Posljednja subota u srpnju je poseban dan za stanovnike otoka Suska - tada se slavi Dan Iseljenika. Nekoliko dana prije svečanosti počinju intenzivne pripreme: cijelo selo se čisti i uređuje za ovu iznimnu priliku. Na cisterni iza škole postavlja se improvizirana pozornica, na kojoj će biti održan koncert. Ujutro na dan svečanosti, svi oblače svoja odjela za posebne prilike i okupljaju se na trgu ispred pozornice. Zabava obično potraje dugo u noć…
Ovo je vjerojatno jedini dan u godini kada cijeli otok oživi i kada se bučna zabava tolerira do ranih jutarnjih sati, a ove godine na svečanosti se okupilo oko 100 iseljenika. Najveći val iseljavanje s otoka bio je poslije drugog svjetskog rata. Taj jedinstveni pješčani otok na Mediteranu, zbog teških životnih prilika iza Drugog svjetskog rata napustilo je gotovo svo stanovništvo, odlazeći mahom u iseljeništvo u Ameriku. Na otoku trenutno živi 100-injak stanovnika, a dvadeset puta više ih živi u Americi.
Na otoku postoji samo jedno mjesto, Susak - te dva naselja, Donje Selo ili Spiaza, i starije, Gornje Selo. Udaljenost između tih dvaju sela je stotinjak metara, a prometnica koja ih povezuje zapravo je krivudavo kameno stubište koje ide kroz trstiku. Gornje Selo je malo udaljenije od mora, a Donje Selo, odnosno Spiaza, kako sam naziv sugerira, je priobalno.
Velik broj suščanskih (Sansegoti) iseljenika živi u Sjedinjenim Američkim Državama, najviše u Hobokenu, New Jersey. Susak je karakterističan po specifičnom govoru i narodnoj nošnji.
