U Nedjelju Božjega milosrđa liturgija nam govori o ukazanjima uskrsloga Isusa. U propovijedi je papa Franjo podsjetio kako učenicima koji su ga napustili, Isus daje svoje milosrđe koje pruža radost i utjehu te traži da budu djelatnici milosrđa. Cijelu je Crkvu – istaknuo je – Isus učinio znakom i oruđem pomirenja za ljudski rod
„Mir vama!“, te riječi uskrsloga Isusa na poseban način odjekuju na današnju Drugu vazmenu nedjelju, Nedjelju Božanskoga milosrđa, koja se ove godine slavi u ozračju rata koji zahvaća veliki dio Zapada, kako se nikada prije nije moglo zamisliti. Na misi koju je u vatikanskoj bazilici predvodio nadbiskup Rino Fisichella, predsjednik Papinskoga vijeća za promicanje nove evangelizacije, papa Franjo je bio prisutan, ali zbog bolova u koljenu nije predvodio slavlje nego je održao propovijed. Odlomak iz Ivanova Evanđelja opisuje Isusova ukazanja učenicima, njihov strah koji se pretvara u radost kada vide Učitelja, Tominu nevjericu, znakove muke koje je Isus pokazao, te njegov nalog da budu nositelji oprosta.
Isusovo milosrđe daje radost
U propovijedi je papa Franjo primijetio da se u Ivanovom pripovijedanju pozdrav „Mir vama“ ponavlja tri puta, obilježavajući Isusova ukazanja, te da u tim riječima možemo vidjeti tri djela božanskoga milosrđa: ono daje radost, potiče praštanje, tješi u teškoći. Učenici su bili zatvoreni u kući i zatvoreni u sebe kada se Isus prvi put pojavio; opterećivao ih je teški osjećaj neuspjeha i krivnje.
Bili su učenici koji su napustili Učitelja; u trenutku njegova uhićenja, pobjegli su. Petar ga je čak tri puta zanijekao, a jedan iz njihove skupine – jedan od njih! – bio je izdajica – istaknuo je Papa te dodao – Bilo je razloga da se osjećaju, ne samo prestrašeni nego i neuspjeli, bijedni ljudi. U prošlosti su, naravno, donosili hrabre odluke, slijedili su Učitelja zanosno, predano i velikodušno, ali na kraju sve je propalo; strah je prevladao te su počinili veliki grijeh: ostavili su Isusa samog u najtragičnijem trenutku.
Gospodin čini sve da nam podari svoj mir
Vidjevši Isusa, učenici su trebali osjetiti sram, ali, naprotiv, osjećaju radost – primijetio je Papa. To je posljedica osjećaja da im je Isus oprostio. Njegov ih pozdrav odvlači od njih samih i njihovih neuspjeha; gledajući njegove milosrdne oči osjećaju se nove, pročišćene osobe. Isusovo nas milosrđe mijenja – istaknuo je Papa.
To je Isusova radost, radost koju smo i mi osjetili iskusivši njegovo oproštenje. Dogodilo nam se da sličimo učenicima na uskrsnu večer; nakon pada, grijeha, neuspjeha. U tim se trenutcima čini da se više ništa ne može učiniti. Ali upravo Gospodin čini sve kako bi nam darovao svoj mir: kroz ispovijed, riječi osobe koja nam se približi, kroz unutarnju utjehu Duha ili neki neočekivani i iznenađujući događaj… – objasnio je Sveti Otac.
Nakon oprosta djelitelji milosrđa
Drugi pozdrav „Mir vama!“ popraćen je darom, Duhom Svetim, i mandatom: Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se“. Isus želi da njegovi učenici postanu djelitelji pomirenja za druge, i to ne na temelju svojih zasluga, nego po milosti i na temelju njihova osobnog iskustva ljudi kojima je oprošteno.
