Ante Gavranović
Iako prihodi iz turizma u hrvatskom gospodarstvu čine više od 20 posto BDP-a, takvim razvojem događaja ne smijemo biti zadovoljni. U najznačajnijim turističkim zemljama kao što su Francuska, Španjolska, Italija ili Austrija taj je udio znatno manji. Monokulture nikom nisu donijeli sreću. Najnoviji podaci za 2017. da je udio turizma u ukupnom BDP-u iznosio gotovo 22,2 posto stoga i nije neki razlog za veselje. To je nažalost, vrlo jasan znak da nam je preostali dio komponenti BDP-a u padu ili se jako slabo razvija.
Ovo tim više što podaci vrlo zorno pokazuju da smo (ipak) gotovo beznačajni čimbenik svjetskih turističkih kretanja. U svjetskom receptivnom turističkom kolaču sudjelujemo sa 1,39 posto, a u prihodima iz turizma sudjelujemo sa (još uvijek) skromnih 1 posto[1]. Upravo ta činjenica je uporišna točka o kojoj moramo stalno voditi računa: Hrvatska nije global player u turizmu, ne određuje trendove i kretanja, ali može svojom osebujnom ponudom i drugim prednostima dati poseban 'štih' svjetskom i europskom turizmu. Možemo sigurno bolje i potpunije iskorištavati svoje izrazite prednosti. I tu je naša najveća šansa, ali i šansa za ukupno gospodarstvo.
Svjetski ekonomski forum objavio je izvještaj o konkurentnosti turizma za 2017. godinu. U izvještaju Svjetskog ekonomskog foruma o konkurentnosti turizma navodi se indeks turističke konkurentnosti za 136 zemalja diljem svijeta. Prvo mjesto u ukupnoj konkurentnosti turizma ima Španjolska, a slijede Francuska i Njemačka. Italija je na osmom mjestu. Hrvatska se nalazi na 32. poziciji u ukupnom poretku konkurentnosti, odnosno rejting po pojedinim elementima je sljedeći:
5. za infrastrukturu turističkih usluga (1. Austrija),
19. u zdravstvu i higijeni (1. Njemačka),
20. po prirodnoj i kulturnoj baštini (1. Brazil)
21. po društveno odgovornom poslovanju (1. Švicarska),
24. po sigurnosti (1. Finska),
26. po otvorenosti prema dolascima inozemnih turista (1. Singapur).
Indeks se računa na bazi sljedećih elemenata:
- kontekst/okruženje (poslovno okruženje, sigurnost, zdravstvo i higijena, ljudski potencijali i tržište rada te stupanj informacijske razvijenosti - ICT),
- politika i uvjeti (položaj turizma kao gospodarske djelatnosti, međunarodna otvorenost, cjenovna konkurentnost, društveno odgovorno poslovanje.
- infrastruktura (zračni, cestovni i pomorski transport; infrastruktura turističkih usluga),
- prirodna i kulturna baština (prirodni i kulturni resursi te poslovna putovanja)[2].
Unatoč mnogim negativnostima i počesto prijekom gledanju na ulogu turizma u nacionalnom gospodarstvu, moramo priznati da se ni na jednom području nismo vinuli tako visoko u međunarodnim mjerilima. Prema podacima FINA-e, od 2003. do 2017. godine broj poduzetnika u turističko-ugostiteljskoj djelatnosti gotovo je učetverostručen. Na početku promatranog razdoblja, 2003. godine, taj je broj bio bitno manji, 2771 poduzetnik. Najveći rast ostvaren je u zadnjem razdoblju od pet godina, od blizu 75 posto te je ukupan broj poduzetnika narastao na 10 339. U isto vrijeme je broj zaposlenih povećan je s 35.777, koliko ih je bilo 2003. godine, na 68.526 zaposlenih u 2017. godini. Najveći ukupan prihod u promatranoj djelatnosti ostvaren je 2017. godine, u iznosu od 26,0 milijardi kuna, što je 170,3 posto više u odnosu na 2003. godinu.[3]
- NEKE USPOREDBE
Zanimljivo je sagledati usporedbe turizma u Hrvatskoj u odnosu na velike konkurente.
