Mladen Juran, redatelj filma "Pred zidom" - film o Maxu Vanki s J. Malkovicem u jednoj od glavnih uloga nikad nam nije bio potrebniji

Mladen Juran, redatelj filma "Pred zidom" - film o Maxu Vanki s J. Malkovicem u jednoj od glavnih uloga nikad nam nije bio potrebniji

- Praiskonska slika i razrađena autorska ideja ovog projekta pokrenuta je prije četvrt stoljeća kada sam pripremao snimanje filma "Transatlantic" u Americi i kasnije za vrijeme snimanja u Pittsburghu, u crkvi Vankinih "najljepših fresaka Sjeverne Amerike", preciznije scenu snoviđenja vjenčanja Zorke-Melite Jurišić i Jakova-Filipa Šovagovića. Tada sam već znao podosta o sudbini slikara Vanke zahvaljujući dokumentarističkom eseju "My Friend Maxo Vanka", poglavlju dokumentarne proze, knjiga "My America" i "Cradle of Life", američkog publiciste slovenskog podrijetla Louisa Adamiča. http://www.croatianhistory.net/etf/vanka_adamic.html

Upravo sada, poslije dugogodišnjih odobrenih razvoja scenarija i projekta, i vlastitog dokumentarca o Vanki "A tribute to America" (2007.) - sveukupno sufinancirano od Ministarstva kulture RH, HRT-a, HAVCa, te partnera Hrvatske bratske zajednice i Biskupske kancelarije Pennsylvanije – posebno za namjensko djelomično snimljen film (prema potrebama ovog cjelovečernjeg, igranog projekta) - u Americi što, sretnom okolnošću, sada, dozvoljava snimanje samo u Hrvatskoj VFX tehnikom (vidjeti STORYBOARD U PRIVITKU I OGLEDNE KADROVE https://youtu.be/VjiZXE363hg) realizirane su sve predispozicije za radikalni iskorak u HAVC-ovu nužnu inicijalnu, izvorno nacionalnu inicijativu, domovinsku investiciju koja ima očigledne šanse ne samo u povrat sredstava nego i dobit.
U ovom trenutku u kojem se projekt nalazi apsurdno je opterećivati se s uvijek skromnim budžetom HAVC-a, ili unatoč njemu - uz postojeći načelni pristanak svjetske mega zvijezde Johna Malkovicha za ulogu koprotagoniste Louisa Adamiča (vidjeti PRIVITAK JOHN MALKOVICH!), koji se odnosi upravo na takav, skromni standard hrvatske produkcije! HAVC-ova odluku o uobičajenom standardnom sufinanciranju ovdje je u funkciji obvezne nacionalne vize za Svijet.

- Sudjelovanje Malkovića - veliko je ime za festivale i strana tržišta i cijeli svijet, dobili ste i njegovu privolu?


Sudjelovanje jednog Malkovicha garancija je za navedeno, tim više što će potaknuti, među inim, i jače učešće koprodukcija iz čak 6 država pšto smo več naaveli objavom pisma namjere u prethodnim objavama, pogotovo Slovenije za koju je Adamič apsolutno nacionalna, ali i svjetska intelektualna ikona, sinonim za socijalni romantizam i sveslavenski doprinos američkom prosperitetu, ali i njegovoj žrtvi!

Na mogućnost svjetske razine produkcije i distribucije konstruktivno je ukazivao i sam HAVC: "Pisma namjere svih koproducenata su iscrpna i uvjerljiva, i pripremljena za ovaj Javni poziv. Plan promocije i distribucije filma ima klasičan hodogram: festivali – kino distribucija – TV –VOD – DVD i smatramo da je to dobar put jer držimo da ovaj film ima jako dobar festivalski potencijal, ali da jednako snažno može privući gledatelje i u kina. Preko američkog koproducenta otvara se veliko američko tržište, a u slučaju da na filmu bude angažirano veliko ime poput Johna Malkovicha, sigurni smo da će se otvoriti i brojna druga inozemna tržišta. Preko ostalih koproducenata znatno je olakšan pristup festivalima kao i kino distribucija na njihovim domicilnim teritorijima."

Kairos, bog sretnog trenutka, nastao je 11. studenog 2021. Malkovichevim pozitivnim odgovorom u kojem kaže - "S obzirom na to da je sada jasniji budžet predviđen za snimanje filma", poslije 4 godine (2017., gostovanje također u Lisinskom) - stare ponude i po pozitivnom dojmu čitanja treatmenta g. Malkovicha. Lutanjem Žumberkom i danas nestalim selom Malkovići, s područja Grada Ozlja (župa Vivodina), dokazano John Malkovich očito nije pasivan, kao što nije bio ni za vrijeme domovinskog rata i kasnije, kada je za mir, na nagovor mog kompozitora Nenad Bacha javno recitirao hrvatsku himnu uz glavnu temu i song "Can We Go Higher?", iz mog filma "Transatlantic". https://www.youtube.com/watch?v=ySv8a9ydPHs https://www.youtube.com/watch?v=drRXiQvU46o

- Vanka je uistinu čovjek nesvakidašnje sudbine, emigrantu, slikaru koji stvara najpoznatije freske sjeverne Amerike, što vas je kod njega posebno motiviralo da ga ovjekovječite u svom filmu?