To se događa po onom – kako je rekao – „kanalu milosrđa“ koji je ispovjednik u sakramentu pomirenja, pozvanom u Isusovo ime oprostiti sve i uvijek. Ali, – dodao je papa Franjo – cijelu je Crkvu Isus učinio znakom i sredstvom pomirenja za ljudski rod. Kada iskusimo radost oslobođenja od tereta naših grijeha, naših neuspjeha; kada osobno spoznamo što znači ponovno se roditi, nakon iskustva koje se činilo nerješivo, tada kruh milosrđa trebamo podijeliti s onima koji su oko nas. Osjećajmo se pozvanima na to. I upitajmo se: tu gdje živim, u obitelji, na poslu, u svojoj zajednici, promičem li zajedništvo, jesam li tkalac pomirenja? Zauzimam li se za smirivanje sukoba, kako bih donio oprost tamo gdje vlada mržnja, i mir gdje postoji ogorčenost? Ili padam u svijet ogovaranja koje uvijek ubija?
U Tomi je priča svakog vjernika
Nakon osam dana, ponovno se ukazujući učenicima, Isus treći put ponavlja „Mir vama!“. Tada je prisutan i Toma kojemu su potrebni znakovi kako bi povjerovao u uskrsnuće. Isus mu ih pokazuje razumjevši njegovu teškoću. Toma tada najjednostavnije i najljepše ispovijeda vjeru: „Gospodin moj i Bog moj!“ U Tomi je priča svakog vjernika – rekao je Papa. Ima teških trenutaka u kojima se čini da život opovrgava vjeru, u kojima smo u krizi i potrebno nam je da dodirnemo i vidimo. Ali, poput Tome, upravo tu ponovno otkrivamo Gospodinovo srce, njegovo milosrđe. U tim situacijama Isus ne dolazi prema nama pobjedonosno i s čvrstim dokazima, ne čini senzacionalistička čuda, nego pruže tople znakove milosrđa. Tješi nas u stilu današnjega evanđelja: pruža nam svoje rane. Nemojmo to zaboraviti – potaknuo je Papa.
Briga o ranama naše braće i sestara
Pokazujući rane na svojemu tijelu, Isus nas podsjeća i na rane brojne naše braće i sestara koji često trpe više od nas. Brigom o njima – napomenuo je Papa – u nama se ponovno rađa nada koja tješi u teškoći. Upitajmo se stoga jesmo li u posljednje vrijeme dotakli rane nekog patnika u tijelu ili duhu; jesmo li donijeli mir ranjenom tijelu ili slomljenom duhu; jesmo li proveli neko vrijeme slušajući, prateći, tješeći. Kada to činimo, susrećemo Isusa koji nas očima onoga tko je umoran od života milosrdno gleda i kaže nam: Mir vama!
Marija, Majka milosrđa
Upravivši na kraju pogled prema Djevici Mariji, Papa je kazao da rado razmišlja o prisutnosti Blažene Djevice Marije među apostolima, i kao što nakon Duhova razmišljamo o Mariji kao Majci Crkve, u ponedjeljak nakon Nedjelje milosrđa vrlo rado o njoj razmišljam kao o Majci milosrđa. Neka nam ona pomogne ići naprijed u našoj tako lijepoj službi – rekao je na kraju papa Franjo.
PAPA: BOLJA JE NESAVRŠENA, ALI PONIZNA VJERA KOJA SE VRAĆA ISUSU
Prije molitve Kraljice neba Papa se osvrnuo na evanđelje današnje liturgije koje govori o dva Isusova ukazanja učenicima te o susretu s Tomom koji predstavlja sve nas i našu teškoću u vjerovanju. Bolja je nesavršena, ali ponizna vjera koja se vraća Isusu – objasnio je – nego jaka, ali uobražena vjera koja nas čini ponosnima i oholima
U našim trenutcima krize, kad smo umorni, Isus, Uskrsli, želi se vratiti i biti s nama. On samo čeka da ga potražimo, donoseći mu također, poput Tome, svoje potrebe i svoju nevjericu, da bismo se vratili njemu, njegovu oprostu, onim ranama koje su nas izliječile. Bez straha, jer Gospodin ne traži savršene kršćane. Tako ćemo također postati sposobni za suosjećanje, za pristup tuđim ranama bez predrasuda – tim je riječima papa Franjo, prije molitve Kraljice neba, pred oko 40.000 vjernika okupljenih na Trgu svetoga Petra, protumačio evanđelje današnje liturgije.
