U Karlovcu osvanuo najveći hrvatski mozaik

U dane Svetog Josipa – Tjedna Josipova u Nacionalnome svetištu svetoga Josipa ove subote je monsignor Dražen Kutleša blagoslovio najveći hrvatski mozaik, a posvećen je Svetome Josipu i Svetoj obitelji umjetničko djelo autora akademskoga slikara Josipa Botteri Dinija i brončani kip Svetoga Josipa, Svete Marije Majke Božje i maloga Isusa, umjetničko djelo autora akademskog kipara Vida Vučaka. Uz mnoštvo vjernika hodočasnika iz svih krajeva svečano misno slavlje predvodio je nadbiskup Dražen Kutleša, u koncelebraciji župnika iz svih okolnih župa Hrvatske i Slovenije, te svećenstva okolnih biskupija.
U predvečerje misnoga slavlja i blagoslova umjetničkih djela o Svetome Josipu i Svetoj obitelji održana je prigodna svečana akademija, uz glazbu i pjesme, te besjede Damira Mandića, gradonačelnika Karlovca, koji je dao najveći iznos za troškove izrade umjetničkog kompleksnog kipa lika Svete obitelji, izaslanika zagrebačke nadbiskupije dr. sc. Vlade Mikšića, monsignora Antuna Sente ml., rektora Nacionalnoga svetišta, uglednoga povjesničara umjetnosti Stanka Špoljarića, autora umjetničkog djela vitraja i najvećega crkvenoga mozaika u Hrvata akademskoga slikara Josipa Botteri Dinija i autora umjetničkog kiparskog djela lika svete Obitelji akademskog kipara Vida Vučaka.
Podsjetimo se, da je u jesen 2021.godine otvoren prvi dio mozaika, kojemu je autor namijenio naziv Sveta noć i sada se završetkom umjetničkoga djela o Svetom Josipu u svojoj cjelovitosti posvećuje Svetoj obitelji i Svetom Josipu zaštitniku Hrvatske i hrvatskoga naroda, te zaštitniku grada Karlovca i Karlovačke županije. Prvi dio mozaika (već tada najveći mozaik hrvatski crkve) postavljen je na površinu od 120m2 u 168 ploha. Sadašnji cjeloviti mozaik postavljen je u prezbiteriju na 200 metara četvornih u 264 plohe i ukupno na 700.000 staklenih pločica industrijskog i murano stakla.
O nastanku tako velikog umjetničkog djela crkvenog mozaika Svetoj Obitelji vrlo nadahnuto u prisjećanju na skromne mogućnosti i velike želje u prigodi svečane akademije govorio je monsignor, rektor ovog Nacionalnoga svetišta Antun Sente. Prvom pozivu na razgovor o mogućem rješenju ispunjavanja središnjega oltarnog prostora u crkvi Nacionalnog svetišta prije 11 godina odazvao se akademski slikar i profesor Josip Botteri Dini. Koliko je to bila i financijski i organizacijski složena zadaća govori podatak koji je u svom uvodnom govoru izrekao monsignor Sente: „Trebalo je proći osam godina od definiranoga prijedloga do početka realizacije i ostvarenja prve faze, te još četiri godine do konačnoga uređenja cjelovitoga prostora zida oltarne pozadine“.
Na mozaiku dominira lik Svetog Josipa, zaštitnika Nacionalnoga svetišta u Hrvata, koji je, kako je rekao monsignor Sente „od danas cjeloviti mozaik, koji ispunja prostor prezbiterija sastavljen od dvanaest slika iz života Svetoga Josipa, nadahnut u umjetniku Botteri Diniju kao u životu svakoga čovjeka s biblijskim tekstovima“.
Neumorni rektor svetišta još u vrijeme nastanka mozaika smišlja za sve brojniji vjerni puk oživljavanje lika Svetog Josipa u obiteljskoj šetnji među vjernicima u čekanju na Svetu Misu, u dočeku i ispraćaju iz Svetišta. Monsignor je tu živu sliku doživljavao duboko u sebi još prije početka likovnoga ostvarenja: „Kako je sve veći broj hodočasnika pristizao, to sam bio uvjereniji, da nam je potreban vanjski kip Svetoga Josipa. Sada mi je zanimljivo promatrati Svetoga Josipa, Svetu Mariju i Božjeg sina Isusa: Josip uzdiže Marijinog sina Isusa, kojemu ga je Bog poslao biti djevičanskim ocem, a Marija, stavljajući svoju ruku na Josipovo rame, to kao vjernica, žena i majka potvrđuje“, govorio je monsignor Sente na svečanoj akademiji i sve te nadahnute riječi složio u zaključak i preporuku svim vjernicima i hodočasnicima Nacionalnoga svetišta: „Promatrajući prezentirana umjetnička djela, kako Josipa Botterija, tako i Vida Vučaka, ponovno mogu ustvrditi, da nema te životne situacije u kojoj se možemo naći pojedinci, članovi obitelji i posvećenoga života, a da odraz, utjehu snagu i put nećemo pronaći u životima Svete Obitelji, Isusa, Marije i Josipa, muža, žene i Boga, oca, majke i djeteta, Boga koji nas ljubi“, govorio je glavni dušobrižnik Nacionalnog hrvatskog svetišta Svetog Josipa monsignor Antun Sente na ovoj prigodnoj svečanoj akademiji oblačenja svetišta u umjetničko ruho, koje ga čini bližim svakodnevnome životu i trajnoj duhovnoj svetosti.
