Akademik Josip Pečarić ne pripada samo svijetu apstraktne matematike i znanstvenih formula, on pripada i svijetu u kojem se vodi stalna borba za očuvanje identiteta, jezika, kulture i dostojanstva naroda kojem pripada. Njegova višedesetljetna borba za Hrvate u Crnoj Gori nije bila samo sporedna aktivnost, nego sastavni dio njegova javnog i intelektualnog djelovanja. Uvijek je znao da znanstvenik, ma koliko bio ukorijenjen u apstraktnim disciplinama, ne smije ostati nijem pred pitanjima života i sudbine svoga naroda.
Pečarić nikada nije zaboravio da je rođen u Kotoru, među Hrvatima Boke kotorske, da mu je djetinjstvo oblikovala ta posebna kultura mora i kamena, katoličkih crkava i mediteranskog duha, i da ga taj identitet obvezuje. Dok je gradio karijeru svjetskog matematičara, dok je stjecao priznanja i dobivao nagrade, uvijek je nalazio vremena da javno podrži i ohrabri svoju zajednicu u Crnoj Gori. Pisao je i govorio o tome koliko je važno da Hrvati u Crnoj Gori ne budu zaboravljeni, da im se prizna njihova povijesna uloga i kulturna posebnost. U vremenima kada se činilo da mali narodi i zajednice nestaju i asimiliraju se pod velikosrpskom propagandom, Pečarićev je glas bio jasan i glasan.
Njegova borba za hrvatski identitet u Crnoj Gori nije bila usmjerena protiv drugih, nego za očuvanje dostojanstva i prava prvenstveno hrvatskog naroda. Upravo zbog toga bio je i ostao prijatelj brojnih crnogorskih intelektualaca, ljudi koji su u njemu prepoznali iskrenog sugovornika i podupiratelja. Znao je da se zajednička borba za kulturu pamćenja, slobodu mišljenja i jednakost naroda ne može voditi u izolaciji, nego kroz dijalog i solidarnost. Pečarić je stajao uz one koji su željeli slobodnu i građansku Crnu Goru i zato se njegovo ime mora pamtiti i u crnogorskoj intelektualnoj zajednici.
Nažalost, akademik Josip Pečarić nikada nije postao član Crnogorske akademije znanosti i umjetnosti. Vjerojatno mu je najveća „mana“ to što je Hrvat. Da je bio Srbin, nema sumnje da bi se CANU rado kitila kao perjanicom svjetske znanosti. No istina je da prava veličina ne ovisi o formalnim institucijama, nego o trajnom doprinosu čovjeka znanosti, kulturi i zajednici. CANU time nije umanjila Pečarića, već samu sebe. Njegovo ime ionako pripada svjetskoj akademskoj sceni, ali i Crnoj Gori, jer zavičaj ne određuju pečati i članske iskaznice, nego krv i pripadnost. Časna i intelektualna crnogorska zajednica ne smije zaboraviti Josipa Pečarića. On je velikan riječi i djela, čovjek koji je, iako je karijeru gradio izvan Crne Gore, ostao vjeran svojoj zemlji, svojoj Boki i svome narodu. Njegov život svjedoči da se pripadnost ne mjeri brojem provedenih godina u jednoj zemlji, nego stalnom sviješću o korijenima i odgovornosti prema njima. Svojim je životom i djelom pokazao da se može biti matematičar svjetskog glasa i istodobno borac za svoj narod i prijatelj Crne Gore.
Zbog toga su ovaj tekst i ovaj podsjetnik dužnost i obveza. Jer ako zaboravimo Josipa Pečarića, zaboravljamo dio sebe, zaboravljamo mogućnost da iz malog Kotora, iz Boke, iz Crne Gore, poteče ime koje se svrstava uz velikane svjetske znanosti.
U liku Josipa Pečarića Crna Gora i Hrvatska susreću se u znanju i časti, jer on je jednako sin Kotora i ponos Hrvatske, a u svijetu znanstvenik koji svjedoči da pripadnost uvijek obogaćuje univerzalno.