I mi smo kao Toma
Govoreći o apostolu Tomi i Isusu, Papa je istaknuo da Toma predstavlja sve nas. I nama je, kao tom učeniku, katkada teško: kako možemo vjerovati da je Isus uskrsnuo, da nas prati i da je Gospodin našega života, ako ga nismo vidjeli ni dotaknuli? Kako se može vjerovati u to? – upitao je Papa. Zašto nam ne da neki jasniji znak svoje prisutnosti i svoje ljubavi? Neki znak kako bismo ga bolje vidjeli… Eto, i mi smo kao Toma, s istim dvojbama, istim razmišljanjem – istaknuo je Sveti Otac.
Kršćani koji vjeruju da su savršeni
Ali, ne trebamo se sramiti toga – objasnio je – jer, govoreći o Tomi, Evanđelje nam kaže da Gospodin ne traži savršene kršćane, koji nikada ne sumnjaju i uvijek se hvale sigurnom vjerom. Kad je kršćanin takav, nešto nije u redu – dodao je Papa te istaknuo – Kažem vam: bojim se kada vidim nekog kršćanina, neku udrugu kršćana koji vjeruju da su savršeni.
Krize vjere nas čine poniznima
Avanturu vjere čine svjetla i sjene. Kakva bi to inače bila vjera? Ona stoga poznaje vrijeme utjehe, zanosa i entuzijazma, ali i umora, zbunjenosti, sumnji i nejasnoća. Evanđelje nam prikazuje Tominu „krizu“ kako bi nam pokazalo da se ne trebamo bojati krize života i vjere. Krize nisu grijeh, one su put – napomenuo je papa Franjo te objasnio – Često nas čine poniznima, jer nas lišavaju uvjerenja da smo bolji od drugih. Krize nam pomažu priznati da smo u potrebi; oživljavaju potrebu za Bogom i tako nam omogućuju vratiti se Gospodinu, dotaknuti njegove rane, ponovno iskusiti njegovu ljubav, kao prvi put. Bolja je nesavršena, ali ponizna vjera, koja se uvijek vraća Isusu, nego jaka ali uobražena vjera koja nas čini ponosnima i oholima.
Isus se vraća, čak i uz zatvorena vrata
Što Isus čini pred takvim Tominim ponašanjem, koje je često i naše? Isus se ne predaje, ne umara se od nas, ne straši se naših kriza i slabosti. Uvijek se vraća: kada su vrata zatvorena, vraća se; kada sumnjamo, vraća se; kada nam, kao Tomi, treba da ga susretnemo i dodirnemo izbliza, vraća se. Uvijek se vraća, i to ne snažnim znakovima zbog kojih bismo se osjećali maleni i neodgovarajući, čak posramljeni, nego pokazujući nam svoje rane, znakove svoje ljubavi koja je prihvatila naše slabosti.
U sljedećoj krizi tražimo njegove rane
Stoga, posebno kada smo umorni ili imamo trenutak krize, Isus, Uskrsli, želi se vratiti i biti s nama – istaknuo je Papa. On samo čeka da ga potražimo, da ga zazovemo. Vraća se, jer je strpljiv i milosrdan. Dolazi otvoriti prostore naših strahova i naše nevjerice, jer nam uvijek želi dati još jednu priliku. Sjetimo se stoga kada smo se posljednji put, u teškom trenutku ili kriznom razdoblju, zatvorili u sebe, zabarikadirali se u svojim problemima ostavljajući Isusa izvan kuće. I obećajmo si da ćemo sljedeći put, u teškoći, potražiti Isusa, vratiti se njemu, njegovu oprostu – On uvijek oprašta, uvijek! – onim ranama koje su nas izliječile – rekao je Papa te na kraju istaknuo – Tako ćemo postati također sposobni za suosjećanje, za približavanje tuđim ranama bez krutosti i predrasuda. Uz pomoć Marije, Majke milosrđa.
REGINA CAELI
PAPA: OBEĆAJMO SI DA ĆEMO SLIJEDEĆI PUT U POTEŠKOĆAMA POTRAŽITI ISUSA
Sjetimo se kada smo se posljednji put u trenutku krize i poteškoće zatvorili u sebe, zabarikadirali se vlastitim problemima, ostavljajući Isusa izvan kuće.