Međunarodni turistički dolasci u svijet i pojedine regije, te Hrvatsku (u milijunima turista)
- 2000. 2009. 2011. 2013. 2016. 2017
Svijet 436,0 680,6 883,0 983,0 1.087,0 1.235,0 1.322,0
Europa 262,6 393,5 459,7 504,0 562,8 616,2 671,0
Amerika 92,8 128,2 140,7 156,6 247,7 199,3 207,0
Azija 55,8 110,1 181,2 217,0 168,8 308,4 324,0
Hrvatska 5,8 7,9 9,3 9,9 12,3 13,8 17,4
Izvor: UNWTO Tourism Highlights 2017. Edition
Raspodjela „turističkoga kolača“ po kontinetima
Potrošnja turista po dolasku (u USD) 2016.
Svijet 990,0
Sjeverna Europa 930,0
Zapadna Europa 800,0
Srednja i ist. Europa 420,0
Juž. i mediter. Europa 760,0
Sjeverna Amerika 1870,0
Karibi 1200,0
Srednja Amerika 1140,0
Južna Amerika 820,0
Azija i Oceanija 1190,0
Hrvatska 697,7
Izvor: UNWTO Tourism Highlights, 2017 Edition
Rezultati istraživanja provedenog tijekom 2017. godine pokazali su vidljive promjene u stavovima i potrošnji turista u Hrvatskoj u odnosu na 2014. godinu kada je posljednji put provedeno ovo istraživanje. Prosječna dnevna potrošnja turista prema istraživanju iznosi 79 eura po osobi i noćenju što predstavlja rast od oko 19 posto u odnosu na 2014. godinu kada je iznosila 66 eura.
U strukturi prosječnih dnevnih izdataka 49 posto se odnosi na uslugu smještaja, 17 posto na uslugu hrane i pića izvan usluge smještaja, a 34 posto na sve ostale usluge. Dok su izdaci za smještaj porasli za oko 7 posto, izdaci na sve ostale usluge porasli su 33 posto, odnosno povećana je važnost izvansmještajne potrošnje. Najviše su u prosjeku trošili gosti iz SAD-a (158 eura), Velike Britanije (139 eura), Španjolske (126 eura), Rusije (121 eura) te gosti iz skandinavskih zemalja (119 eura).[4]
2006 . 2010. 2017.
Smještaj 29 % 32 % 49 %
Hrana i piće 31 % 26 % 17 %
Zabava, sport, kultura itd. 23 % 24 % 34 %
„Kroz ovo istraživanje dobili smo uvid u mišljenja gostiju o našim turističkim proizvodima, motivaciji njihovog dolaska te njihovoj potrošnji, a što je izuzetno važno za pripremu budućih programa i aktivnosti. Iznimno mi je drago što su ovi rezultati potvrdili kako su naše dosadašnje aktivnosti pridonijele pozitivnim iskoracima u razvoju hrvatskog turizma, da se potrošnja gostiju povećava i da Hrvatska nije samo prepoznata kao destinacija sunca i mora već veliki značaj imaju i gastronomija, aktivni odmor i ostali selektivni oblici turizma. Ovo istraživanje dobar je pokazatelj kako se percepcija i stavovi turista vrlo brzo mijenjaju i upravo zato nužno je kontinuirano se unapređivati te prilagođavati potrebama tržišta kako bi se osigurao dugoročan uspjeh u turizmu“
Iako odmor na moru (pasivni odmor) motivira na dolazak u Hrvatsku više od polovice svih gostiju (55 posto), njegova važnost značajno je smanjena u odnosu na 2014. godinu (sa 75 posto na 55 posto), dok s druge strane sve veću važnost pri odabiru Hrvatske kao destinacije imaju gastronomija i motivi povezani s aktivnim odmorom. Kao motiv dolaska javljaju se iskustva i doživljaji (31 posto), gastronomija (29 posto), upoznavanje prirodnih ljepota (26 posto), zabava (24 posto) bavljenje sportom i rekreacijom (20 posto) te niz drugih motiva kao što je wellness (8 posto), zdravstveni razlozi (7 posto) itd.
Hrvatska po nekim usporedbama pripada u red “najturističkijih” zemalja svijeta. Taj odnos dobivamo ako podijelimo prihode od turizma s brojem dolazaka gostiju.Evo nekoliko primjera:
Prihodi od turizma po posjetitelju (podaci se odnose na 2016.)