- Moj osobni razlog za ovaj film leži u mogućnosti da se na originalan, postfordovski način, kroz sudbinu osebujnog malog-velikog čovjeka u egzilu, ispriča priča o stvaranju američkog remek djela o hrvatskoj i sličnoj svekolikoj useljeničkoj žrtvi outsiderskih nacija, ponajviše Istočne Europe, i takvom doprinosu u stvaranju Amerike. Na tragu već prepoznatih elemenata mog filma "Transatlantic", te potvrdom u osvrtima o "emigraciji, ljubavi, samoći, sudbi - u žanru društveno-psihološke drame s elementima melodrame, te kriminalističkog i pustolovnog filma, michaelciminovski filmski oratorij..."- R. G. Tilly, Novi Sad. Ovaj put još više razvijajući strukturu "poezije strave, psihološkog suspensea, nadograđen elementima trilera i povremenim komičnim ili grotesknim situacijama - nadrealistički je prikaz, (...), s osjećajem za ritam, rafiniranim okom za detalj, stvarajući istinske karaktere... " - - Andre Deutsch, Variety.

Kao kod motivacije Maxa Vanke, tako i kod mog viđenja filma: duboko motiviran njegovom osobnom sudbinom iz koje će izrasti monumentalno remek djelo svetih i svjetovnih fresaka - metafizički protest za sva vremena, oltar žrtvenika imigracije i prosperiteta, autentične hrvatske memorije u srcu Amerike, američke Sikstinske kapele, u svojoj dubokoj empatiji za nevolje izopćenika, bijelaca, i crnaca, Hrvata i Amerikanaca, kao i Afroamerikanaca - u moralnom bijesu zbog rata, katastrofa, nasilja i straha, u tradiciji jednog Francisca Goye, Pabla Picassa i Georgea Grosza. Zapanjujuće slike božanskih figura u plinskim maskama i Krista na križu, kojeg je vojnik ubo bajunetom, čuvaju svijest o sukobima i mogućnostima koji su definirali društvenu strukturu i ulogu u onome što su Svijet i Amerika bili i obećanje onoga što su mogli biti u modernoj eri.

Crkva Sv Nikole u Millwallu, u Pittsburghu (ne ona istoimena i prva hrvatska crkva u US, na Ohio Streetu, "Little Jaska" četvrt, koja je nedavno i zauvijek srušena zbog prometa i ceste, i, koju domaći mediji počesto zamjenjuju s Vankinom!) - upravo je restaurirana, očišćena ogromnim desetogodišnjim naporom od bivšeg "najvećeg smoga na svijetu", konzervirana u službenom US statusu jedne Bijele kuće!

https://beltmag.com/maxo-vanka-millvale-pittsburgh-murals-restoration-conservation/

Ukratko, moj osobni razlog projekta Vanka mogao bih usporediti s grumenom zlata kopača koji ga može ostaviti potomstvu, ali ne i dugo hodanje neprohodnim labirintima... – kako je svoj život u umjetnosti objašnjavao Stanislavski, 1922. godine.
Žao mi je jedino što je producent Jadran film propadao upravo u trenutku kada sam filmom "Transatlantic", koji je odmah na startu imao ono što je tek novija pojava u hrvatskom filmu, selektiran uzastopce za 2 festivala A kategorije (Moskva, program i Mar del Plata, službena konkurencija, nominacija za najveću filmsku nagradu Južne Amerike), kada je argentinski distributer Rodriguez tražio celuloidne kopije i htio moj film za tržište španjolskog govornog područja od pola milijarde ljudi! Privatizacija Jadran filma je imala drugi cilj. Ugovor nije utanačen jer hrvatski producent nije više realno postojao u konstruktivnoj funkciji za 2 svoja posljednja filma: "Transatlantic" i Papićev "Kad mrtvi zapjevaju"!!!.

Izbjegla bi se moja višegodišnja putešestvija koju je jedino istinska opsjednutost projektom mogla preživjeti!

- Što ste dosad postigli u svom nastojanju da dobijete sufinanciranje od strane hrvatske države?

- Nedavno, prilikom dodjele nagrade Vladimir Nazor, redatelj Branko Ivanda javno je progovorio o ovom projektu: "Već ispričan ovako ukratko, Vankin život zahtijeva igrani film. (...) I nisam jedini jer postoji krug ljudi fasciniranih sudbinom zaboravljenoga tajanstvenog slikara kojeg su prijatelji i obitelj zvali Maxo. Od slovenskog pisca Luja Adamiča do redatelja Mladena Jurana i pisca Hrvoja Hitreca, koji godinama pokušavaju skupiti sredstva za igrani film o Maxu. Nadam se da će u tome i uspjeti." Ivanda je u funkciji povjerenika HAVC-a iščitavao ovaj projekt, 2011.g., kada sam ja već imao vlastiti dokumentarac o Vanki "A tribute to America", sufinanciran od Ministarstva kulture RH i HRT-a https://interfilm.hr/hr/film/dokumentarni-film/tribute-to-america-2/ i Pismo namjere za dugometražni igrani film i mini serijal HRT a za dodatna financijska sredstva koja su zatvarala financijski plan (!!!), od čije se prakse kasnije odustalo na javnoj televiziji. (PRIVITAK PISMO NAMJERE HRT-a, 2011.) Film je tada dobio razvoj scenarija, a dalje je povjerenik izgubio mandat i pokrenuo svoj dokumentarac "Opsesija Vanka" (Moj redateljski pristup imao je taj naslov na natječaju, 2011).

