U četvrtak 20. siječnja 2022. s početkom u 19 sati u Galeriji AMZ, Pavla Hatza 6, održat će se otvorenje izložbe Ivan Meštrović – portreti suvremenica i suvremenika, u organizaciji Muzeja Ivana Meštrovića. Izložba ostaje otvorena do 15. veljače 2022. Ulaz je besplatan.
O izložbi:
Nakon što je u listopadu i studenome 2021. godine izložba Ivan Meštrović – portreti suvremenica i suvremenika bila postavljena u Likovnoj galeriji Gradskog muzeja Križevci, čime je prvi put križevačkoj publici predstavljen opus jednog od najznačajnijih hrvatskih kipara, projekt će s predstaviti i zagrebačkoj publici. U Galeriji AMZ – Arheološkoga muzeja u Zagrebu izložit će se petnaest skulptura iz zbirki Muzeja Ivana Meštrovića (Split-Zagreb), Gliptoteke HAZU (Zagreb), Nacionalnoga muzeja moderne umjetnosti (Zagreb) i Galerije umjetnina (Split). Ovaj izbor pruža uvid u intrigantne društvene, umjetničke i političke veze Ivana Meštrovića. Odabir portreta koji je načinila autorica izložbene koncepcije, viša kustosica Atelijera Meštrović u Zagrebu, Barbara Vujanović, svjedoči o stilskom razvoju jednog od ponajboljih portretista 20. stoljeća – od secesijske stiliziranosti i impresionizma, preko art déco stilizacije do realističnosti međuratnoga razdoblja.
Uvodni tekst u bogato opremljenom katalogu na hrvatskom i engleskom jeziku upućuje na zanimljive biografije znamenitih ličnosti koje je Meštrović portretirao – hrvatskog glumca, kazališnog redatelja i prevoditelja Petra Branija, pripadnika generacije kazališnih umjetnika koja je utrla put preobrazbi zagrebačkog teatra, ruskoga književnika Lava Nikolajeviča Tolstoja, glavnog organizatora likovnoga života u Hrvatskoj u drugoj polovici 19. stoljeća Izidora Kršnjavoga, modernizatora europskoga kiparstva Augustea Rodina, prve plesačice čiji je ples prikazan na američkoj televiziji Vere Čuče Milčinović, predstavnika britanske umjetničke, političke i društvene scene, Wickhama Steeda, Lady Cunard i Dorothy Une Ratcliffe, češke političke dinastije Masaryk, Tomáša G. Masaryka, hrvatskih umjetnika Tomislava Krizmana, Ante Katunarića i Vladimira Becića, te književnika Andrije Milčinovića i Vladimira Nazora.
Likovni postav koji potpisuju Damir Gamulin i Antun Sevšek naglašava posebnosti Meštrovićevih remek-djela, te omogućuje prisnije upoznavanje posjetitelja izložbe s portretiranim ličnostima koje su obilježile hrvatsku i europsku kulturu i politiku 19. i 20. stoljeća.
Iz teksta kataloga (Barbara Vujanović, viša kustosica Atelijera Meštrović u Zagrebu):
Ivan Meštrović (Vrpolje, 15. kolovoza 1883. – South Bend, Indiana, SAD, 16. siječnja 1962.) portretirao je suvremenike, članove obitelji, prijatelje, umjetnike, političare, pripadnike domaćih i međunarodnih elita, te prethodnike. Uvid u imena ljudi koji su mu pozirali ili koje je prikazao služeći se fotografijama i dostavljenim opisima i dokumentacijom, tijekom više od pet desetljeća, svjedoči o bogatoj mreži kontakata koju je kipar rasprostro po domovini, Europi i Sjedinjenim Američkim Državama.
Ovaj izbor od petnaest portreta suvremenica i suvremenika s kojima je Meštrović uspostavio blizak odnos ili drugi vid uvažavanja i utjecaja, katkada jednosmjernoga, gdjekad uzajamnoga, prilika je za prebiranje po dominantnim formalnim odrednicama koje je kipar ostvario tijekom prva četiri desetljeća prošloga stoljeća. Odabir skulptura polazište je za prisjećanje na petnaest signifikantnih ličnosti koje su ostavile trag u hrvatskom, ruskom, češkom, francuskom i britanskom kulturnom i političkom prostoru.
Svaki je portret zaseban univerzum, mjesto stvarnog i metaforičkog pregovora između Meštrovića i osobe koju je portretirao, interpretirao, doživljavao na sebi svojstven način. Iako kod nekih djela izostaju podaci kakve je ostavio o portretu kralja, taj primjer može biti dovoljan za daljnju imaginaciju i predodžbu uzbudljivog susreta dviju osoba, materijaliziranog u sadrenom ili brončanom fragmentu. On predstavlja svjedočanstvo o vremenu nastanka i dvostrukom odrazu i srazu – portretista i portretirane, odnosno portretiranoga, između kojega se rasprostire koprena društvenih isprepletenosti i konvencija.
Pjesnik Vladimir Nazor, s kojim se Meštar družio 30-ih godina prošlog stoljeća, ovako je 1. prosinca 1933. u dnevničkome zapisu opisao svoju bistu, čija se melankolija razabire u naslanjanju glave na lijevi dlan:
„(…) Djelo dostojno velikoga kipara. Što je više gledam, više mi se sviđa, ali me i uznemiruje. Kad se krećem oko biste, vidim – čast Meštroviću! – da joj se izraz lica mijenja. Misaon, sanjarski i malko tužan, taj se izraz promeće u nešto ironično i gotovo sarkastično; kada gledam bistu s njezine desne strane, rekao bih: dva lica i dva posmijeha jednog istog čovjeka, dva duševna stanja iste osobe. – Je li me Meštrović – iako nismo do sada bili često skupa – ipak dublje prozreo? Zar su se i moje vode pomutile, ogorčio me život, zahvatila me okolina, pa sam na putu da postanem i ja podrugljivcem i – cinikom? Bože, čuvaj dušu moju, pa i lice moje!“
Poput Nazora možemo se zapitati nije li Meštrović svojim portretima dublje prozreo vrijeme u kojem je živio i stvarao. Ovaj izbor nema pretenziju cjelovita pregleda, uostalom nedostaju kasnije, ratne godine i američko razdoblje. No odabrane skulpture podržavaju tezu da je riječ o jednom od najvrsnijih portretista 20. stoljeća. Dosljedna posvećenost motivu, širina socijalnoga dijapazona osoba koje su sjedile pred Meštrom, očitovanje stilskih mijena, izjave portretiranih predstavljaju djeliće mozaika koji portretiraju samoga kipara. Portret je to senzibilnog promatrača, koji je psihološki i osobni dojam usklađivao s vlastitim rukopisom i bilom vremena. Portreti svjedoče logično ulančavanje kompleksnih odnosa unutar umjetničkih društava i institucija te političkih organizacija, ali i unutar živahnog konteksta salona europskih prijestolnica. Zbog toga nije preuzetno kazati da Meštrović nije samo jedan od najvećih portretista svojega stoljeća nego je i njegov posvećeni, pronicljivi kroničar.
Barbara Vujanović, viša kustosica Atelijera Meštrović u Zagrebu