Francuska 676,7 USD
SAD 1866,7 USD
Španjolska 1056,4 USD
Tajland 1374,8 USD
Italija 986,2 USD
Novi Zeland 2124,9 USD
Turska 784,9 USD
Kina 795,6 USD
Njemačka 1366,2 USD
Grčka 8 90,2 USD
Češka 869,3 USD
Austrija 863,0 USD
Velika Britanija 1522,2 USD
Hrvatska 927,2 USD
Izvor: UNWTO, Tourism Highlights, 2017 Edition
Da pripadamo među najturističkije zemlje u Europi, pa i u svijetu, možemo vidjeti iz prihoda od turizma koji ostvarujemo po stanovniku:
Prihodi od turizma po stanovniku
- 2016.
Cipar 3230,3 USD 3540,4 USD
Malta 2384,5 USD 3041,8 USD
Austrija 2367,3 USD 2205,7 USD
Švicarska 2270,5 USD 2177,8 USD
Italija 727,2 USD 664,1 USD
Španjolska 1303,1 USD 1311,1 USD
Grčka 1296,0 USD 1308,6 USD
Turska 477,9 USD 232,1 USD
Češka 727,2 USD 604,5 USD
Portugal 948,6 USD 1328,9 USD
Švedska 1493,0 USD 1322,2 USD
Hrvatska 2146,0 USD 2310,3 USD[6]
Izvor: UNWTO, Tourism Highlights, 2017 Edition
U nas se, usprkos nesumnjivo povoljnim ekonomskim učincima turizma, već godinama vode oštre polemike o tome gdje je pravo mjesto turizma u gospodarstvu i razvoju Hrvatske. U javnosti se, odmah vezano za takav pristup, stvaraju dva tabora. Jedan pokušava javnost upozoriti na široko gospodarsko značenje turizma kao pokretača poslovnih aktivnosti širih razmjera, pa time naglasiti i (zapostavljenu) funkciju turizma u stvaranju ukupnoga BDP-a. Druga, oporbena strana (ne mislim pritom na političku podjelu) dovodi u pitanje sve te rezultate, smatrajući da je način njihova izračuna nepotpun, model pogrešan i da samim time dovodi u zabludu.
Riječ je, jasno, o primjeni turističkoga satelitskoga računa. Prilikom svođenja godišnje bilance ukupnog turističkog prometa ponajviše bode u oči prikazani prihod, odnosno ukupan financijski učinak turističkih putovanja i različitih oblika turističke potrošnje na gospodarstvo. Nedoumice proizlaze i iz činjenice da mnogi sudionici u tim raspravama ne znaju o čemu se uopće radi i kako se dolazi do tih rezultata.
„Važnost turizma za našu zemlju ne treba posebno dokazivati. Turizam ima status nacionalnog spasitelja, to je ona gospodarska djelatnost koja nas čini ponosnima, koja nas diferencira od zemalja regije, spašava ekonomskog utapanja i koja nam omogućuje da zaradimo devize prijeko potrebne za otplatu dugova...I dok pozitivne učinke turizma glorificiramo posljednjih desetljeća o njegovim negativnim nuspojavama izbjegavamo razgovarati … Popis pozitivnih ekonomskih učinaka turizma dovoljno je dugačak da nam odvuče pozornost od njegovih eventualnih troškova…“[7]
U nepovoljne aspekte učinaka turizma autorica navodi posredni utjecaj na deindustrijalizaciju zemlje, zatim utjecaj na povećanje cijena robe i usluga, a time i troškova života, a presudan je na rast cijena građevinskog zemljišta i nekretnina. Kao poseban nedostatak ističe se razmišljanje da li je „upravo turizam jedan od razloga zbog kojeg naše društvo nema inklinaciju da se bavi međunarodno konkurentnom proizvodnjom“[8]