Na razvoju projekta (i scenarija) nastavilo se uspješno u mandatima savjetnika Pave Marinkovića, Nenada Polimca i Kristijana Milića, posebno po pitanju tehničke izvedivosti projekta kada se je došlo se do pisanog načelnog odobrenja projekta. Inače, naravno da ne bih mjesecima ustrajno radio na pedantnom, napornom i dugom stvaranju složenog Storyboarda, kojeg obično radim po odobrenom projektu, na blizu 300 stranica, s preko 1200 kadrova mise en scene, kostima, lokacija - svih kinestetskih vrijednosti vremena 30-tih godina, koje poznajem istražujući i realizirajući, tijekom više desetljeća, moj opus od desetak cjelovečernjih dokumentarnih filmova o povijesti hrvatskog filma. (STORYBOARD U PRIVITKU) je vrhunac redateljske razrade jer su izraženi svi postulati, kadriranje, pokreti kamere, karakterizacija likova. Oni će se moći improvizirati prema situaciji, ali zorno pokazuju, da je sve u granici standardnog hr budžeta i produkcijske izvedivosti projekta, jer se u cijelosti snima u Hrvatskoj.

Nadam se ipak da neću biti Max-"Inri", u posljednjoj fazi dugogodišnjeg labirinta, pogotovu u posljednje 3 godine kada je projekt, i po svjedočenju ravnatelja HAVC-a "odobren" 5 puta. Unatoč posljednjoj odgodi koja dovodi u pitanje izlaska iz labirinta osjećam se još uvijek u dobroj, vitalnoj i zdravstvenoj formi, spreman za grumen zlata Stanislavskog. 
Sve što navodim jest zato što bih htio skromno ukazati da još nisam izgubio vjeru u ljude (iako bi nekoga zaista trebalo biti sram!), zahvaljujući sretnoj okolnosti da sam u prezentu dostojan garantirati kvalitetu ovog projekta, koji ima izuzetnu emotivnu priču, koja se tiče ne samo nas, nego i Amerike i EU, ostalih (is)useljeničkih naroda predstavljenih u 6 Pisama namjere.

- Kako ste primljeni kod drugih, imali ste i imate i danas veliku podršku velikih umjetnika, glazbenika, fotografa, producenata i inih u domovini i svijetu, projekt i zbog toga i po nama ne bi smio stati?

- Moje osobne stavove dijele i ljudi s kojima sam dugo i intenzivno surađivao i na čije iskustvo međunarodne suradnje mogu u potpunosti osloniti u cjelokupnom procesu pripremne, lobističke, produkcijske i postprodukcijske, stvaralačke i tehnološke realizacije – sve do puta u život filma: od permanente suradnje s kompozitorom Antunom Tomislavom Šabanom; našim mirotvornim pregaocem iz New Yorka, glazbenikom Nenadom Bachom; direktorom VFX Momentum Studia Kristijanom Mršićem, koscenaristom i pomoćnikom redatelja (ili redatelj druge jedinice) Ljubom Joseph Lasićem; direktorima fotografije Goranom Trbuljakom ili alternativnom specijalnošću vrtoglavih rakursa i svjetlosti Mirka Pivčevića, kojeg pratim još kao sina poznatog i nagrađivanog splitskog snimatelja Andrije Pivčevića.; scenografom Marijom Ivezićem; multimedijskim umjetnikom Igorom Juranom (oblikovanje slike i zvuka); glumačkim protagonistom Svenom Medvešekom, fotografom i filmofilom (strastven u svemu, složen u šutnji), koji je već izvjesno vrijeme duboko u pripremi lika Vanke i koji je u "Potonulom groblju" imao za partnera oskarovca Jiri Menzela); operativnim producentom Draganom Josipovićem Jossom, koji je godinama bio desna ruka najvećem našem producentu Branku Lustigu, u svim američkim filmovima, i onim koji su se snimali u Hollywoodu, i u zemljama Istočne Europe, danas našim partnerima.