Laudato
Prenosimo nagovor pape Franje uz današnju molitvu Kraljice neba
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Danas, posljednjega dana Vazmene osmine, Evanđelje nam govori o prvom i drugom ukazanju Uskrsloga učenicima. Isus se ukazuje za Pesah, dok su Apostoli bili zatvoreni u dvorani posljednje večera, ali pošto Toma, jedan od dvanaestorice nije prisutan, opet se vraća nakon osam dana. Usredotočimo se na ova dva glavna lika, Tomu i Isusa. Prvo ćemo pogledati učenika, a zatim Učitelja.
Apostola Tomu, prije svega. On predstavlja sve nas koji nismo bili prisutni u dvorani posljednje večere kada se ukazao Gospodin, i nismo imali drugih tjelesnih znakova o Njegovom ukazanju. I mi, poput tog učenika, često imamo poteškoća: kako da vjerujemo da je Isus uskrsnuo, da nas prati i da je on Gospodar našega života a da ga nismo vidjeli niti dotaknuli? Zašto nam ne da neki vidljivi znak njegove prisutnosti i njegove ljubavi? Eto, i mi smo poput Tome.
No, ne trebamo se toga sramiti. Pričajući nam Tomin događaj, Evanđelje nam kaže da Gospodin ne traži savršene kršćane, koji neće nikada posumnjati i razmeću se čvrstom vjerom. Ne. avantura vjere sastoji se, kao i za Tomu od svjetla i sjena. U protivnom, kakva bi to bila vjera? Ona poznaje vremena utjehe, poleta i oduševljenja, ali i umora, lutanja, sumnji i tame. Evanđelje nam pokazuje Tominu krizu, kako bi nam reklo da se ne trebamo bojati krize u životu i u vjeri. Mnogo puta nas to čini poniznima, jer nas lišava mišljenja da smo u redu, da smo bolji od drugih. Krize nam pomažu prepoznati sebe kao potrebitima: oživljavaju potrebu za Bogom i omogućuju nam da se vratimo Gospodinu, da dotaknemo njegove rane, da opetovano iskusimo njegovu ljubav kao i prvi put. Bolja je nesavršena i ponizna vjera, koja se uvijek vraća Isusu, nego čvrsta vjera, ali koja je umišljena, koja vjernika čini oholim i bahatim.
Pred Tominom odsutnošću i njegovim hodom, koji je takav često i naš, kako se Isus ponaša? Evanđelje dva puta kaže da je On došao. Prvi put, zatim drugi put, osam dana kasnije. Isus se ne predaje, ne odustaje od nas, ne plaše ga naše krize i slabosti. On se uvijek vraća: kada su vrata zatvorena, on se vraća; kada sumnjamo, on se vraća; kada, poput Tome imamo potrebu da ga sretnemo i dotaknemo izbliza, on se vraća. Uvijek se vraća i to ne moćnim znakovima pred kojima bi se osjećali malenima i neprimjerenima, već sa svojim ranama, znakovima njegove ljubavi koje su primile naše slabosti.
Braćo i sestre, osobito kada osjećamo umor ili trenutke krize, Isus, onaj Uskrsli, želi se vratiti kako bi bio s nama. Samo čeka da ga potražimo, zazovemo, osobito kada se, poput Tome, bunimo, izručujući mu svoje potrebe i sumnje. On se vraća, jer je strpljiv i milosrdan. Dolazi otvoriti vrata dvorana naših strahova i nevjere, jer nam uvijek želi pružiti drugu priliku. Sjetimo se kada smo se posljednji put u trenutku krize i poteškoće zatvorili u sebe, zabarikadirali se vlastitim problemima, ostavljajući Isusa izvan kuće. Obećajmo si da ćemo slijedeći put, u poteškoćama potražiti Isusa, vratiti se Njemu, njegovom oproštenju, onim ranama koje su nas izliječile. Tako ćemo postati sposobni suosjećati s drugima, približiti se neukočeno i bez predrasuda rana drugih.
Gospa, Majka Milosrđa neka nas prati na putu vjere i milosrđa.