Ove dileme su prisutne usprkos povoljnim rezultatima koje turizam postiže. Sve to pokazuje da odgovor na pitanje što je zapravo TSR, zatim analiza učinaka iz turizma, te kako istinski i realno stimulirati te učinke i kolika je realna procjena tih učinaka - nije jednostavno. Prije svega, sama metoda široj javnosti, ali ne samo njoj, nije davala dovoljno jasne pokazatelje iz kojih bi se dalo razabrati na čemu se zasniva konačan rezultat. Zašto? Turizam nije posebna gospodarska djelatnost, ali je važna tržišna niša i u makroekonomskim okvirima nezaobilazan segment finalne potrošnje širokih razmjera djelovanja. U praksi su nedostajale analitički što šire razrađene tablice međusektorskih odnosa hrvatskoga gospodarstva (tzv. input-output tablice), po mogućnosti s razdvojenim domaćim i uvoznim međusektorskim isporukama. Pokazalo se da je to ujedno najveće ograničenje u ovom analitičkom pristupu, što samim rezultatima ne daje potrebnu uvjerljivost. Manjak tih analiza onemogućava prepoznavanje stvarnog opsega potreba turista na različitim područjima potrošnje i pogrešno oslikava globalne bilančne odnose u pogledu proizvodnje i potrošnje.[9]
Takvom, gospodarski neprimjerenom odnosu prema turizmu u velikoj mjeri pridonosi i činjenica da se u našoj službenoj statistici uopće ili nedostatno prate financijski aspekti turizma. Tu, prije svega, mislimo na turističku potrošnju kao najvažniju financijsku stavku takve bilance, ali i na izdvajanje turističkih investicija. Bez tih osnovnih podloga jednostavno nije moguće sagledati i pratiti učinke turizma na gospodarstvo, niti se cjelovito i dovoljno jasno mogu sagledati svi impulsi razvoja pojedinih sektora, čijim se proizvodima izravno ili neizravno pokrivaju oba finalna turistička segmenta potrošnje. Zapravo, tek smo posljednjih godina stvorili potrebnu kritičnu masu kojoj su takvi pokazatelji uopće potrebni.
Tek smo u kriznim vremenima shvatili veliku priliku koju pruža turizam za nacionalno gospodarstvo jedne izrazito receptivne turističke zemlje. Tek smo posljednjih godina prihvatili turizam kao ozbiljnu razvojnu perspektivu, truda vrijedno strateško usmjerenje, važan oslonac u razvoju ukupnoga hrvatskoga gospodarstva, integrativnu ulogu u uspješnom međusektorskom povezivanju domaće proizvodnje i svih oblika turističke potrošnje.
Satelitski račun turizma otvorio je manevarski prostor i istaknuo potrebu bitno drugačijeg vrednovanja učinaka turizma na ukupnu gospodarsku sliku Hrvatske. Turizam je, pokazalo se, jedan od temeljnih nositelja ukupnoga razvoja Hrvatske i važan strateški smjer njenoga gospodarstva. Važno je, međutim – i to izaziva najviše prijepora i nedoumica kad govorimo o toj bilanci – koliko od iskazanog prihoda ostvarujemo plasmanom hrvatskih proizvoda, a koliko se, opet kroz turizam, plasiraju uvozni proizvodi. U javnosti je stvoren dojam da su u turizmu, posebice kad je riječ o investicijskoj potrošnji, jače zastupljeni inozemni nego domaći proizvodi.
Struktura ponude za turističku potrošnju trebala bi, međutim, biti više usmjerena prema netradicionalnim proizvodima, pa bi i potpore domaćoj proizvodnji trebale ići u tom smjeru. “Vjetar u leđa” turizmu i čvrsto pozicioniranje turizma kao jasne strateške odrednice hrvatskoga gospodarstva poticaj je za razmišljanje velikom dijelu industrije i osobito obrtništva. Sada je pogodan trenutak da se proizvođači i obrtnici uključe u aktivnosti stvaranja novih proizvoda i iskoriste različite mogućnosti i pogodnosti stvaranja nove turističke ponude, te na taj način pridonesu stvaranju većeg prihoda od turizma zasnovanog na domaćem razvoju, pameti i radu. Kupujmo Kroativno u tim okvirima nije samo jeftina promidžbena parola, nego je to ujedno i jasan poziv za očuvanje radnih mjesta u industriji i obrtništvu, svojevrstan zalog sigurnosti zdravstvenog, školskog i mirovinskog sustava.