Da spomenem još samo producente Gordanu i Zorana Živkovića, profesionalce također s vrhunskim međunarodnim iskustvom i suradnju producenta Ivice Njerša, koji je za Papićev film Tajna Nikole Tesle angažirao Orsona Wellesa. 2) Karakteri i glumačka podjela (viđenje likova, neobvezni primjeri glumačke podjele, način rada s glumcima)
Nadahnut sam Adamičevim opisom protagoniste Maxa Vanke: http://www.croatianhistory.net/etf/vanka_adamic.html "Max Vanka je vitak muškarac nježne zlatno-smeđe brade Vandyke, prorijeđene smeđe kose i blagih sivo-plavih očiju, koje oživljavaju mršavo, glatko lice. Semitski naizgled i neobično zgodan, što sugerira da je otprilike tako Isus mogao izgledati u četrdesetim. U Bruxellesu, Maxovi kolege studenti umjetnosti nadjenuli su ga nadimkom Inri, prema "INRI", natpisu na križu. Vrsta mistika
koji se graciozno vrti između intelektualnog agnosticizma i duboke seljačke vjere u Boga, Djevicu i sve svece i anđele na Nebu. Govori izvrsno njemački, francuski i hrvatski, slomljeni engleski, mađarski, talijanski i slovenski, a očito je da više nego ležerno luta u nekoliko područja znanja i špekulacija: filozofije, psihologije, etike, povijesti (posebno povijesti umjetnosti) , sociologije, botanike, ptica, metafizike, komparativnih religija."
Autentične Maxove skice i fotografije njegovog rada na freskama, dragocjeni podaci za snimanje koje je slao obitelji u New York, rječito pokazuju temeljni nadrealni postav filma, odnos divovskih fresaka i minijaturnog slikara, njegov gorki humor, tako reći auto ironiju, te akrobatsku vitalnost, vrtoglavicu, situacije slikanja, hodanja po žici i neizvjesni korak na korak, kojima će biti prožeta osnovna nit radnje i na kojoj će se temeljiti ritam filma.

- Kako ste zamislili glumačku podjelu, kakvi su to likovi, tko može glumiti Vanku, a tko Adamiča?

- Dakle, osnovni je interes u definiranju karaktera likova, baviti se instinktima i osjećajima. Vanka je čudak, nemirni usamljenik, koji se sviđa ljudima. Svoju ranjivost i bespomoćnost vješto skriva iza ciničnog ponašanja non konformiste.
Louis Adamič svjedoči o njemu u "My America": - "Zbog njegove brade i izgleda poput Isusa, ili iz nekog drugog razloga koji mi ne pada na pamet, iskustva su mu dolazila gusta i brza u New Yorku, bio on sa mnom ili sam. Ljudi su ga gledali; mnogi su mu se nasmiješili; drugi su zastali kako bi razgovarali s njim. Židovi su ga pitali je li on Židov; drugi, je li bio Francuz ili što je bio.
Glumac? Umjetnik? Grčki pravoslavni svećenik? Na Maxovu zabavu, neki mangup je povikao "Whiskers!" i potrčao. Negdje na istočnoj strani ostavio sam ga na pločniku kad sam ušao u drogeriju da telefoniram, a izlaskom ga zatekao okružen gomilom dječačića koji su se svađali je li on Djed Božićnjak; i Maxo se sjajno zabavljao, razgovarao s njima na svom slikovito slomljenom engleskom, blagoslivljao ih glumeći klauna pred njima. Crnci su mu prišli, nasmiješili se i stisnuli mu ruku. Očita ga je prostitutka zaustavila kako bi se raspitao hoće li joj dopustiti da ga dodirne "za sreću".

Osobno moje iskustvo učenja Leeja Strasberga iz „Actor's Studija“– dramska umjetnost nije igra (playing, player) već istinsko iskustvo postojanja (acting, actor). “Kada bi to bila igra onda bih radije igrao tenis.“ - volio nas je uvoditi u svoju non konformističku metodu u traženju "trenutka kada se ostaje bez riječi", istinoljubivi dramski guru i za mene je velika čast da sam ga imao za učitelja.
Za ulogu protagoniste Maxa najbliži mi je Sven Medvešek kod kojeg postoji motivacija da se izrazi maksimalno (do kraja) i fizički je uvjerljiv za Maxove akrobacije na skelama. Ono što motivira moj rad jest činjenica da u unutrašnjosti glumca tražim stvaralačke mogućnosti. Glumac dolazi pred kameru stvoriti jedan živi lik. Tu je potrebno napraviti napor i nastojati neprestano raditi na tome.
Taj lik čovjek već posjeduje u višem ili manjem postotku. Valja aktivirati taj postotak u trenutku snimanja. Logički misliti, ne površno. Potrebno je duševno i fizičko opuštanje, koncentracija,
pokretanje imaginacije, čuti, slušati, živjeti. vježbati "intimni trenutak" emocije, instinkta, koji vodi ekspresiji bez forsiranja, na emociji ne raditi direktno, potražiti je u sebi i pustiti je da se eksprimira bez obzira na okruženje ekipe i reflektora. Svaki glumac-lik (u raznoj dobi višestruki) je zasebna individua, kao što je slikaru boja, ili, recimo instrument u okviru simfonijskog orkestra ravnatelju i skladatelju. Na redatelju jeda vodi računa o cjelini.

- Film neće biti nimalo plošan, dapače, mogo bi biti remekdjelo zbog samih likova ali i života općenito u perspektivi ekonomske krize i trenutka kada je svijet u opasnosti od svjetskog rata?

- Koprotagonist Louis Adamič prema slikaru gaji prijateljske emocije, štiti ga je pigmalionski u odnosu na realnost, medijski lansira zadržavajući veliku pozornost američke javnosti kakvu nikad nije doživio ni jedan hrvatski umjetnik, u maniri gospodara medija nalik jednom građaninu Kaneu, permanentnim reizdanjima - sve do naših dana..

Nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim početne rečenice Adamičeve “Zibke života” pisane u prvom licu jednine:“Ne znam ni jedan detalj poslije mog rođenja, ali vjerujem da me moja majka nikad nije vidjela kao djetešce." Nedvojbeno jest da je visoko eksponirani Adamič, "dobar Amerikanac – meštar novog svijeta“ koji predstavlja aktivan dio WPA pokreta. U vrijeme New Deala Franklina Delanoa Roosevelta, vladine agencije funkcionirale su kao sponzor slikanja fresaka koje je činilo dio širokog federalnog umjetničkog programa u nacionalnoj povijesti. Boreći se protiv Svjetske krize i konfrontirajući se opasnosti od Svjetskog rata te agencije sakupljene u WPA (Works Progress Administration) svoju su funkciju shvaćale ključem izgradnje nacionalne kulture i čuvanja američkog načina života. Romantičan političar, intimus Roosevelta, opijen Sigmund Freudom, Feodor Dostoevskim, Friedrich Nietzscheom, ali i američkim socijalrealizmom intimusa kao što su Upton Sinclair, Theodore Dreiser i John Dos Passos. Simpatična i sadržajna ličnost, ugledan javni čovjek i svjetski publicist, koji ima pristup najvećim centrima moći, vječno i permanentno opasno progonjen od neistomišljenika, autoironičan humanitarni dobrotvor u koga bi se čovjek ipak rado pouzdao. Lik Adamiča predstavlja dominantnu boju filma.

Svijet ne treba mijenjati nego sačuvati

- Što je dakle bio vaš najveći izazov i zašto baš Vanka i glumci i glumice koji utjelovljuju njegov život?

- Radi se, dakle, o filmu međunarodnog castinga engleskog jezika u interpolaciji s hrvatskim, kojem ide pod ruku prepoznavanje u svjetskom medijskom, lingvističkom izlogu, što će time biti tim prijemljiviji gledatelju, poput glazbene partiture, ali i optimalnoj svjetskoj produkciji. Kako imam slična sjajna iskustva u mojim filmovima, s australskom divom iz "Mad Max 3" Melitom Jurišić ("Transatlantic") i češkim oskarovcem Jiri Menzelom ("Potonulo groblje"), izuzetan je izazov mega glumačka zvijezda John Malkovich, i to ne kao "special guest star" u stereotipnoj funkciji showa izdvojenog lika, kako je to bivalo u domaćem filmu, nego kao temeljna boja filma, sintetsko tutkalo
cjeline, kontekst koprotagoniste, plazma usmjerena in continuo u svijet složenog protagoniste Vanke, sa snažnim prisustvom u i izvan kadra, "kud on pogledom tu gledatelj skokom", koncentrirane karizme jednog Branda za kojeg je Strasberg govorio da i kad šuti na stageu da se ljudi pitaju što će taj uraditi, čekaju – za razliku od njega (Strasberga) za čiju šutnju publika nema razumijevanja i pita se: "Kog vraga stari tu radi?"
Između ekstrovertnosti Adamiča i introvertnosti Maxa stoji uravnoteženi erudit, vjeru i narodu odan Pater Žagar, racionalni analizator hladne napetosti i neizvjesnosti, koji je duboko uvjeren da Svijet ne treba mijenjati nego sačuvati. U Rene Medvešeku postoji ta tiha mudrost, postojanost i vjera, koju bih rado obojio bratskim odnosom prema bratu Svenu-Maxu. Siguran sam u apsolutno dobre vibracije koje će podariti iz dubokog konteksta njihovog bratskog odnosa i poštovanja prema liku Adamiča, posebno u zračenju jednog JM-a... Vjerujem da će takav odnos likova biti čist, opušten, jednostavan i emotivno vrlo intrigantan, već sam po sebi, "bez da izuste jednu reč."

Spiritus movens emocionalne radnje, dramska i emotivna okosnica ovog projekta leži u odnosu Vanka - Doramama i Vanka-Margaret. To je prije svega priča o ljubavi u ekstremnim okolnostima. Iako je od pomajčine ruke neprestano prijetila smrt Doramame je postala Ljubav, Žena - Ljubavnica njegove duše. Zato je glumica koja će preuzeti lik Doramame pred zaista velikim zadatkom, između dobrog zračenja plemenitosti i dobrote, istovremeno i okrutnog ubojice, Ona neželjenoj djeci stavlja gips u mlijeko. Bijeda rađa tupu ravnodušnost prema zlu. Ali Doramama nije bila bešćutna, nikako. Tako su njezina djeca preživjela. Tako je zarađivala... Najnovija američka istraživanja otkrila su njen fotografski identitet! Zahtjevnost lika za sada upućuje na novo dvadesetogodišnje lice, ali blizu je i glumica Judita Franković Brdar.
Meteorsku pojavu čovjeka koji je s neba najviše europske aristokracije, mimo njegove volje, pao u krilo "baby killing" biznisa prostodušne zagorske seljanke Dore i tako postao izopćenikom koji je sam sebe imenovao Vanka (Outcast) želim nedvosmisleno naglasiti svime, pa tako i izborom glumaca za likove djeda Josepha, kojeg vidim naslikanog u liku Kapitaliste s Vankinih fresaka i Marte von Fürstenberg. Za baku mi se nameće lik hrvatske dive u Njemačkoj – Dunje Rajter, snažnim otmjenim prisustvom ali i dame slomljena srca i intenzivnim suosjećanjem za sudbinu svog unuka.