DANAS JE SVETKOVINA BOŽJEGA MILOSRĐA – DAN KADA JE ISUS SV. FAUSTINI OBEĆAO MORE MILOSTI ZA DUŠE
Svetkovina Božjega milosrđa - sam je Isus rekao sv. Faustini: "Ja želim da blagdan Milosrđa postane utočište i zaklon svim dušama, posebno jadnim grešnicima."
- Rachela Waszkiewicz/Veritas
U jubilarnoj 2000. godini papa Ivan Pavao II. kanonizirao je sv. Faustinu Kowalsku, poljsku redovnicu Družbe Sestara Majke Božjeg Milosrđa, i istodobno je proglasio u Katoličkoj Crkvi blagdan Božjega Milosrđa, koji je sam Isus zahtijevao u objavama spomenute svetice. Na taj dan svaka osoba može primiti potpuni oprost pod redovitim uvjetima (sakrament ispovijedi, sv. pričest, molitva na nakanu za Svetoga oca).
Zašto u Crkvi blagdan Božjega Milosrđa?
Bl. Mihael Sopoćko, ispovjednik sv. Faustine i ostvaritelj svih Isusovih molbi izrečenih redovnici, obrazlaže nužnost slavljenja Božjega Milosrđa u liturgiji na prvu nedjelju iza Uskrsa. Smatra da se danas u svijetu niječe postojanje Boga i zato pada moral, osjećaj pravednosti i odgovornost za počinjena djela. U stvarnosti gomilanja grijeha čovjeku je nužno približiti Boga u njegovu najvećem primatu, a to je njegovo neizrecivo milosrđe, jer ta istina raspršuje ljudsko nepovjerenje prema svom Stvoritelju. Sam je Isus rekao sv. Faustini: “Ja želim da blagdan Milosrđa postane utočište i zaklon svim dušama, posebno jadnim grešnicima.” “Usprkos mojoj gorkoj muci, propadaju duše. Dajem im posljednje sidro spasa. To je svetkovina moga milosrđa.”
Zašto blagdan na Bijelu nedjelju?
Blaženik smatra da je slavljenje blagdana Božjega Milosrđa u liturgiji odgovor na duhovne potrebe vjernika Katoličke Crkve, koja je uvijek crpila istinu iz Božje Objave, koju je stavljala pred oči vjernika kao uzor za nasljedovanje i u službi opravdanja i posvećenja. Isus je inzistirao da se ovaj blagdan slavi na prvu nedjelju iza Uskrsa. Bl. M. Sopoćko vidi u tome tijesnu povezanost vazmenih otajstava s ovim blagdanom.
Kaže da na završetku vazmene osmine trebamo gledati na ova otajstva kroz prizmu milosrđa. Taj je dan za nas prilika da na osobit način zahvalimo za mogućnost spasenja po Kristovoj muci i uskrsnuću. Do dan-danas prvu nedjelju iza Uskrsa zovemo Bijelom nedjeljom. Razlog je taj što su u prvim stoljećima Crkve novokrštenici nosili bijelu odjeću od dana svog krštenja (Velika subota) do prve nedjelje iza Uskrsa, a s njom je završavala uskrsna osmina. Zato je liturgija Bijele nedjelje ukazivala na sakrament krštenja, a liturgija Riječi na sakrament ispovijedi. Po njima Krist uprisutnjuje pashu prema svakom čovjeku, i zato su sakramenti razlog slavljenja Božjeg Milosrđa koje je objavljeno o otkupljenju čovjeka. Čin Kristova otkupljenja nikako se ne može odvojiti od djela milosrđa. Duhovnik sv. Faustine tvrdi da je Crkva na Veliki petak zauzeta razmatranjem Kristove muke i smrti, a na sam Uskrs raduje se Gospodinovoj pobjedi nad svakim zlom te nema ovih dana dovoljno prostora za izražavanje veličine Božjeg Milosrđa kao glavnog motiva Otkupljenja. Nema ovdje također mjesta da možemo dostatno zahvaliti Milosrdnom Isusu za ustanovljenje svetih sakramenata po kojima se događa naše otkupljenje.
Koji su plodovi slavljenja blagdana?
