posude zvane kanopske vaze. U Egipatskoj zbirci se nalaze sve četiri vrste poklopca, što je bilo povezano s vjerovanjem u oslobođenje duše iz tijela, koje je tim postupkom treba biti olakšano. Virtualnu izložbu bit će dostupna putem mrežnih stranica Arheološkog muzeja u Zagrebu www.amz.hr.
S početkom u 12 sati u Galeriji AMZ, Pavla Hatza održat će se predstavljanje knjige "Arheološki genom Podravine" autora Roberta Čimina, izdavačke kuće Meridijani koja po prvi puta sažimlje kompletnu srednjovjekovnu povijest Podravine, na temelju arheoloških nalaza i povijesnih dokumenata. Temeljito su prikazana autorova arheološka istraživanja čitavoga srednjega vijeka na prostoru od Rasinje do Podravskih Sesveta. Uz to, knjiga se dobrim dijelom bavi analizom tadašnje prostorne organizacije, pri čemu je iznesen novi model povezivanja povijesnih naselja i objekata s brojnim arheološkim zapisima. Ovo djelo pripada u temeljna izdanja o Podravini i predstavlja značajan prinos ukupnoj hrvatskoj historiografiji i arheologiji.
Izvadak iz recenzije dr. sc. Tatjane Tkalčec:
Knjiga je rezultat autorovog dugogodišnjeg istraživačkog rada na području današnje Gornje Podravine, odnosno na srednjovjekovnom gornjokomarničkom prostoru. Robert Čimin, svoje je bogato terensko iskustvo, stečeno još prije zapošljavanja u Muzeju grada Koprivnice, pretočio u brojne stručne i znanstvene radove, a dolaskom u Muzej, te danas i na poziciju ravnatelja Muzeja, iskoristio je ta znanja da prepozna neiscrpne potencijale koje arheologija pruža u istraživanju prošlosti nekoga kraja. Ciljanim arheološkim istraživanjima, bezbrojnim terenskim pregledima, proučavanjem postojećih povijesnih podataka i objavljenih radova, povijesnih karata, toponimije, terenskih obilježja njemu izuzetno dobro poznatoga kraja, kao i vještim korištenjem brojnih prednosti suvremene tehnologije, autor je svoja znanja iznio u opsežnoj doktorskoj disertaciji, uspješno obranjenoj 2020. godine pri Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Ovo vrijedno znanstveno djelo predstavlja skraćenu verziju disertacije, prilagođenu monografskome tisku. Bogato je opremljeno slikovnim, nacrtnim i kartografskim prilozima koji vješto pridonose jasnoći iznošenja novih podataka i znanstvenih spoznaja čime ih približavaju i širem čitateljstvu.
Zadnje događanje prvog dana obilježavanja europskih dana arheologije počinje u 21 sat u Lapidariju Arheološkog muzeja u Zagrebu a radi se o projekciji dva filma Le parfum retrouvé i Un jour à Martinščica.
O Pompejima i raznim drugim lokalitetima u Italiji arheološka će otkrića, svako na svoj način, proširiti saznanja o parfemima koji su se proizvodili u upotrebljavali u antici. Arheolog Jean-Pierre Brun iz Centra Jean Bérard i kemičar Xavier Fernandez iz LCMBA-e udružuju se u projektu kojim će pokušati ponovno proizvesti mirisne sastojke tisućljetnog ružinog parfema iz Italije. Film Le parfum retrouvé hrvatski prijevod.
Un jour à Martinščica film o arheološkom lokalitetu na dnu puste uvale kod Punta Križa koja se obrubljena gusom šumom otvara prema Lošinjskom kanalu koji vodi prema Osoru. U šumi se skriva ranokršćanska crkva čije je postojanje zabilježio još 1950-tih godina A. Mohorovičić. Koju godinu kasnije, povjesničar I. Ostojić oprezno je natuknuo da bi se lokalitet mogao identificirati kao benediktinski samostan spomenut u jednoj kronici iz 11. stoljeća. Istraživanja koja se provode od 2011. godine pokazala su da je Martinšćica jedan od važnijih crkvenih kompleksa na Kvarneru s obzirom na jedinstveni tlocrt crkve u obliku grčkog križa, na njene liturgijske i pogrebne sklopove ali i na brojna pitanja koja se nadovezuju uz građevinsku cjelinu kojoj pripada crkva. Naime, sondiranjima i geofizičkom prospekcijom otkrivena je u neposrednoj blizini crkve antička vila maritima. Zavjetni natpis posvećen Dijani, pronađen 2019. godine, otkriva nam kako se zvao pater familias, vlasnik imanja: Publius Cluentius. Tijekom kasnoantičkog razdoblja, vila izgrađena u doba principata je proširena izgradnjom dvorane za prijeme i crkvom Sv. Martina
na rubu posjeda.
Program Arheološkog muzeja u Zagrebu: „Virtualni stari Egipat“