- Opišite nam svoj pristup glavnim likovima?

- Max - sakriven, ufitiljen u svojoj profesorskoj samoći, zatim u Botticellijevskoj “Primavera” ljubavi prema mladoj, bogatoj, sjajnoj, emancipiranoj Margaret koja mu donosi renesansu, obiteljsku sigurnost.
Za taj snažan lik-personality "lude Amerikanke" vidim Zrinku Cvitešić ili neku međunarodnu mladu divu. Nadahnut sam Adamičevim opisom Margarete:http://www.croatianhistory.net/etf/vanka_adamic.html
"Bivša studentica umjetnosti, imala je dodir s kulturom na drugim poljima, osim engleskog govori francuski i njemački, a ponešto i hrvatski. Njezino lice, s bistrim velikim očima, dražesno i impresionira kao "samo žena", strpljivu, velikodušnu, bez ambicije prema sebi; neizmjerno prirodna, duboko i tiho svrsishodna. U nekoliko je aspekata upravo suprotno od svog supruga: iskrena, jednostavna, izravna."

3) Filmsko pripovijedanje (Tehnika snimanja, izrez slike, rukopis kamere: vrste pokreta, objektivi,zvuk i glazba) 4) Izgled (Gama boja, tekstura filmske slike, vrsta rasvjete, prateći elementi scenografije i kostima) Autorski i žanrovski željena struktura filma odgovara tajnovitoj priči u svim elementima i definicijama: psihološki triler s elementima biografije, urote, nadnaravnog. Pri svemu maksimalno želim sakriti vještinu, da snimateljska i računalna tehnika ne strši. Da se ne da opažati kako su slika
i zvuk nastali niti da su nastajali. Da jednostavno oni su tu i da kao takvi djeluju sami sobom i samo u sebi, oslanjajući se na glumce, kompoziciju slike, koloristička nijansiranja i usklađivanja tona.
Želim ganuti gledatelja, uzbuditi ga, svjestan da slika i zvuk i glazba govori izravno osjećajima.
Sve što se vidi u ovom filmu treba biti u višeslojnoj funkciji popratnih kulturtregerskih elementa, kao što je arhitektura, pejsaži ili remek djela Vanke i Meštrovića, ali iznad svega u funkciji otkrivanja odnosa likova, ponajviše ipak – vječnoj ljubavi protagonista Margarete i Maxa.

“Pred zidom” je film čiji se fokus glavne radnje, “sadašnjosti" događa optički stisnuto u atmosferi zidova puste crkve (kombinacija eksterijera, interijera župnog dvora i glavni interijer studijskog objekta nove crkve izgrađene do 4 metara visine kao i dio stropa i dio visokog zida) do i doslovce sfumato teške atmosfere zadimljenih i bučnih, bajkovito divovskih dimnjaka kakvi su postojali "samo u Americi". Primat ima redateljski vizualno stisnuta vizura usmjerena na odnose među likovima s backgroundom koji je mističan i taman i ističe se u detaljima karakterističnim u vremenu tridesetih godina prošlog stoljeća sa "samo u Americi" kontrastom primjerice spektakularnim igranjem tenisa na mega terenima, te idiličnom vožnjom drvenih čamaca na jezeru kao u sfumato pastoralnom Centralnom parku NYC-a, smetlarom i šmrkom koji čiste ulicu, rudarima nalik garavim "zombijima" u jeftinim krčmama ... - sve što imamo u Zagrebu i što se može uz mali ili veći budžet upriličiti ne kao kulisu nego živu i zanimljivu background radnju. VFX pristup GREEN SCREEN

Snimanje samo u Hrvatskoj - OGLEDI https://youtu.be/VjiZXE363hg

- Ostalo Vam je samo snimanje u Hrvatskoj, zasigurno će biti prelijepih kadrova iz Vankine domovine?

Princip rada sa VFXem će biti taj da se uopće ne primijeti intervencija računala. Ovo je film krupnih planova i jakih emocija. Tu i tamo će uletjeti pozadina ali fokus će uvijek ostati na licima naših protagonista. Naravno,“establishing shot-ove” i pozadine Pittsburga koje sam namjenski snimio, 2007. godine za ovaj igrani film, ambijentalnog backgrounda Amerike industrijskih postrojenja koji su još postojala u Vankinom vremenu, te EXT i INT crkve i fresaka, te pozadine New Yorka i drugih lokacija će se napraviti u potpuno realističnoj maniri, ali neće biti u prvom planu. To mjesto je rezervirano za glumce. Pozadine, osim ako nisu dio radnje, vidjet ćemo samo dovoljno dugo da se radnja smjesti i atmosfera upije. Naprimjer, Vankin pogled s crkvenog tornja u zagađenom Pittsburghu će biti uglavnom pogled na pitsburške dimnjake tog vremena i smog koji ispunjavao nebo. Još jedna sretna okolnost jer su danas "zamrznuti" i izvan funkcije! Slično i u scenama dolaska i odlaska Vanke vlakom, sama crkva usred najteže industrije...
Tu i tamo će se vidjeti koja zgrada i malo sunca kroz tu gustu zavjesu smoga. New York je također u to vrijeme bio centar industrije i pod izgradnjom tako da će dim i para biti i tamo sveprisutni. Bogata zvučna kulisa će nastaviti stvarati taj svijet kada smo usredotočeni na lica naših protagonista i više ne vidimo totale i pozadine gradova.