Isus je rekao tajnici svoga milosrđa: “Tog dana otvorena je nutrina mojeg milosrđa, izlijevam cijelo more milosti na duše koje se približe k izvoru moga milosrđa. (…) Neka se nijedna duša ne boji približiti k meni, pa makar njezini grijesi bili crveni kao skrlet. Moje milosrđe je tako veliko da ga u cijeloj vječnosti ne može proniknuti nijedan razum, ni ljudski niti anđeoski.”
Bl. M. Sopoćko kaže da će slavljenje blagdana Božanskog Milosrđa donositi sljedeće plodove kod osoba koje ga budu slavile: vlastito posvećenje (spoznaja Boga Milosrđa vodi do kršćanske savršenosti), obraćenje grešnika (napose onih koje sumnjaju o svom spasenju), pobuđuje pouzdanje u Božje Milosrđe i njegovo nasljedovanje, potiče na zahvaljivanje za obilje primljenih Božjih milosti.
Kako svečano proslaviti blagdan?
Milosrdni Isus je molio da se pripremamo za taj blagdan devetnicom – moleći krunicu Božanskog Milosrđa, koja počinje na Velik petak. Sam je Isus izdiktirao nakane: za grešnike, svećenike i Bogu posvećene osobe, pobožne i vjerne duše, pogane i one koje ga još ne znaju, heretike i odijeljenu braću, djecu i ponizne duše, štovatelje Božjeg Milosrđa, duše u čistilištu i ohladnjele duše. Bl. M. Sopoćko vidi složenost tih nakana s molitvama liturgije Velikog petka. Isus želi da uronimo cijelo čovječanstvo u “more njegova milosrđa”.
Bilo bi poželjno, po Isusovim riječima upućenim sv. Faustini, da se na taj dan izloži za javno štovanje slika Milosrdnog Isusa, a svećenici propovijedaju o njegovu velikom i nedokučivom milosrđu. Osobno sam uvjerena da niti sam sv. Antun Padovanski ne bi odolio Isusovim molbama kad se radi o naviještanju neizmjerne Božje ljubavi čovječanstvu koje gubi nadu i smisao svoga života.
Krunica Božjega milosrđa
Ovu je krunicu Isus dao s. Faustini u Vilniusu, 13. i 14. rujna 1935. godine, kao molitvu zadovoljštine za grijehe i za ublažavanje Božjeg gnjeva (usp. Dn 474 – 476).
Po molitvi ove krunice prikazuju se Bogu Ocu Tijelo i Krv, Duša i Božanstvo Isusa Krista kao zadovoljština za grijehe svoje, bližnjih i cijeloga svijeta, sjedinjujući se sa žrtvom Isusovom, pozivajući se na ljubav kojom Otac Nebeski daruje svoga Sina, a po njemu i sve ljude.
Nadalje se krunicom moli: budi milosrdan nama i cijelome svijetu – i samim time vrši se djelo milosrđa. Ako se uz moli u stavu pouzdanja te ispunjavaju uvjeti svake dobre molitve (poniznost, ustrajnost, stvar koja je po Božjoj volji), vjerni mogu očekivati ispunjenje Kristovih obećanja koja se osobito tiču smrtnoga časa: milost obraćenja i spokojne smrti. Ostvaruju ih ne samo osobe koje mole ovu krunicu nego i umirući uz koje drugi mole. Kada se pri umirućem moli ta krunica – rekao je Isus – ublažuje se Božji gnjev, i neizmjerno milosrđe obuzima dušu. (Dn 811) Sveopće obećanje glasi: Po molitvi te krunice sviđa mi se dati sve za što me se bude molilo (Dn 1541), ako to (…) bude u skladu s mojom voljom. (Dn 1731) Sve što nije u skladu s Božjom voljom, nije dobro za čovjeka, osobito za njegovu vječnu radost.