U ovom velikom mozaiku, rekao je autor Josip Botteri Dini „osjećam postignutu težnju za određenom harmonijom boja, crteža i kompozicije. Iznad svega toga je evanđeoska poruka o našem praktički dva milenijskom štovanju Svetoga Josipa, još od samoga nagovještaja, da će na zemlju doći Isus Krist“. Iz Biblijskog doba spušta se autor na današnjicu za koju „ovaj mozaik i ova tema i za naše vrijeme, za naše sadašnje i buduće obitelji, kao i za one umorne od mnogih teškoća. Josip je onaj, koji je pobjeđivao sve te sumnje Božjom snagom, koja mu je ulivena, njegovim pristajanjem na volju Božju. To pristajanje je temelj svakoga kršćanina, a nije nikakvo gubljenje svoje slobode, jer nas hoće oplemenjivati i uzdizati u nebeske duhovne prostore vječnosti“, govorio je Botteri Dini.
Svetu obitelj akademski kipar Vid Vučak prikazuje u živoj priči iz njihovog života: „Josip prima Isusa u ruke i veseli mu se, a Marija kao da dolazi za Isusom. To je jedna životna priča iz svakodnevnoga života prenesena u život Svetoga Josipa. Također ova zorna priča sugerira i uzdiže samog Isusa kao našega Spasitelja“, u nekoj drugoj višoj dimenziji. Umjetniku je „veliko zadovoljstvo pozitivna reakcija ljudi na njegovo umjetničko djelo“ . I to zadovoljstvo vjernika bilo je očigledno na ovoj Svečanoj akademiji, koja je nastavljena misnim slavljem i blagoslovom umjetničkih dela u obredu blagoslova zagrebačkog nadbiskupa monsignora Dražena Kutleše.
Uroniti u umjetničku dubinu djela Josipa Botteri Dinija, kao što nam je to činio pred oltarnim mozaikom odličan poznavatelj stvaranja umjetničkih djela autora, ugledni hrvatski povjesničar umjetnosti Zlatko Špoljarić, znači s time podariti vjernom puku i hodočasnicima neizbrisiv doživljaj i ugođaj veličanstvenog djela i Svete obitelji i umjetnika, koji to prikazuje u izvornom nadahnuću stvaranja umjetničkog djela.
Špoljarić je naglasio jezgrovito o veličini umjetničkog i velikog crkvenog mozaika: „To je velebno djelo, ne samo u svojoj veličini, nego u načinu izrade i same kompozicije, rasporedu slika i boja koje prikazuje, u znakovitoj plavoj nebeskoj boji“, koja okružuje likove Svete obitelji u svojoj svetosti.
Kako je ovo autorsko djelo nastalu u slijedu životnog stvaranja Špoljarić ističe taj slijed i nastajanje tih umjetničkih vrijednosti kao plod umjetničkih inspiracija: „Sakralna tematika je Botterijeva dominanta njegovoga opusa. Botteri iznimnom umjetničkom snagom pristupa motivima kršćanske ikonografije“, i tako potvrđuje da „na hrvatskoj likovnoj sceni djeluje niz autora, koji uvjerljivošću likovnog izričaja prenose biblijske poruke, kreativno vezujući osobnu stilistiku i dubinu teološke istine. Botteri temama opisanim u evanđelju pristupa s poštovanjem, razumijevanjem i posvojenjem“. U jednom segmentu stvaranja „blizu je i Karlovac, Nacionalno Svetište Svetoga Josipa, s monumentalnim mozaikom, s prizorom Isusova rođenja, pastirima, pohodom triju kraljeva, ostvarenjem visokog likovnog dosega, zračenja ljepote i unutrašnjega mira“, kazuje nam Stanko. Ali vratimo se na početak i zatim na jezgro stvaranja umjetnika Dinija. Neka to bude presjek, ako ne i zaključak i navedimo one bitne misli osvrta Špoljarića na djelo i načine stvaranja Josipa Botteri Dinija: „Prva asocijacija na Botterijevu umjetnost jest sakralna tematika i gorljiva vezanost uz likovne silnice i shvaćanje svečane vizualnosti u čujnosti boje, u prepjevu svjetla. Dva su segmenta Botterijevih djela biblijske inspiracije, vrlo veliki broj vitraja i mozaika, reprezentativnih formata, vezan je uz sakralnu arhitekturu u Hrvatskoj i inozemstvu, čime je Botteri posebna vrijednosna plodnost i u europskim relacijama“. Josip se rado i skromno prisjeća svojih početaka umjetničkoga stvaranja, u kojima je doživio svesrdnu podršku i pomoć profesora Miljenka Stančića sve do diplome u klasi ovog uglednog Varaždinskog umjetnika hrvatskog slikarstva.
Istoga dana kada je u Karlovcu bilo otvaranje i blagoslov cjelovitoga mozaika Svetog Josipa i Svete Obitelji njegova kćerka, također akademska slikarica Ana Marija Botteri postavila je svoju sliku s likom Svetoga Duha u stilu goluba mira između neba sa svecima i raspukloga mora na pučini, blagoslovljenu od mjesnoga župnika toga dana u kapeli kuće časnih sestara Klanateljica krvi Kristove u gradu Karlovcu.