Da bi se kvalitetno realizirao taj svijet, bit će potrebno ga pažljivo graditi pomoću igrajućih, scenografskih elemenata, povijesnih vozila, kostima, make-up-a i rekvizite u kombinaciji sa suvremenom VFX tehnologijom. Foto-uvjerljivi Pittsburgh, New York i ostala mjesta radnje se mogu stvoriti tako da se pažljivo složi kombinacija preuređenih eksterijernih i interijernih lokacija u Hrvatskoj, (pretežito u Zagrebu), filmskog studija (interijer crkve, green screen 360 o). Računalno generirane fotorealistične gradske i druge pejzaže će biti ispunjene stvarnim i računalnim dimom, maglom, kišom, itd. , uz 3D skenove zatvaranje sve potrebne virtualne elemente kao i studijske objekte u Zagrebu.

Postoji dobro uhodan realizacijski put za ovakve digitalne intervencije i zagrebačka VFX kuća Momentum Studio ima 15 godina iskustava radeći baš takve prizore za strane i domaće klijente. Ljubo Joseph Lasić, s Igorom Juranom, afirmiranim mladim multi medijskim umjetnikom - imaju iskustvo u radu na setu i u postprodukciji s interpolacijom VFX na filmu i pažljivo će nadgledavati, u bliskoj suradnji s VFX kućom, cijeli VFX proces od koncepcije preko realizacije na setu do isporuke finalne kopije filma. Konzultacije s direktorom Kristijanom Mršićem iz Momentum Studio su nam pokazale da potrebne digitalne intervencije možemo realizirati unutar razumnog financijskog okvira tako da se za vrijeme priprema i pretprodukcije pažljivo odredi koliko i na koji način će se najefikasnije upotrijebiti računalno generirane elemente.

Hrvatska će biti u punom koloritu života

- Smije li se nešto reći i u tehnikama snimanja?

- Za snimanje se predviđa korištenje ARRI Alexa LF i ARRI Alex Mini LF kamere u 16:9 odnosno (1.77:1) formatu sa ARRI Signature Prime objektivima s naglaskom na “portretne” 50mm i 100mm. Kombinacija najsuvremenijeg senzora s objektivima koji gotovo uopće ne stvaraju distorzije (nema “focus breathing” i minimalni “chromatic aberration”) će i služiti kao idealna podloga (estetska i financijska) za dodavanje VFXa u postprodukciji. Važno je napomenuti da kombinacija ove kamere i objektiva daje i vrlo tople tonove kože, otvara fine detalje u sjenama i crninama a da ne “posivi” te tamne dijelove. Oni i dalje ostaju crni. Dubinska neoštrina (bokeh) je izuzetno mekana i tako povećava osjećaj odvajanja subjekta od pozadine što uveliko pridonosi tehničkoj realizaciji stvaranje ugođaja prošlosti.
Rasvjeta će biti kombinacija suvremenih ARRI LED Sky Panel, ARRI Daylight i ARRI Arrilite Plus openface tungsten (za studio). Za interijere u crkvi (u studiju) trebalo bi se koristiti kombinirano svjetlo, plavo koje dolazi kroz vitraje i toplo čiji su izvori svjetla Vankini reflektori, lampe na rudarskoj kožnatoj kapi i rasvjeta crkve. Upotreba 3200 K, u sukobu s plavim, dala bi zlatne tonove na licu. Svjetlo bi i tu trebalo graditi svjetlosnim mrljama ili otocima, s dijelovima slike koji propadaju u mrak, poput svjetlosti u Sternbergovim filmovima. Osnovni (svakodnevni) grip paket će, uz stative, biti kamera iz ruke (Easyrig) i “dolly” (naprijed/natrag) i “trucking” (bočne) pokrete stvorene pomoću Panther dolly-a s rukom. Po potrebi će se naručiti feniks kran (9 m), steadicam, dron i paket za podvodno snimanje.

Kroz niz kolorističkih postupaka i rakursa stvorit će osebujan spoj monumentalnosti, ekspresionističkih i nadrealističkih motiva, posebno naglašavajući ulogu odnosa svjetla i sjene, stvarnosti i privida. Na tragu Storarove i Vermeerove filozofije o suprotnim elementima koji čine cjelinu kao što su sjena i svjetlo.


3D ANIMACIJA ZA MURALE NA SVRŠETKU FILMA (PRIMJER ISTOG POSTUPKA SE MOŽE VIDJETI: link: https://vimeo.com/83910533 ) ubrzano oslikavanje po praznim zidovima crkve - (3D sken stvarne crkve u Millwallu koju rekonstruiramo kao fotorealističan objekt u računalu - snimamo Vanku i Margaret za taj zadnji kadar na 360o green screen) dok kamera više puta kruži oko Vanke i Margaret koja u tom trenutku shvaća da joj muž stvara remek djelo. Pogledati Storyboard!