Po molitvi te krunice – govori na drugom mjestu Isus – približavaš mi čovječanstvo. (Dn 929) Duše koje budu molile tu krunicu, zaštitit će moje milosrđe (…) za života, a osobito u času smrti. (Dn 754)
Čin posvete Milosrdnome Isusu (iz “Dnevnika” sv. Faustine)
Premilosrdni Isuse, tvoja je dobrota neizmjerna. Pouzdajem se u tvoje milosrđe, koje prožima sva tvoja djela. Potpuno ti se predajem i želim živjeti i težiti k savršenosti. Želim širiti tvoje milosrđe, vršeći djela milosrđa, a posebice se moliti za svećenike, za obraćenje grešnika, želim strpljivo podnositi protivštine i opraštati drugima. Želim tješiti i pomagati siromašnima i bolesnima. Ti me čuvaj i brani, budući da se bojim svoje slabosti, ali pouzdajem se u tvoje milosrđe. Neka cijeli svijet upozna tvoje beskrajno milosrđe, u nj se pouzdaje i slavi ga u vijeke vjekova. Amen.
Čin posvete svijeta Božjemu Milosrđu Ivana Pavla II.
Bože, Oče milosrdni, ti si nam svoju ljubav objavio po svome Sinu Isusu Kristu, ti izlijevaš na nas Duha Svetoga Tješitelja. Tebi, Oče, povjeravamo sudbinu svijeta i svakoga pojedinog čovjeka. Smiluj se nama grešnima, izliječi našu slabost i odagnaj svako zlo od nas. Dopusti, Oče, da svaki stanovnik zemlje iskusi tvoje milosrđe i da u tebi, Trojedini Bože, uvijek pronalazi izvor nade i smilovanja. Vječni Oče, po muci i uskrsnuću tvoga Sina, molimo te, budi milosrdan nama i cijelome svijetu. Amen.
MOLITVA SESTRE FAUSTINE
IZMOLI SNAŽNU MOLITVU BOŽJEM MILOSRĐU!
O moj Isuse, promijeni me u Sebe, jer Ti sve možeš! Bitno.net
Toliko često kao što dišu moje grudi, toliko često kao što bije moje srce, toliko često kao što krv pulsira mojim tijelom, toliko tisuća puta slavim Tvoje Milosrđe, o Presveto Trojstvo.
Želim se sva pretvoriti u Tvoje Milosrđe da bih tako bila tvoja živa slika. O, Gospodine, ovo najveće Božje svojstvo, Tvoje neizmjerno Milosrđe, neka dospije do mog bližnjeg kroz moje srce i moju dušu.
Pomozi mi, o Gospodine, da moje oči gledaju milosrdno, da nikada ne sumnjičim i ne sudim po vanjštini, nego spoznajem što je lijepo u dušama mojih bližnjih i pomažem im.
Pomozi mi, da moje slušanje bude milosrdno, da budem naklonjena potrebama svojih bližnjih, da moje uši ne ostanu ravnodušne za boli i žalopojke bližnjih.
Pomozi mi, Gospodine, da moj jezik bude milosrdan, da nikad prezirno ne govorim o svojim bližnjima, nego da za svakog imam riječ utjehe i praštanja.
Pomozi mi, Gospodine, da moje ruke budu milosrdne i pune dobrih djela, da svojim bližnjima činim samo dobro, a teže i mučnije poslove uzimam na sebe.
Pomozi mi, da moje noge budu milosrdne, da mojim bližnjima žure uvijek u pomoć i svladavaju vlastitu iznemoglost i umornost.
Moj pravi odmor neka je u službi bližnjima.
Pomozi mi, Gospodine, da moje srce bude milosrdno, da osjećam sve patnje bližnjeg, da nikom ne uskratim svoje srce, da iskreno susrećem i one za koje znam da će zloupotrijebiti moju dobrotu.
Ja sama zatvorit ću se u Srce Milosrdnog Isusa.
O vlastitim patnjama šutjet ću.
O, moj Gospodine, neka Tvoje Milosrđe počiva u mom srcu.
Ti Sam zapovijedaš mi da se vježbam u tri stupnja milosrđa: Prvo: djelo milosrđa – svake vrste. Drugo: milosrdna riječ – što djelom ne mogu izvršiti neka se ostvari riječima. Treće: molitva – što ne mogu ostvariti ni djelom ni milosrdnom riječju, to uvijek mogu molitvom.
Svoju molitvu proširujem tamo, kamo ne mogu dospjeti tjelesno.
O moj Isuse, promijeni me u Sebe, jer Ti sve možeš.