TON

Kada čovjek pogleda autentičnu Vankinu skicu glavnog mjesta radnje – crkvu u Millwallu (Pittsburgh) okruženu „na korak“ paklenom industrijom, čeličanama i vlakovima, pomisli na gromoglasno (eksterijeri) i prigušeno (interijeri) grotlo. Taj “vulkanski žrvanj” koji svrdla duboko u dušu jasno se nudi suspense drami interijera. Nešto kao u njemačkim ekspresionističkim filmovima (Fritz Lang "Kabinet dr. Mabuzea") po otkriću tona na filmu!

Čak se nudi i mogućnost paralelnog nevidljivog filma “izvan kadra”, koji ima svoja događanja u nevidljivom eksterijeru vibracija koje nazivamo zvukom, sa svim asocijativnim i stvarnim nepredvidljivim događanjima: tutnjavom podzemlja, prolaskom beskonačnih kompozicija vlakova,
ispuhom guste pare, dolascima ili odlascima vatrogasaca, policije…
Za potrebe snimanje će se koristiti kombinacija najsuvremeniji Sennheiser bubice / usmjerene mikrofone na pecaljki sa Zoom F8n MultiTrack Field Recorder. Po potrebi ćemo raditi s dva boom operatera.

POSTPRODUKCIJA I GLAZBA
Uz već spomenute VFX obrade od strane Momentum Studia, film će se montirati u Apple Final Cut Pro-a. Slika će se obraditi u DaVinci Resolve-u. Ton će se obraditi i oblikovati u Nuendo.
Za sada postoji nadahnuta glazbena pra predodžba utemeljena u samoj naraciji, karakterima, kontekstu i strukturi projekta - starog i novog svijeta, viđena u simfonijskoj izvedbi orkestra.
Tu su i dvije, tri balade za pjevanu izvedbu i simfonijsku obradu.: "I Ain't Got No Home" Woody Guthrie-a koju povremeno pjevuši Louis i kajkavske međimurske "Vehni, vehni fijolica" i "Grad se beli preko Balatina", pjesme koje je malom Vanki znala opsjenarski popevati Dora mama sanjajući neki svoj drugi život.
Na tragu moje dosadašnje suradnje s Arsenom Dedićem, Nenadom Bachom, Alanom Bjelinskim,
Igorom Kuljerićem – za ovaj projekt najbliži sam suradnji s Antunom Tomislavom Šabanom, vrlim kompozitorom i ravnateljom klasične simfonijske i jazz orkestra glazbe – u paklenom procjepu protagoniste Vanke između Starog svijeta (europskog, kobnog domovinsko kajkavskog) i Novog (američkog, prosperitetnog ali i zlokobnog, neposredno pred ratnom i klimatskom katastrofom).
Glazbena sinteza u znaku posvete velikim, malim i narodnim autorima! https://www.youtube.com/watch?v=CMO9IgF1lNMhttps:/=CMO9IgF1lNMs:/v=drRXiQvU46o
5) Razlozi zašto bi vaš projekt trebalo uvrstiti u program realizacije Nacionalnog programa promicanja audiovizualnog stvaralaštva.
Cilj je da se o jednom od najslavnijih hrvatsko-američkih remek djela i umjetnika snimi film s relevantnim glumačkim imenima, koji će osigurati prvu ligu distribucije, a koji se rješavaju puno prije realizacije kao i budžet namijenjen konačnom cilju - eksploataciji i publici. Neprestana američka otkrivenja zagonetnog slučaja paranormalne pojave u crkvi sv. Nikole u Millwallu pokraj Pittsburgha (1937.), pri slikanju fresaka remek djela hrvatsko-američkog slikara Maksimilijana Vanke, ne prestaju ni danas medijski uzbuđivati Ameriku i Svijet. Ako je Svijet toliko zaintrigiran pričom ovog filma (iskazima Adamićevih izdanja i reizdanja "Cradle of Life" i "My America", te, posljedično Adamičevoj sudbini, vječnim "The Black Mountain", Rex Stouta – najčitanijim krimić piscem Amerike, Adamičevim intimusom, naravno) - ne vidim razloga da široka domaća i strana, pa i američka kino publika ne bude.

David Byrne (member of rock group "Talking Heads", New York): "...The church is Croatian and the murals, by Maxo Vanka, are spectacular - the Diego Rivera of Pittsburgh - I would say.

Linkovi
https://www.hia.com.hr/iseljenistvo/hrvati-u-svijetu/item/25095-Juranov-novi-filmski-projekt-o-iseljeničkoj-prici-slikara-Maksimilijana-vanka-ceka-odgovor-havc-a
https://vankamurals.org/
https://guides.library.duq.edu/vanka-murals
https://www.hia.com.hr/kultura/kazaliste-i-film/item/25014-americki-glumac-hrvatskih-korijena-john-malkovich-u-novom-filmu-mladena-jurana-pred-zidom-prica-o-maxu-vanki
http://www.croatia.org/crown/articles/9567/2/Maxo-Vanka,-a-famous-Croatian-painter
https://www.goodreads.com/book/show/23608809-the-muralist-s-ghost
https://www.penguinrandomhouse.ca/books/174314/the-black-mountain-by rexstout/978030776822
https://glashrvatske.hrt.hr/hr/ljudi/mladen-juran-priprema-film-pred-zidom-prica-o-maxu-vanki-4305567


Hia.com.hr koristi kolačiće (tzv. cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti.